ENG
AL JAZEERA I N1: TELEVIZIJA JE VIZUALNI MEDIJ, ALI NE ZNAJU TO SVI
Autor/ica 👤Amer Tikveša
Povezani članci
Televizija je medij kakav jest samo zbog slike, a to novinari često zaboravljaju, dajući primat riječima. Al Jazeera to radi bolje od drugih. Povodom afere prisluškivanja u Makedoniji, kao dio najave priloga pojavio bi se i telop s makedonskom zastavom. Ali, umjesto sunca, u sredini zastave stajao je krug i u njemu rastavljena slušalica. Efikasnije nego bilo kakav “pisani” telop ili fotografija glavnog grada s natpisom “Skoplje”
Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba
AL JAZEERA: FANTASTIČNA VIZUALIZACIJA VERBALNOG
23. februar – 1. mart 2015.
PRIČA O TAMARI: Smrt djeteta je uvijek tužna tema i s njom uvijek treba biti pažljiv. Cilj ne bi smio biti rasplakati gledaoca, već ga osvijestiti za problem koji je uzrokovao smrt i, eventualno, potaknuti ga na rješavanje problema. Evo kako su to uradili na Al Jazeeri 24. februara. Petogodišnja Tamara izgubila je bitku za život zbog administrativnih prepreka za liječenje. U prilogu Milke Smilevski, Tamarina majka je u kadru pored njene fotografije i lutke. Lutka i fotografija, tačnije, diskretno proviruju iza majčinih leđa. Time se Tamaru i vizualno uvodi u priču, a asocijativni niz koji izazivaju te dvije stvari dobro ilustruje težinu gubitka. Na kraju priloga majka ulazi u dvorište kuće kroz trošnu kapiju na kojoj je djevojčicina smrtovnica, a time se kaže da je njen svaki dan suočavanje sa smrću djeteta. Majka ne plače, također nemamo ni snimak malog kovčega ili dijelove sprovoda, što je dobro, u suprotnom bismo bili senzacionalisti koji eksploatišu smrt djeteta zarad povećanja gledanosti. Navedeno je bilo sasvim dovoljno da se težina gubitka vizualizira. Predstavljen nam je, također, i Tamarin doživljaj svog stanja koji je prepričala majka. To je važno jer ilustrira svijet odraslih kroz oči djeteta koje zbog njih pati. Čula se i riječ demonstranata. Oni postavljaju pitanje otkud novci za bronzane spomenike, a nema ih za liječenje djece? Sigurno bi se moglo još pitanja postaviti, međutim, ovo koje smo čuli dobro je odabrano. Da je novinarka pričala o imovini pojedinih političara, taj bi se problem individualizirao i stekao bi se pogrešan utisak da ćemo problem riješiti ako s političke scene uklonimo nekog pojedinca. Odabranim pitanjem problem se prikazuje kao opšti, kao mitomanski odnos makedonske vlasti prema stvarnosti gdje je važnija antikvizacija Makedonije od djece. Ukratko, važnija je prošlost od budućnosti.
ZBOG ČEGA NOVINARKA KISNE? Dan poslije imali smo opet prilog iz Makedonije. Tema su bili tajni snimci ljudi iz vlasti. U program se javila reporterka Milka Smilevska. Ona kisne dok priča o tajnim snimcima i prenosi njihov sadržaj. Ona toliko kisne da taj prizor prosto skreće pažnju s informacije. Nije jasno zašto je to bilo neophodno. Bilo bi da je prilog govorio o poplavama.
PONOVO O ISIL-u: U prošloj analizi sugerirano je da bi dobro bilo kada bi Al Jazeera počela govoriti o tome otkud ISIL-u snaga, kome prodaju naftu, otkud tolika Toyotina vozila i zapadni proizvodi u njihovim trgovinama. Ove sedmice osjetio se pomak u vezi s tim. Gost Mirjane Hrge 26. februara bio je vojni analitičar iz Beograda i postavila mu je pitanje: “Na koji se način ISIL uspijeva naoružati i kome naftu prodati?”
KO SE TU ZA ŠTA BORI? Dva dana prije emitovan je i prilog o vojskama koje se bore u Libiji. Predstavljena je svaka. Zbog broja vojnih formacija nerijetko se stiče utisak da u ratovima u arapskim zemljama ni sami ratnici ne znaju više s kim i protiv koga ratuju. Kod gledaoca se sigurno javlja zbunjenost: ko se tu za šta bori. Iz tog razloga želja za predstavljanjem svih strana u sukobu je za pohvaliti. Međutim, ono što još uvijek nedostaje jest zašto pojedine strane ratuju? Šta one žele ostvariti u slučaju da pobijede? Da li je to tek puka borba za vlast ili nešto više?
SVESTRANO OSVIJETLJEN PROBLEM: Ann Marie Ćurčić nam je 25. februara donijela priču o nastojanjima za legalizaciju marihuane u Srbiji u medicinske svrhe. Ono što je u tom prilogu posebno vrijedno jest odabir jednog od sagovornika. Radi se o kliničkom farmakologu koji ima karcinom. On je za legalizaciju. Najbolje je kad je sagovornik u stanju priču iznijeti gledaocu u svim njenim bitnim segmentima. Ovaj je bio takav zahvaljujući mogućnosti osmatranja problema i iz ugla struke i iz vizure pacijenta.
PLUS SEDMICE
Korištenje izražajnih sredstava koja se pretežno vežu za verbalni i literarni izričaj, ali se na Al Jazeeri uspješno prenose na vizualni. Naprimjer, imali smo prilog Nadine Maličbegović o bijelom hljebu. Bijeli hljeb je metafora koja se koristi za plaćanje političara godinu dana nakon mandata ukoliko ne nađu novi posao. Ta metafora je bukvalizovana tako što je prilog počeo prikazom dostave bijelog hljeba u javnu kuhinju kojoj iz dana u dan raste broj korisnika. Time se postiže i ironija da je sve više onih koji nemaju posla ili rade bez plate, dok oni koji su dužni da se brinu za njihov standard imaju platu i kad doslovno ništa ne rade. Isti postupak smo imali i u prilogu o tajnoj službi Južnoafričke Republike iz koje “cure” informacije. Prilog je počeo snimkom lavova koji čuvaju njihovu zgradu. Ironija se ogleda u kontrastu “lavovskog čuvanja” i količine “procurjelih” informacija.
MINUS SEDMICE
U Beogradu smo ove sedmice imali pred Palatom pravde pripadnike Ravnogorskog četničkog pokreta koji su se okupili povodom iščekivanja sudske odluke o rehabilitaciji Draže Mihailovića. Nije rečeno da smo također imali i antifašiste koji su protiv rehabilitacije. Bez toga, stvara se monolitna slika javnosti u Srbiji povodom tog pitanja, što nije istina.
OCJENA: 9
N1: ČOVIĆEVA PREDSJEDNICA I DRUGI BELAJI
23. februar – 1. mart 2015.
IZOSTAO PROFESIONALNI OPREZ: U Tuzli u rudniku poginulo je nekoliko kopača uglja. Radi se o nelegalnom kopanju. Tema je vrlo važna i u njoj naglasak treba biti na nezaposlenosti mladih ljudi kao uzroku koji ih tjera na nelegalan, smrtonosan rad. Na N1 je tako i urađeno. Međutim, u prilogu od 23. februara imamo i oca jednog od poginulih. On otvoreno optužuje upravu rudnika za nelegalno poslovanje i kriminal različitih vrsta. U takvim slučajevima, mora se imati u vidu emotivno stanje sagovornika. Njegove optužbe treba primiti k znanju, ali ne i prenijeti, barem dok ne budu istražene. Možda su istinite, ali bez dokaza samo umnožavamo nesreću. Šta, naprimjer, da optuženi podnesu tužbu za klevetu?
ŠTA RADE NAŠE AGENCIJE? Sličnu stvar imali smo u prilogu Borisa Breze 27. februara. Radio je na izuzetno zanimljivoj temi – bh. agencije. Za većinu agencija koje su Brezu interesovale ne postoje podaci ni o uposlenima, ni o platama, ni o rezultatima rada, ništa. Takva je, naprimjer, Agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost. Zbog netransparentnosti njihovog rada, voditelj zaključuje da takve agencije služe za uhljebljenje stranačkih podobnika. Nije problem u takvo što sumnjati, ali je problem bez dokaza sumnju iznijeti kao činjenicu, i to još kao autor priloga. Bez toga viška, nema sumnje, prilog bi bio odličan jer Brezo nije išao samo da optuži, predstavio nam je i pozitivan primjer agencijskog poslovanja.
PRERANO ZAKLJUČILI O ČEMU SE RADI: Istog dana imali smo sličan problem i u prilogu Zvonka Komšića. Čovjek je bacio bombu u svoj stan, uništio ga i pobjegao. U javnosti jest bila prisutna pretpostavka da je to učinio jer je prijetila opasnost da mu banka uzme stan, ali Komšić to postavlja kao neupitno. Opet se radilo o prilogu u kojem se prosto uživa zbog brojnosti sagovornika, njihove kompetencije, konciznosti, uglova gledanja na probleme žiranata da jednostavno čovjeku bude žao što mora primijetiti takve greške.
PRILOG NAPRAVLJEN, ALI KAO DA I NIJE: Inače, za pohvalu je kontinuirano insistiranje na socijalnim temama, koje su i ove sedmice dominirale, od kojih su navedene dvije najupečatljivije, ali s greškom. Na nekim temama, iako ih na N1 prepoznaju kao važne, treba insistirati na drugi način. Efendija Selvedin Beganović napadnut je po četvrti put i imamo situaciju da on sam ne govori, policija nema šta reći, građani odmahuju glavom na ulici, vjerska zajednica protokolarno osuđuje napad… Formalno je sve ispoštovano, ali priloga kao da nemamo. Postoje, naravno, rješenja. Može se alarmirati javnost temom odlazaka iz BiH zbog političke nesigurnosti. Da li efendija Selvedin Beganović može tražiti politički azil i imamo li se pravo osjećati apsolutno nesigurnima i nezaštićenima ako u BiH govorimo protiv islamskog radikalizma?
ČOVIĆEVA PREDSJEDNICA: N1 je imao propust koji se odnosi na možda najvažniju političku temu ove sedmice u BiH, a to je famozno hrvatsko pitanje. U prilogu Katarine Brečić 24. februara imali smo prilog o posjeti Dragana Čovića Hrvatskoj. Ta posjeta prestaje sama po sebi biti vijest u onom momentu kada Čović kaže da je bio kod “naše predsjednice”. Kako to da član Predsjedništva, faktički predsjednik jedne države, podaničku lojalnost pokazuje prema predsjedniku druge države? To, ustvari, postaje vijest, kako se posjeta jednog državnika drugom pretvorila u posjetu podanika nadređenoj.
PLUS SEDMICE
Kontinuiran interes za socijalne teme, što već polako postaje stvar imidža informativnog programa N1. Moglo bi se to formulisati kao život ispred politike, što je rijetka tendencija u našim medijima i sugerira političku neovisnost medija.
MINUS SEDMICE
Izricanje optužbi bez dokaza, što je pokazano na dva primjera.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA
Čim imamo izricanje optužbi bez dokaza, jasno je šta na tom mediju treba raditi. Na Al Jazeeri je gotovo nemoguće da se takvo šta desi, a na N1 desilo se čak dva puta, i to jednom kao tvrdnja novinara.
ISTIČEMO:
Korištenje telopa na Al Jazeeri zna biti za primjer drugima. Televizija je medij kakav jest samo zbog slike, a to često novinari zaboravljaju pa neopravdano daju primat riječima. Nije na to imuna ni Al Jazeera, ali su primjeri pozitivne prakse češći. Pored pokretnih slika, dobro koriste i statične. Naprimjer, ove sedmice kad bi god bilo riječi o aferi prisluškivanja u Makedoniji, kao dio najave priloga pojavio bi se i telop s makedonskom zastavom. Međutim, umjesto Sunca, u sredini zastave imali smo krug i u njemu rastavljenu slušalicu koja je, je li, u procesu obrade, namještanja prisluškivača u nju. Mnogo bolje nego bilo kakav “pisani” telop ili fotografija Skoplja s natpisom “Skoplje”.
Autor/ica 👤Amer Tikveša
