HAYAT I TV1: SEDMICA U ZNAKU ZLOČINA

Autor/ica 👤tačno.net 2.6.2015. u 13:48

Povezani članci

Priče o zločinima vjerovatno su i danas najosjetljiviji segment svake informativne emisije. Treba naći mjeru, ostati profesionalan, pritom objasniti uzroke i posljedice, imenovati počinitelje. Mnogo prilika da se pogriješi. Hayat nije izvijestio o godišnjici zločina u Bradini, a TV1 jeste, uz određene propuste

Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

HAYAT: JESU LI SVE ŽRTVE JEDNAKO VRIJEDNE?

25. – 31. maj 2015.

NIKAD BOLJI HAYAT: Nedjeljne Vijesti u 7 bile su dosad najbolje. Za razliku od prošle sedmice, ovog puta svi prilozi bili su Hayatovi. Nije čak bilo ni lakih tema, što se vikendom često desi. Na pragu takvog nečeg bio je prilog o turizmu u Neumu povodom početka sezone. Međutim, i tome je pristupljeno ozbiljno, kritički i analitički, prije svega iz ugla lošeg pristupa Neumu, ali i samih sadržaja koje Neum nudi, a koji ne privlače u dovoljnoj mjeri bogatije turiste.

DAN BIJELIH TRAKA:Udarna tema je bila ona o Danu bijelih traka u Prijedoru. Priča je ispričana hronološki. Prvo je dat historijski, činjenični prikaz zločina nad Prijedorčanima. Potom smo imali prilog iz samog Prijedora te iz drugih gradova BiH, regije i svijeta. Prilog iz Prijedora je, osim informativnosti, imao i upečatljive audio i vizualne komponente. Naprimjer, konstantno smo mogli čuti izgovaranje imena ubijene djece i vidjeti djevojčicu koja slaže lego kocke, a na svakoj kocki je napisano ime nekog ubijenog djeteta. Prilog je uradio Emir Skenderagić i osvijestio nas za razliku između TV i printanog ili radio-novinarstva. To, stiče se utisak, naši novinari ne znaju. Nekad nam snimaju dokumente koje na TV ekranu čitamo, što se ne bi smjelo desiti, pogotovo u eri interneta. Jednostavno se može reći da neki dokument o kojem je riječ gledaoci u cijelosti mogu vidjeti na internet stranici televizije. Nekad opet možemo okrenuti glavu od TV-a i samo slušati onoga ko govori. Umjesto da ga prekriju kadrovima koji dodatno informišu o temi, novinari se najčešće odlučuju za snimak glave ili ruku onoga ko govori. Skenderagić je pokazao ono što svi znamo a čemu rijetko svjedočimo – da je TV multiperceptivan medij.

SLAVISTIČKI KONGRES: Pohvalno je što su u subotu imali prilog o Slavističkom kongresu održanom u Sarajevu. Naučni skupovi rijetka su tema naših informativnih programa. Međutim, osim mišljenja lingvista, nismo mogli saznati čime je taj Kongres obogatio naučnu zajednicu u BiH, kojim novim saznanjima? Šta smo njime dobili?

KAKO IZVIJESTITI O SIMPOZIJU:Nešto slično imali smo i u petak. Izvješteni smo o simpoziju u Neumu na kojem su privrednici BiH raspravljali o izlasku iz krize. Simpozij je ogromna stvar za jedan kratki TV prilog. Zato mu nikad ne treba pristupati u želji da ga se u cijelosti predstavi. Baš to je uradio Nihad Sadiković. Imao je četiri sagovornika koji su načeli bezbroj tema, a nijednu nisu dovršili. Međutim, direktor Centrotransa rekao je da su određeni problemi privrede povezani s nedostatkom kvalitetnog kadra. Dodao je i da su znanja u pojedinim školama i na fakultetima neadekvatna zahtjevima njegove firme. To je bila tema kojoj je prilog mogao biti posvećen. Trebalo je reći da je bio simpozij, o čemu je govoreno taksativno nabrojati, a onda se skoncentrisati na jednu stvar i razjasniti je do kraja. Ovako imamo privid da smo saznali sve, a bolje je da smo sigurni da znamo jednu stvar.

GENOCID U SREBRENICI: Kroz cijelu sedmicu govoreno je i o obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. Poseban naglasak stavljen je na srpske političke predstavnike koji u stvarima u vezi sa Srebrenicom vide politizaciju zločina koju čini bošnjačka strana. Fascinantna je novinarska nemoć da dekonstruiše tu besmislicu. Genocid, čak i ako ga kvalifikujemo kako to rade u RS-u, samo kao zločin, bio je, između ostalog, i politički čin. On je produkt jedne politike. Naravno da će se, više nego iko drugi, politika njime baviti dok se ne stekne neki politički konsenzus u vezi s tim. Međutim, problem je u načinima političkog pristupa Srebrenici. Ti načini nisu adekvatno predstavljeni. Govori se, naprimjer, o Rezoluciji o genocidu koju potpredsjednik RS-a želi uputiti Skupštini RS-a na usvajanje, a ne znamo njen sadržaj. Nemamo analizu Rezolucije da vidimo šta je u njoj sporno. S druge strane, imamo Dodika koji kaže da se pričom o Srebrenici želi dovesti u pitanje RS. Kontra pitanje je, da li se pričom o holokaustu dovela u pitanje Njemačka? Nije, dovedena je u pitanje ideologija. Da li se onda Dodik zalaže za zaštitu zločinačke ideologije ili RS-a? Naravno, ovakav pristup ne bi bio jedini legitiman, ali šta god da su uradili bilo bi bolje osim pukog prenošenja neargumentovanih svađalačkih političkih stavova o genocidu ili zločinu u Srebrenici.

NEDOSTAJU ZLOČINI POČINJENI U BRADINI: Cijela sedmica, može se reći, protekla je u izvještavanju o godišnjicama zločina. S višegradskog mosta bačeno je cvijeće u znak sjećanja na ubijene Bošnjake. Prošle su 23 godine od masakra u ulici Ferhadija. Tu je i tuzlanska Kapija. Nema prigovora na ta izvještavanja. Međutim, ako se već hoće biti medijski obziran prema zločinima, onda je neko morao napraviti prilog i o zločinu počinjenom u Bradini.

PLUS SEDMICE

U prvom pasusu opisana nedjelja.

MINUS SEDMICE

Nedosljednost u pristupu ratnim zločinima.

OCJENA: 8

TV1: EKONOMSKO-PROPAGANDNE VIJESTI

25. – 31. maj 2015.

ZLOČINI U BRADINI: I na TV1 sedmica je protekla u znaku obilježavanja godišnjice zločina. Gotovo identične pohvale i kritike i njima se mogu uputiti kao i Hayatu. Najočitija razlika je ta što su na TV1 emitovali prilog o zločinu u Bradini. Osim činjenice da su se sjetili Bradine, teško je izreći druge pohvale. Ostaje nejasan kontekst zločina. Naime, Konjic je tada bio opkoljen sa svih strana i Bradina je u vojnom pohodu osvojena. Mi to na osnovu priloga ne znamo, a važno je to znati. Mnogo je drugačije ako je neko samo došao u miroljubivo selo i počeo ubijati ljude zato što su Srbi. S druge strane, rečeno je kako su zločin počinile hrvatske i bošnjačke paravojne formacije. Imaju li one ime? Ili, još važnije, šta se time, ustvari, željelo reći? Možda amnestirati neku zvaničnu vlast? U vrijeme kada se zločin desio, teško je uopšte govoriti o nekakvim organizovanim vojnim bošnjačkim i hrvatskim strukturama koje bi bile opozit paravojnim. Rečeno je, također, da niko za zločin nije odgovarao, ali nije nam rečeno koga se, eventualno, sumnjiči.

MIROVNE MISIJE: Zanimljiva tema obrađena je istog dana, 25. maja, o bh. mirovnjacima, autorice Armine Sadiković. Koga to država, gdje i zašto šalje sasvim je legitimno predstaviti. Međutim, prilog je bio više revijalnog karaktera, a to se lako moglo izbjeći. Trebalo se samo sjetiti Edvina Kutlovca, koji se prijevremeno i samoinicijativno vratio iz misije u Južnom Sudanu, zbog čega je bio suspendovan. Kao razlog povratka naveo je da nije želio biti svjedokom niti snositi dio odgovornosti za ono što je on doživio kao genocid. Radilo se, po njegovom mišljenju, o još jednom porazu UN-a nakon Srebrenice. On je možda jedini sagovornik koji je mogao dati sliku mirovnih misija koja dovodi u pitanje njihov smisao.

AKO IM GLEDATE DNEVNIK, NE TREBAJU VAM REKLAME: Neoprostivo je više na TV1 gledati promotivne priloge pojedinih firmi i pohvale njima, pogotovo nakon što je na to nekoliko puta ukazano. Ove sedmice imali smo toga napretek. U velikoj nagradnoj igri Konzuma dvije gospođe su dobile aute. Preko TV1 smo otišli i na promociju novog Klasovog brenda, gdje nam je instruktorica aerobika, uključena u marketinšku kampanju tog brenda, rekla za proizvod kako je ukusan i dobar. Saznali smo da je u Sarajevu otvoren novi Beko shop, a predsjednik teniskog saveza BiH nam je hvalio poimenično sponzore Damira Džumhura. Dakle, može se reći da na TV1 ne treba gledati reklame ako gledate dnevnik i to je poražavajuće za informativni program.

ŠTA SA DOKUMENTIMA? Stari problem, koji se, doduše, dugo nije ponavljao jest prikaz dokumenta koji podrazumijeva da ga gledaoci čitaju. Po drugi put se to dešava na istoj temi i kod istog novinara – Kenan Ćosić o navodnom kriminalu Nevena Kulenovića, vlasnika jedne marketinške agencije.

MISLIO SAM, A MISLIM I DANAS: Na TV1 također moraju paziti kakve izjave sagovornika plasiraju. Nije dovoljno što je neko svojom titulom relevantan sagovornik ako temu čini konfuznom. Ana Buntić je 27. maja radila prilog koji je najavljen kao bitan, kao nešto što je u pripremi i što će biti emitovano, dakle, važno za čekati. Prilog je govorio o trzavicama u Vladi FBiH povodom imenovanja uprava firmi u vlasništvu Federacije. Tu smo imali premijera Fadila Novalića, koji doslovno kaže: “Mislio sam i mislim i danas, zapravo treba provesti odluku Vlade FBiH koja je prošli put donesena zaista konsenzusom, prije svega izazvana… Posljedica je bila konsenzusa dogovor, znači, šefova stranaka i mi smo smatrali da se to samo tehnički provodi.” Ova izjava, ničim obrazložena, prosto tjera gledaoca od važne teme. Ona zbunjuje, a predstavlja se kao da objašnjava. Umjesto da informiše, skriva informacije.

PLUS SEDMICE

U nekoliko navrata sport se preselio iz sportskog bloka u glavni dio dnevnika. To je dobro jer važnost informacije odavno ne određuje tema, već njen kvalitet. Teško je suditi da li je izbor otvaranja jednog dnevnika time da je Sarajevo fudbalski prvak dobar, ali samo razmišljanje o sportu kao mogućoj top temi je dobro. Također, gost dnevnika 31. maja je za svaku pohvalu. Bio je to teniser Damir Džumhur. Radi se o prvom bh. teniseru koji je među 100 najboljih tenisera svijeta. Takav uspjeh plijeni pažnju i traži objašnjenja.

MINUS SEDMICE

Marketing u formi novinarskih priloga koji je u tekstu opisan.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA

Na osnovu jednog primjera teško je to kategorički ustvrditi, ali barem ove sedmice pokazalo se tako. A to je da TV1 u samom toku dnevnika ima bolju interakciju s izvorima informacija. Tokom dnevnika 31. maja pročitana nam je vijest o pogibiji dvoje maloljetnika u Sarajevu. I jedan i drugi dnevnik se u isto vrijeme emitiraju, što znači da je i Hayat mogao imati tu vijest, međutim, nekim slučajem nije.

ISTIČEMO

Dva su snimka koja vrijedi istaći. Oba su emitovana na Hayatu 26. maja. Prvi je prilog Elme Begović o radnicima koji su demonstrirali pred Kantonalnom vladom u Tuzli. Jedan od radnika je rekao da mu je krivo što premijer nije tu s njima, koji ga plaćaju, već je s onima koji su ga postavili na poziciju premijera. U tom momentu imamo snimak s Kongresa SDA. Slikom nam je, bez riječi, rečeno na šta radnik misli.

Drugi je prilog o prijaviteljici korupcije, koji je uradio Veldin Čustović. Ona tvrdi da je na poslu degradirana s pozicije kurira na mjesto referenta odbrane i zaštite. Iz firme, pak, kažu da je napredovala. Novinar prilog završava riječima: “Sudsku odluku dočekuje na radnom mjestu, na koje je, kažu, napredovala.” Njegove riječi prate snimci ruine od poslovnog prostora na kojem ona radi, odnosno ne radi jer posla za referenta odbrane i zaštite jednostavno nema.