Zbog toga nas valjda nijedna druga riječ ne podsjeća na tako daleku i duboku prošlost kao riječ boem. Postoje vjerovatno neki drugi gradovi i neke druge priče u kojima je ona sačuvala svoju izvornu ljepotu i značenje. U ovom gradu i
Ako smo već politiku nazvali najprofitabilnijom industrijskom granom, onda je smrt, defintivno, njena najvrijednija sirovina. Politička eksploatacija smrti, njeno pretvaranje u kolektivni strah i paranoju, najunosniji je biznis, koji po pravilu donosi popularnost, glasove, moć. U stalnom strahu od nestanka,
U svakom onom da, koje čovjek kaže Stranci radi vlastitog probitka, a mimo svoje volje, svojih stavova i svojih ideala, krije se jedno veliko ne, prije svega sopstvenom dignitetu, a potom i modernom, osvještenom, uređenom i demokratski naprednom društvu. Istina,
To da svako vrijeme ima svoje priče, naučilo nas je naše čitalačko, ali i neko opće, životno iskustvo. Dobre priče pamte se i onda kada više ne bude onih kojima mogu nešto novo saopštiti. Znaju se iznenada pojaviti i onda
Kada god razmišljam o tim davnim, izgubljenim danima, sjetim se riječi Bogdana Bogdanovića, izgovorenih na otvaranju memorijala, prije tačno pedeset dvije godine: “Kako će ovu građevinu tumačiti posle nas? Šta će u njoj videti, šta će doživljavati? Hoće li im
Sjećanje na mostarske redikule, postalo je, nažalost, sjećanje na jedan bolji Mostar kojeg već odavno nema. Grad sve više postaje jednoličan na jedan profan, palanački način. Težeći idealno prostom svijetu, svijetu kulturološke i duhovne istosti, gdje je svaka pojava unaprijed
A ta pjesma govori upravo o tome – o gubitku doma. O gubitku prava da se u životu bude sretan na bosanski način. Zato taj čovjek neki što mi uze sve nije ništa drugo nego metafora rata, ljudsko otjelotvorenje sudbine, koja,
Kako je moguće da rat u Mostaru do danas nikada nije dobio tako opširnu javnu percepciju kakvu je imala opsada Sarajeva? Koliko je za to kriv sam Mostar i kakav je njegov današnji odnos prema toj famoznoj 1993.? Kada je
Sumnjati se može samo u one koji se usude misliti svojom glavom i, pogotovo, govoriti drugačije. „Ja sam uvek pleme, i uvek plemenski duh tu progovora iz mene, duh koji samo-poništenjem pojedinačnosti, sistemom jedno-obraznosti, pokušava da nadživi smrt“, ne postoji
Iznimno je važno pledirati prosvjetiteljsku dimenziju kulture u bosanskohercegovačkom društvenom kontekstu. Onu, po kojoj bi kultura, prije svega, trebalo da bude – slobodna! Otužno je i pomalo razočaravajuće kada pisanje jednog teksta kojemu je cilj propitivati stanje u bosanskohercegovačkoj kulturi,
Jaramazi jaramaz – nepoštenjak, nevaljalac Već prilično dugo me zaokuplja jedna tema, jedan svojevrsni sociološko-društveni fenomen o kojemu sam, u namjeri da ga samome sebi u potpunosti razobličim i razjasnim, posljednjih godina podosta čitao, uglavnom u tekstovima i esejima intelektualaca
Žrtve su, naprosto, žrtve. Kao što su budale, i u ratu i miru, samo to – budale. Piše: Elvedin Nezirović Kada mi je jedna stara drugarica jučer proslijedila link s novom kolumnom Veselina Gatala, koji nosi naslov „Moj fašizam i
Gatalo je, tako, u samo jednom tekstu, od vlastitog pera uspio napraviti metaforu kalašnjikova u ruci pripadnika Drugog odreda Specijalne policije MUP-a Republike Srpske s Jahorine ili, recimo, vojnika Interventnog voda 3. bataljona Bratunačke brigade, kojim je između ostalih, ubijen
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
