ENGSoba broj četiri (3)
Carstvo sunca Kvrgavo drvo, jedini vidik. Da smo u Bosni, sa iskustvom ratnog drvosječe rekao bih: dobro za vatre. A ovdje – – ko će ga znati. Ovdje i stabla imaju drugačiji kod. I ružno, metalno krilo drugog odjela,
Nazad na početnu stranicu...
Svi članci - Goran Sarić
Soba broj četiri (2)
Ivica Sve se sužava: vrata, sto i krevet, ova jazbina u kojoj trošim beskrajne sate. tijelo, vidik, vokabular… Kako se kaže: kiša, fabrika, planina, nebo, galop, predvečerje? Kako se ono kaže: knjiga? Kako, s uzdahom olakšanja: ne boli? Male,
Soba broj četiri
Nastavak bolesničkog dnevnika I Prva tri dana finala, uvoda u transplataciju matičnih ćelija – ništa posebno. Apetit i temperatura normalni, bez mučnine, pa čak i, pri pogledu na bijelo, grešne misli. (Imam li ih ja, jedini kao pacijent,
Slovo o dnevniku
Povodom fizičkog napada na profesora Envera Kazaza od strane notornog šoviniste na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Nije to prva džukela koja je napala hrabrog i časnog prof. Kazaza. Evo šta sam, što je slučaj, upravo jutros napisao u uvodnom slovu,
Sreća da nije petak!
Vratili se kući poslije novogodišnjeg slavlja u Njemačkoj. Moji vade stvari iz auta – garderoba, pokloni, ostaci ića i pića – a ja trotoarom šepesam ka kući. Odjednom, ženski glas iza leđa, na holandskom: “Sretna Nova!” Hoću da se okrenem,
Treća (ne)sreća
Budim se rano, vlažnih obraza. Sanjao Ješu. A oca skoro nikad ne sanjam. Valjda zato što je D. juče napokon na zid objesila njegovu i moju uramljenu fotografiju koju sam za Novu godinu dobio od najstarijeg sina. More, šedeset i
Usporeni pakao, Zuko i džogeri
Da mi je samo pregurat’ ovu heftu! U utorak s D. i T. kod asistentice od hematologa, da nam objasni sve što treba da znamo o transplataciji matičnih ćelija u krvi. (Prošli put sam pogrešno naveo da se radi o
Puste kuće u zavičaju
Idemo napolje. Herben, fizios koga najduže poznajem i cijenim još od ležanja u bolnici i prvih vježbi, odmah nakon amputacije, zakopčava jaknu i s čuđenjem gleda moj šorc. “Vani je hladno, znaš.” U pravu je. Četvrti decembar. Noćas je mrzlo,
Njemu Bosna, meni feminizam!
U posjeti kod zema iz gradića u Srednjoj Bosni. Poznajemo se skoro cijeli izbjeglički život, još od azilantskog centra, gdje je rođen naš T. Nedavno su dobili novi stan, četvrti po redu otkad su ovdje. Nalazi se nedaleko od centra
Dva Božića
Čuda se još dešavaju, posvuda. Samo ih treba prepoznati. Neka od njih smo i mi u stanju napraviti, a da to ni ne znamo. Samo što ne treba čekati Božić, ili šta god, da se najednom prodobrimo. Nisam vjernik, priznajem. Kraj
Melem, ili čistilište?
Krenulo je kad me je “pod svoje” uzeo H., “medicinski brat” u koga nekako imam najviše povjerenja. Čovjek me uzeo za ruku, kao, božemeprosti, u šetnji s dragom, i tako krenuli. Tri kruga u velikom predvorju. Čak malo i popričali.
Tajna
Evo one tajne koju sam spomenuo prije par nastavaka. Na njeno razotkrivanje smo, iz porodičnih razloga, onomad još malo morali sačekati. Doduše, neki od vas su već tada naslutili o čemu se radi. Pametni(ce)! Dogovorili se sinovi da se u
Slika u (krivom) ogledalu
Foto: srbiizkonjica.com (u povodu hapšenja trinaestorice u Konjicu) Vijest o hapšenju trinaestorice bivših boraca Armije BiH, osumnjičenih za zločine protiv čovječnosti, počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine, primio sam daleko od zavičaja. Neke od tih ljudi čak i
Hromi Daba i mostarski Alepo
Veče. Tiki s drugarima otiš’o van. Nas dvoje sjedimo na kauču i šutke gledamo neku seriju. Ispirem usta čajem od kamilice, protiv afti, svako malo pljuckam u sivi lavorčić, isti onaj što ga koristim i pri pranju zuba. U hefti
Circus ColoRatko
Foto: TRINGER/EPA Nego, kad već pomenuh Onog Odozgo, ima jedna interesantna stvar o kojoj je nedavno pisao Ante Tomić. Naime, nakon 24 godine rada Suda pravde u Den Hagu i ukupno 161 (o)suđenih zločinaca upadljivo je da se svi oni, na
#Me (nisam) Too!
Jednom davno sam, kao svršeni gimnazijalac, pozvan na Festival pjesnika-srednjoškolaca Jugoslavije u Kikindu. Poslao dvije pjesme, odabralo me, pozvalo, i sad mi valja putovati. Jest da je vojvođanski gradić daleko, nakraj sveta, ali izazov tim veći, a putnička groznica –
