Hrvatska zastava iz vremena jugoslavenskog socijalizma, te nekolicina zastava sa srpom, čekićem i zvijezdom, kojima se mahalo na skupu antifašista u Zagrebu, izazvale su pravu lavinu osuda, sablazni, pa i otvorenih prijetnji, vrijeđanja, posebno na društvenim mrežama. Da smo poprilično
Sve što imate od mene moj je prezir. Prezir i nada da ću jednom ipak otići iz ove bare, ove jame, kace, ovog užasa kojeg nazivate državom, ove parade idiotizma i kiča i da ću vas sve lijepo pozdraviti sa
… \’Znam\’, rekla je žena, \’da smo svi stali na kiši, kisnuli smo, a nitko se nije micao. I znam da su zvona zvonila neprestano, isto kao da je Uskrs… Još nije bilo svanulo, a čula sam razgovore i dozivanja
Meni je, na primjer, draga poslanica naši biskupi kontra golotinje na našim plažama. Sad ćete vi skočit ka jedan. Koga ti to, stari šporkačunu, zajebaješ, ili se mi ne sićamo kad si u zvizde diza nudističke plaže i kampove? Je,
U šestom krugu posljednjeg Grand Prixa utrke Svjetskog prvenstva 1978. tog 17. rujna na Grobniku Angel Nieto stiže dvostrukog svjetskog prvaka Grega Hansforda u klasi 250 ccm na njegovu Kawasakiju te u elipsi zajedno ulaze u prvi zavoj ciljne ravnine.
Euforija koja je zahvatila trideset tisuća mojih sugrađana kada je mlađahni Ante Erceg zabio Brondbyu gol i tako spasio Hajduk i njegove navijače od muka koje su trajale cijelo prvo poluvrijeme, bila bi dirljiva da u širem kontekstu nije tako
Antu nikada nitko kazneno goniti neće, Anti se nikada imovina zaplijeniti neće, Ante nikada zatvora vidjeti neće. Samohrane majke u Antinu vlsništvu imat će još jednu tužnu priču iz svog života dok je ne zamijeni neka nova i još tužnija,
Jer svakoj normalnoj zemlji od strateškog interesa treba biti budućnost, ne prošlost. Ako je suprotno, do kraja života i mi i oni biti ćemo taoci krivih „nacionalnih interesa“ kao i naša djeca. Za takvo nešto razumijeti ne trebaš biti Hrvoje
Kada se sve ugasi ostat će samo ponos, osjećaj koji smo svi izgleda davno izgubili, a vratila nam ga je vatra. Užasan je osjećaj promatrati ovakvu kataklizmu daleko od Splita, svoj rodni grad u plamenu. Gusti dim nadvija se nad
Hrvatska je tako i postala turistička lokacija, partijanerski bum, jer je oligarhija na vlsti žedna eura da napuni proračun, pa i po cijenu onog momka koji je danas pao kao prva žrtva divljačkog turizma koji se odvija svima nama pred očima.
Poziv za podizanjem spomenika ustaškom odrubglavniku Juri Francetiću od strane nekakve jebivjetarske udruge BEZMUD ili nešto slično i javno općenje doživotnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića sa istim tim i sličnim jebivjetrima danas, sa prijedlogom da se Trg maršala Tita preimenuje
Hladna jesenska večer spustila se nad Zagreb. Sivo nebo prelazilo je u crno, bojama koje su se polako sjedinile sa smogom, s prozora bolnice “Rebro” jasno se vidio grad okupan zadnjim sunčanim uzdasima. Sitna kiša počela je taman kada sam
Foto: elle.fr Jebeš zemlju koja nema djeci za lijekove Moje ime je Antonio i ja vam pišem iz bolnice. Mala je to bolnica u koju vi svratite samo kada su vaše kampanje, vaše političke stranke. Moja medicinska sestra u bolnici
U Splitu samo glup čovjek može biti gladan, uz samozadovoljan osmjeh ustvrdio je naš sugrađanin, uglađen, fin i poštovan, jedan od najboljih u ovom gradu, čovjek koji je proslavio Split, stavio ga na kartu svijeta, ali i svemira. Naime, Juroslav
HDZ mora biti stranka lišena krajnosti i populizma, HDZ svojim biračima mora ponuditi prije svega političku stabilnost, pravnu sigurnost, i na koncu gospodarski rast i razvoj. Odluka o kandidaturi moja je osobna. Donio sam je emotivno i promišljeno. Smatram da
Gospodo altruisti, svaki bi Hrvat prodao vaše i svoje ustaštvo za jedan dobar stan od šezdesetak kvadrata i to je činjenica. Razmislite dobro o svom licemjerstvu danas kada mu želite oteti zadnji Trg koji se zove njegovim imenom! Kada Hrvati
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
