Ima li života izvan Republike Srpske?

Povezani članci

• Firma “Vučić”
• Cunami u Srbiji: Uhapšeno 66 osoba
• Branislav Dukić: Nastup Thompsona bi bio ustaško orgijanje i monstruozno izrugivanje žrtvi
• Studenti Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli učesnici OSCE-ove škole „Mladi i sigurnost“
• Prezentacija Energetskog modela na Elektrotehničkom fakultetu
• FAŠIZAM I REVIZIONIZAM DANAS*

Kako objasniti nelogičnu odluku u kojoj prvi ljudi Ministarstva predlažu da dječica krstare autobusima isključivo po Republici Srpskoj, dok unučići političke vrhuške uče skijanje u St Moricu? Prvo treba shvatiti na koji način prvi ljudu RS rezonuju i kako anticipiraju realnost. Ne, njihova djeca ne idu po lokalnim banjama i poluporušenim socijalističkim hotelima. Ne, njihovi potomci se nisu truckali čitav jedan radni dan u rasklimanom autobusu da bi vidjeli Drinu i Andrićgrad. Njihova djeca nisu sramežljivog pogleda stiskala posljednjih 10 maraka koje su im roditelji odvojili za džeparac od svoje bijede, da bi dijete, neprokuženo od vršnjaka, otišlo na ekskurziju

Piše: Drgan Bursać

Odlukom Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srspke, ekskurzije za male maturante od ove godine trebalo bi da budu organizovane isključivo na teritoriji Republike Srpske.

Postavlja se pitanje šta se dobija ili, preciznije, šta se gubi ovom odlukom? Mališani i njihovi roditelji gube mnogo. Gube mogućnost izbora. Najmlađi školarci u ovom uzrastu idu u tzv. škole u prirodi. Ministarstvo trgovine i turizma je za ovu namjenu odredilo tri lokacije: nacionalne parkove Kozaru i Sutjesku, te Olimpijski centar Jahorina.

Ovom odlukom, školarci neće moći vidjeti niti spomen kuću Ive Andrića u Travniku, niti mjesto sa koga je pucao Gavrilo Princip na Franca Ferdinanda, niti rodno mjesto Gavrila Principa, niti spomen kuću Skendera Kulenovića. A sve, jedino i isključivo, zato što se nalaze u drugom entitetu.

Ne treba se praviti naivni Toša i reći kako silne ekskurzije iz Federacije BiH dolaze u Republiku Srpsku. Toga, takođe, nema u izobilju. Ali čelni ljudi Federacije ovakva putovanja djece nisu zakonski limitirala i tu leži veći dio problema.

Ali, objektivno govoreći, koji su to turistički potencijali, koje su to turističke destinacije od kulturnog i istorijskog značaja, a koje bi najmlađi mogli posjetiti isključivo na teritoriji Republike Srpske?

Osim Trebinja, Banjaluke i Jahorine, nemaju osnovci bog zna gdje otići, jer ne postoje smještajni kapaciteti na drugim destinacijama. I nema ništa loše i ništa sporno da se organizuju ekskurzije baš na te lokacije. Postavlja se pitanje kako će hotelijeri i ugostitelji isključivo u RS da dočekaju i prime toliku dječicu? Riječ je o 10 000 potencijalnih malih gostiju.

Takvim smještajnim kapacitetima, primjera radi, raspolaže Banja Vrućica, Olimpijski centar Jahorina i Banjaluka, pod uslovom da niko drugi u tom periodu ne boravi na tim lokacijama. Pri tome se Banja Vrućica bavi ponajviše banjskim i kongresnim turizmom, dok je Jahorina sportski zimski centar. Kako uklopiti najmlađe i njihove normalne dječije porive, ostaje da se vidi.

Zanimljivo je da se u svim maršutama koje je odredilo Ministarstvo turizma i trgovine pojavljuje Andrićgrad kao destinacija. I to nije ništa sporno. Sporna može biti činjenica da je samo i isključivo u Andrićgrad Vlada RS uložila do sada 33 miliona maraka.

A da je bilo dobre procjene, koja je bazirana na brizi za očuvanjem kulturno-istorijskog naslijeđa, toliki novac je mogao biti posve lijepo raspoređen. Recimo, mogla se renovirati spomen kuća Branku Ćopiću u Hašanima, spomen kuća Gavrilu Principu u Bosanskom Grahovu, tvrđava Kastel u Banjaluci, zvornička Tvrđava, Tjentište… Možda je, majku mu, trebalo kupiti i osposobiti na vrijeme mašine za osnježavanje i prepariranje snijega na toj našoj Jahorini, da se klinci po paprenim cijenama u po’ januara ne rolaju, nego skijaju?!

Istina, tada bi se najmlađi suočili, na papiru, sa zakonskom zabranom posjete pojedinim lokacijama koje se nalaze u Federaciji, ali bi u praksi mogli da vide odakle potiču ličnosti o kojima uče.

I opet se postavlja pitanje kako je moguće da će neko, u 21. vijeku, zakonski zabraniti djeci da posjete, recimo, Srbiju, ili Federaciju BiH?

Podsjećanja radi, osnovci su do sada išli na Zlatibor, na Vlašić, u Crnu Goru na more i druge destinacije, koje nisu isključivo u Republici Srpskoj, a koje su geografski bile najbliže pojedinim regijama.

Ljudi iz Ministarstva ovaj potez pravdaju ekonomskim razlozima. Navodno, jeftinije je slati djecu na ekskurzije samo po Republici Srpskoj. Ali, nije. Svi znamo kako je geografski “izmotana” RS. Tako je četvorodnevni izlet iz Banjaluke do Trebinja skuplji od odlaska na mnoge destinacije u Srbiji, Federaciji ili Hrvatskoj. Kako objasniti da je rentabilnije i logičnije iz Banjaluke obići Andrićgrad, koji je više od 300 km udaljen, a ne posjetiti Andrićevu spomen kuću, koja je tu, maltene pred nosom?

Tu nema nikakve logike. A ta alogičnost je sad stavljena u zakonski okvir.

Ali, evo, pokušajmo zdravorazumski pojasniti čelnim ljudima Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske kako to izgleda.

Kako sada stvari stoje, na dispoziciji je oko 10 000 mališana. Nekih dvije do tri hiljade su iz banjalučke regije. Ministarstvo turizma i trgovine je na svom sajtu pripremilo ekskurzijsku maršutu koja bi obuhvatala Jahorinu, Višegrad, Foču i Trebinje. Najmlađi bi se sa pauzama vozili do Višegrada bezmalo 7 sati. Gledanje Andrićgrada je obavezno, ostavili bi koju marku na magnetić, sokić, stiker, razglednicu… Poslije ovako napornog puta, treba noćiti. A najbliži smještajni kapacitet je, gle čuda, na Jahorini, koja je od Višegrada udaljena 111km ili dva i po sata vožnje po našim, blago rečeno, lošim putevima.

Prosječna cijena puta je 2,4KM po kilometru, navode iz banjalučkih turističkih agencija. Uračunajte tu troškove amortizacije, smještaja, pratećih sadržaja i dobićete pristojnu cifru nad kojom se prosječan roditelj može samo čudom čuditi. I tu ništa ne bi bilo sporno da Ministarstvo snosi troškove za ekskurzije. Ali ne. Ekskurzije plaćaju, naravno, roditelji. O ekonomskoj situaciji je izlišno govoriti. Pa je tako i kompletna priča o ekskurzijama rezervisana za roditelje koji će se nekako “protegnuti” i platiti djeci putovanje. Ne treba smetnuti sa uma da zbog praznog roditeljskog džepa veliki broj djece neće vidjeti niti jednu od narečenih destinacija.

Mališani koji odu na ekskurziju i njihovi roditelji suočiće se sa krajnje zanimljivom hipotezom. Lakše je, dakle, maltretirati djecu sa kraja na kraj entiteta, za pristojnu sumu novaca (gorivo, znate, nije džaba), nego ih, recimo, odvesti iz Banjaluke na Vlašić, kao što je to bila i dosadašnja praksa. Djeca su to. A, cilj dječijih školica u prirodi je da se klinci zabave, poigraju, istrče, druže, skijaju, sanjkaju, plivaju… Da osjete tu prirodu, majka mu stara, a ne smrad autobusa! I možda tako razmišljaju djeca i njihovi roditelji.

Ali Ministarstvo ima posve druge naume. Rekoh, klinci neće vidjeti spomen kuću našeg nobelovca Andrića, ali hoće Andrićgrad. 10 000 potencijalnih osnovaca po sezoni, pa vi računajte kome se puni novčanik.

A šta na ovo kažu roditelji? Pa, oni koji ne ćute kažu da je ideja Ministarstva prosvjete i kulture apsurdna. Apsurdno je da im djeca budu ograničena samo na RS, naročito ona kojima je ovakvo putovanje jedina prilika da vide druge zemlje i njihove kulture.

“Djeca tokom cijelog osnovnog obrazovanja imaju male izlete na području RS. Nakon osam godina oni obiđu skoro sve i nadaju se toj završnoj ekskurziji ne bi li vidjeli nešto drugo“, kazala je za Nezavisne Novine Marija K. iz Prijedora, čiji sin pohađa sedmi razred.

Gorana Knežević, maturantkinja, smatra da učenici treba u potpunosti da upoznaju RS, ali isto tako i druge zemlje.

“Lijepo je obići Andrićgrad i staro Trebinje, ali isto tako i Kotor u Crnoj Gori. Bilo je potrebno najprije da čuju učenike šta kažu na tu ideju pa onda da krenu da je realizuju“, ističe ona.

Ima li mišljenja učitelja, nastavnika, profesora, direktora osnovnih škola? Ima. U većini slučajeva, narečeni se protive ovoj ideji Ministarstva. Kažu da je njena realizacija u ovoj godini gotovo neizvodljiva, a i sumnjaju u smještajne kapacitete.

Dakle, roditelji, njihova djeca, njihovi učitelji nisu u pravu, a Ministarstvo prosvjete i kulture jeste!?

Srpska do St Morica

Kako objasniti nelogičnu odluku u kojoj prvi ljudi Ministarstva predlažu da dječica krstare autobusima isključivo po Republici Srpskoj, dok unučići političke vrhuške uče skijanje u St Moricu?

Prvo treba shvatiti na koji način prvi ljudu RS rezonuju i kako anticipiraju realnost.

Ne, njihova djeca ne idu po lokalnim banjama i poluporušenim socijalističkim hotelima. Ne, njihovi potomci se nisu truckali čitav jedan radni dan u rasklimanom autobusu da bi vidjeli Drinu i Andrićgrad. Njihova djeca nisu sramežljivog pogleda stiskala posljednjih 10 maraka koje su im roditelji odvojili za džeparac od svoje bijede, da bi dijete, neprokuženo od vršnjaka, otišlo na ekskurziju.

Glavare to emotivno ne dotiče.

Zato nečija djeca idu na skijanje u St Moric, a druga će, možda, eventualno, do Banje Kulaši.

buka