Retenzije – odbrana od poplava i prirodna vrijednost

Povezani članci

• Dodik protiv Mesića: Neće biti Dejtona 2
• Dežulović: Ustaša Mile i Nezavisna država Srpska
• Sanjam kako se vraćam kući u Prijedor
• Potvrđeno: Izbori u BiH su leglo korupcije i nepoštenja
• Energetska efikasnost u BiH moguća!
• Srđa Pavlović: Kako prepoznati fašizam

Jučer su, u centralnoj sali prostorija Centra za životnu sredinu, prezentovani rezultati projekta „Biodiverzitet i značaj prirodnih retenzija uz rijeku Savu“, koji je finansiran od strane njemačke fondacije EuroNatur.

Retenzije predstavljaju prostore za izlivanje i akumulisanje viška vode. Na taj način se daje prostor rijekama da se oslobode viška vode u slučaju poplava i smanjuje udarni talas.

Nakon poplava iz maja 2014. godine, kada je ciklon niskog pritiska zraka pogodio veliki dio regije, najveću štetu pretrpjele su Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska. Posljedice poplava danas, kad je prisutna sve veća urbanizacija, veća gustina naseljenosti u poplavnim dolinama i veći uticaji klimatskih promjena, su češće, rasprostranjenije i ozbiljnije, a time su i ljudi i imovina sve izloženiji. Osim toga, očekuje se da će izloženost poplavama još porasti zbog uticaja klimatskih promjena.

U novembru 2015. godine, Centar za životnu sredinu je započeo implementaciju projekta „Biodiverzitet i značaj prirodnih retenzija uz rijeku Savu“ koji se bavi promocijom uspostavljanja prirodnih retenzija kao mjere za kontrolu poplava.

„Kako bi se ozbiljno suočilo s poplavama kao rastućom prijetnjom, osim kratkoročnih tehničkih mjera, potrebno je razmotriti dugoročna sistemska rješenja uključujući uspostavljanje prirodnih retenzijskih zona“, istakao je Jasmin Pašić iz Centra za životnu sredinu.

Vlasti trebaju uzeti u obzir veliki potencijal prirodnih retenzija na ovom području jer još uvijek postoje velike neurbanizovane površine koje mogu biti korištene upravo kao prirodne retenzije, na mnogostruku korist. Davanje više prostora rijekama i povećanje površine poplavnih područja (područja retenzije poplava) može povećati broj i veličinu močvarnih staništa u regiji, što zauzvrat može donijeti dodatne koristi zaštiti prirode, turizmu i aktivnostima lokalne ekonomije, a također može obrnuti procese nestajanja određenih važnih i osjetljivih ekosistema.

Dio projekta su bila  i preliminarna terenska istraživanja, koja su trajala u periodu od marta do avgusta 2016. godine na osam identifikovanih lokaliteta uz rijeku Savu.

„Fokus je bio na staništima i vrstama koje se nalaze na EU direktivama o pticama i staništima, kao i vrste zaštićene na osnovu domaće legislative. Istraživane su različite grupe organizama i to: ptice, sitni sisari, ribe, vodozemci i gmizavci, insekti i flora u granicama definisanog područja. Prilikom pisanja izvještaja, svako od eksperata je iz svog ugla dao preporuke upravljanja u skladu sa grupom istraživanih organizama“, dodao je Pašić.

Na prezentaciji, iako su bili uredno pozvani, nije se pojavio niko od nadležnih institucija. Čini se da se u vrijeme izbora, nadležni više brinu za svoje pozicije, nego za probleme od egzistencijalnog značaja za stanovništvo.