Drago Bojić: Papa Franjo predstavlja bolju stranu Katoličke crkve i kršćanstva

Povezani članci

• Izložba art koncepta “Svaki čovjek je umjetnik” Aleksandre Saše Bukvića u galeriji Collegium artisticum
• Patriotski deficit: Vrijednost crnog tržišta u BIH iznosi 3,3 milijarde KM godišnje
• Uobičajeni haos u Federaciji BiH: Vakcina koja život znači u borbi između dvoje ministara HDZ-a
• Imam – Osvajač
• Didaskalije rata iz mog sjećanja
• VIŠE TRANSPARENTNOSTI U NVO SEKTORU

Izbor Sarajeva se može protumačiti i kao papina poruka bosansko-hercegovačkim katolicima – biskupima, svećenicima, vjernicima – da se kršćanstvo i katoličanstvo ne mogu svesti na hrvatstvo niti teritorijalno omeđiti granicama entiteta

Papa Franjo u subotu stiže u Sarajevo u posjet koji se u Bosni i Hercegovini očekuje kao najveći događaj u 2015. “Dolazim među vas uz Božiju pomoć da vjernike katolike utvrdim u vjeri, da iskažem podršku ekumenskom i međureligijskom dijalogu te iznad svega da ohrabrim suživot u vašoj zemlji”, poručio je, između ostalog, papa Franjo građanima BiH. Šta papin dolazak znači za našu zemlju i koje su poruke njegovog dolaska pitali smo fra Dragu Bojića.

Razgovarao: Amer Bahtijar

Fra Drago, da li je radost koju osjeća veći dio građana BiH zbog dolaska Pape, a naročito građani Sarajeva, znak da je multietničko društvo u BiH preživjelo i da je Sarajevo ipak otvoreni grad?

Razumljivo je da većina ljudi podržava papin dolazak u Sarajevo, jer je riječ o vjerskom poglavaru koji za razliku od mnogih drugih vjerskih poglavara i u svijetu i na našim prostorima širi pozitivnu energiju. Mnogi ga rado slušaju zbog njegove empatije za nevolje i probleme ljudi ovog svijeta, neovisno o njihovoj vjerskoj ili nekoj drugoj pripadnosti. Naše društvo je politika zatrovala i stalno truje i tako ga onemogućava da se razvija kao otvoreno i slobodno društvo samostalnih, zrelih i odgovornih pojedinaca-građana. Mnogi gradovi su u zadnjem ratu i nakon rata proživjeli teror nacionalističkih politika, koje su im, čisteći ih od drugih, uzele dušu. I Sarajevo je u tom smislu puno pretrpjelo ali je sačuvalo multietničnost i otvorenost, kako god se srpski i hrvatski nacionalisti trudili da ga izjednače sa svojim očišćenim gradovima i kako god se i bošnjački nacionalisti trudili da ga prisvoje samo za sebe. Od građana Sarajeva, prije svega od Bošnjaka koji su u većini, ovisi hoće li uspjeti sačuvati otvorenost i multietničnost od nacionalističkih ambicija da ga se bošnjakizira i provincijalizira.

Papa Franjo je u kratkom roku skupio simpatije cjelokupne svjetske javnosti, mnogi su bili sumnjičavi da li se iza papinih riječi krije tek populizam ili istinska želja za promjenom?

Prema dosadašnjim govorima i postupcima pape Franje, može se kazati da je riječ o čovjeku koji ozbiljno i kritički govori o mnogim problemima unutar Katoličke crkve, i onda kad bi neki u Crkvi radije da se o tome šuti, ali dotiče i goruće probleme u svijetu, i onda kada to ne nailazi na odobravanje. Čini se da nije riječ o populizmu i da mu je ipak stalo do promjena, do humaniziranja svijeta i evangelizacije Katoličke crkve, do veće pravednosti i socijalne osjetljivosti i u Crkvi i u svijetu. Papa Franjo pokušava pokrenuti pozitivne procese i promjene i u Crkvi i u svijetu, što je vidljivo iz njegovih nastupa, ali pritom, nažalost, ne nailazi uvijek na razumijevanje ni kod moćnih u svojoj Crkvi ali ni kod svjetskih moćnika.

Papini pozivi na dijalog, skromnost, opraštanje naišlo je na ozbiljan otpor unutar crkvenih krugova naročito na Balkanu. Da li je u biti Isusovo učenje  koje propovjeda  Papa  nepoželjno u Crkvi kao u priči o velikom inkvizitoru kod Dostojevskog?

Svima onima u Katoličkoj crkvi koji su se izručili političkim, nacionalnim, klerikalnim i ekonomskim interesima, mora smetati papina kritika stanja u Crkvi, ali i njegovi pozivi da se kršćanstvo živi autentičnije. U cijeloj povijesti Katoličke crkve, a tako je i danas, bilo je otpora, teološki kazano, da se “riskira više obraćenja”, da se, dakle, nastoji ozbiljnije nasljedovati Isusa iz Nazareta, da se Crkva i njezini predstavnici manje brinu za same sebe, a više za ljude kojima su poslani i za svijet u kojem djeluju. U tom smislu papa Franjo predstavlja bolju stranu Katoličke crkve i kršćanstva, a ta bolja strana je, nažalost, i u povijesti i danas, u manjini. Tako je uostalom i u drugim vjerskim zajednicama, ali i u svijetu uopće. Dobre ideje i inicijative rijetko uspiju zahvatiti veći broj ljudi. Čini se da je sudbina dobra i dobrih ljudi da su uvijek u manjini.

U prvom pitanju sam već rekao da ogromna većina bosanskih muslimana sa iskrenom radošću dočekuje dolazak Pape Franje. Da li njegov dolazak u Sarajevo predstavlja ogroman korak ka muslimansko kršćanskom dijalogu u čitavom svijetu?

Zalaganje za dijalog pape Franje, i drugih vjerskih poglavara, ima veliko simboličko značenje i može relaksirati napetosti i pomoći u želji za nadilaženjem animoziteta i antagonizama. Ali ako to ne bude pratio i konkretni “životni dijalog” ljudi koji žive jedni s drugima, od toga neće puno ostati. Kako god humane, plemenite i dobre bile poruke pape Franje u Sarajevu, a ako je suditi po njegovim dosadašnjim govorima, one će i biti takve, ne mogu bitno utjecati na odnos kršćana i muslimana u našoj zemlji. Dovoljna je samo jedna glupa, nesmotrena, uvredljiva izjava ili potez nekog lokalnog vjerskog poglavara ili službenika da sve to za čas uništi. Pritom, i naša samohvala, pogotovo pred strancima, kako u ovoj zemlji žive ljudi koji poštuju međusobne razlike i uvažavaju vjerska uvjerenja drugih, raspadne se svaki put kad započne razgovor o politici, ratu, povijesti, naciji, vjeri pa čak i o sportu. To pokazuje licemjernost i pokvarenost i vjernika i građana – takozvanih “malih” ljudi – koji se tako često i tako rado svrstavaju na stranu zla i protiv drugih – svojih sugrađana i susjeda. Bosansko-hercegovački muslimani, oni muslimani koji ne pristaju uz bošnjačku nacionalističku politiku ni uz uvezene islamističke ideologije, prihvaćaju posjet pape Franje jer na taj način, između ostalog, žele pokazati pred svijetom da nisu isključivi i naslini kako ih se ponekad, zbog postupaka pojedinaca ili manjih grupa, i na ovim prostorima i u svijetu, želi nepravedno predstaviti i ocrniti.

Neki autori su zamjerili Papi Franji zašto nije došao u Hercegovinu, drugi od Pape očekuju jasnu osudu zločina počinjenih u ime kršćanstva devedesetih godina.  Nije li sam izbor  Sarajeva, a ne recimo mjesto gdje su bili logori za civile, Papina poruka šta misli o devedesetim?

Sarajevo je logičan izbor u svakom smislu, u religijskom ponajviše. To je glavni grad ove zemlje, grad u kojem su smještene ne samo državne institucije, nego i najvažnije institucije Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica. To je i grad koji nosi teške ratne traume, u kojem su mnogi ljudi stradali, grad koji se muči sa svojom prošlošću i sadašnjošću, i koji je u tom smislu metafora za stradanja ali i za suživot u ovoj zemlji. Upravo iz tih razloga je dobro što je papa Franjo izabrao Sarajevo. Dobro je to zbog katolika koji žive u ovom gradu, a koje njihove političke vođe i sunarodnjaci iz manjih većinskih hrvatskih sredina zbog toga preziru i smatraju manje vrijednima. Dobro je to i zbog mladih i studenata koji iz manjih katoličkih i hrvatskih sredina dolaze u Sarajevo studirati. Izbor Sarajeva se može protumačiti i kao papina poruka bosansko-hercegovačkim katolicima – biskupima, svećenicima, vjernicima – da se kršćanstvo i katoličanstvo ne mogu svesti na hrvatstvo niti teritorijalno omeđiti granicama entiteta.

Na kraju šta za vas lično  znači dolazak  Pape  Franje?

Papin posjet ima simboličko značenje i treba ga gledati u kontekstu dobronamjernosti prema Bosni i Hercegovini i njezinima građanima. Uz taj posjet ne treba vezati prevelika očekivanja, ali ne treba ni umanjivati njegovo značanje. Ako ništa drugo, ovaj će posjet bar na nekoliko dana skrenuti svjetsku pozornost na ovu zemlju o čijim se problemima sve manje govori i koja je od međunarodne politike prepuštena samoj sebi i izručena samovolji lokalnih političkih silnika. Papa Franjo od početka govori i djeluje u duhu Franje Asiškog što bi franjevci diljem svijeta trebali više uvažavati. Na taj način potvrđuje franjevce i njihovu misiju po svijetu ali i u ovoj zemlji i daje im primjer kako se zauzeto i odgovorno žive franjevačke paradigme života a jedna od najvažnijih je svakako zalaganje za mir i dijalog i dobre odnose s drugima. Snažna je to poruka i bosansko-hercegovačkim i hrvatskim franjevcima i poziv da raskinu s nacionalizmom i politikama koje su neprijateljski raspoložene prema drugima.