Hamdija Lipovača: SDP nije smio ući u koaliciju sa SDA, oživjeli smo političkog mrtvaca

Povezani članci

• Srđa Popović: Tadić rehabilitacijom Draže Mihailovića rehabilitira i Ratka Mladića
• Diktatura generala
• Vuk Perišić: Kad se bira između propasti i licemjerja
• BOLESNO DRUŠTO
• RTRS I BNTV: DOBROVOLJAČKA – UKLETA ULICA ZA MEDIJE
• Za šaku eura

Hamdija Lipovača  ima samo 37 godina, a već deset godina je najpopularniji političar u Krajini. Kada je 2004. godine pobijedio SDA u Bihaću u kojem je ta stranka osvajala više od 50 posto glasova, bilo je jasno da je Krajina dobila novog lidera.  Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija je često isticao Lipovaču kao lidera nove generacije političara. Dolazi iz najuticajnije krajiške porodice Pozderac,  sa sedam godina znao je  sve članove predsjedništva SFRJ  zato šo su mu svi dolazili u kuću.
Hamdija Lipovača ima znanje mudraca i stavove normalnog jednostavnog čovjeka. Stoji čvrsto na zemlji, secira društvo i ekonomiju. Njegovi sugrađani ga vole i podržavaju. Promijenio je lice grada Bihaća koji danas izgleda kao simpatični srednjoevropski grad.
Pregovara, dogovara, polemizira, uvjerava, i obično iz svih kriznih situacija izlazi kao pobjednik. O politici govori državničkim tonom.
Najutjecajniji krajiški i političar, koji se ne ustručava otvoreno govoriti o vrućim političkim pitanjima, u razgovoru za tacno.net analizira stanje u Krajini, nedavnim hapšenjima, stanju u SDP-u i  Koaliciji 1 mart.

Razgovarali: A.Bahtijar i P. Blagovčanin

Gospodine Lipovača, mladi ste ušli u politiku i napraviti radikalne poteze u Bihaću. Kako ste uspjeli u tome?

Bio sam jedan od trinaest kandidata i najmlađi među njima, imao sam tada nepunih 28 god. U prvom mandatu dobio sam više glasova nego dvanaest kandidata kad pomnožite sa dva. To je predstavljalo revolt ljudi iz općine koji nisu ništa dobili i vidjeli od 1995. do 2004. god. Prvi načelnik poslje rata je bio vrlo aktivan, poslije njega, a prije mene, bio je čovjek koji je Bihać zavio u crno. Nije radio ništa, zatvorio se u kabinet nije ulagao u investicije,  infrastrukturu, bježao je od ljudi. Jednostavno, stvarao je takav ambijent da smo mi ostali u  zapećku ove zemlje i ljudi su zaista željeli promjenu. Ta se promjena morala dogoditi na dva kolosjeka. Prva je promjena u mentalitetu gdje je važno bilo naučiti općinske službenike da građani ne postoje zbog njih nego da oni budu tu zbog građana. I tu je krenula ta promjena mentaliteta. Druga promjena je u skopu investicija. Mi nismo imali ništa: ni kino, ni muzej, ni sportsko igralište, ni mostove, ni ceste, Bihać je bio u mraku. Sve smo to promijenili, renovirali smo kompletno gradsko jezgro, napravili trg ovakav kakav danas jeste. Napravili smo dva mosta i šetalište. Otvorili smo grad za investitore i sve je funkcionisalo veoma dobro do kraja 2008. god. Tada dolazi do pada prihoda i priča o investicijama se trebala smanjiti. Međutim, ja to nisam dozvolio. Podigli smo kredite, 12 miliona sve skupa na dvadeset godina. I od tih sredstava uradili smo puno toga: 170 km javne rasvjete, kanalizacije, vodovoda itd. Međutim, problem je u tome što moj nasljednik  zadnjih godinu i pol dana, neodoljivo podsjeća na mog predhodnika. Mi smo postavili veoma visoko ljestvicu i građani su naučili da se stalno nešto radi, međutim, u jednom momentu to je stalo i dalje stoji. Novi načelnik koji je došao imat će problema s tim, iako će sve pravdati s tim da mi imamo puno kreditnih zaduženja. U kantonu imamo duga 200 miliona KM i još 15 KM dnevnih obaveza ali to ne znači da ja sad trebam pričati  kako je SDA meni ostavio 200 miliona i ne raditi ništa.

Koliko vam je politička tradicija vaše porodice pomogla u političkom djelovanju?

Tačno se vidi da ta politička dimenzija u mojoj porodici mi je dala startnu prednost u odnosu na druge kandidate. Ja sam sa sedam-osam godina znao nabrojati sve članove predsjedništva SFRJ zato što su ti ljudi dolazili kod nas kući. Tako da sam u politici od malih nogu.

Rekli ste da ste zatekli 200 miliona KM kredita. Kako je moguće funkcionirati u takvim okolnostima?

Kad slušate novog načelnika Bihaća koji kaže kako Bihać ima 20 miliona kredita a 17 miliona budžet. To je tačno kad bi se sve moralo platiti ove godine ali, jedno je reći da imamo 12 miliona na dvadeset godina, a budžet je samo za jednu godine 17 miliona. Prema tome, tu se pokušava stvoriti negativna politička slika. To je isto kao kad bih ja počeo govoriti da mi moramo platiti 200 miliona u jednoj godini. Greška, mi moramo platiti ovog momenta, što je razlika između općine i kantona, 51 milion sudskih pravosnažnih konačnih i izvršnih presuda bez kamate. Prema tome to je sa kamatom 110 miliona. Ovog momenta oni moraju platiti 20 miliona na dvadeset godina, a ja ovog momenta prosvjetnim radnicima po kolektivnim ugovorima 110 miliona KM. Ostatak od 90 miliona su obaveze prema općinama i dugovanjima koja se mogu razložiti. Prema tome, ovaj kanton je trenutno dužan 200 miliona s tim da 110 moramo odmah platiti. Ovaj dug je nastao po kolektivnim ugovorima koje su potpisivali  predhodnici  naših vlada, neki drugi guverneri i premijeri, da bi umirili prosvjetu, pravosuđe i upravu pa su potpisivali kolektivne ugovore po kojima profesori u srednjim školama trebaju imati platu 1700 KM, a nastavnici u osnovnim školama bi trebali imati 1500 KM. Mi to jednostavno ne možemo isplaćivati toliko. Isplaćujemo 950 KM i  normalno da nas tuže za razliku prema kolektivnom ugovoru. I to je taj 51 milion bez kamate, a s kamatama 110 miliona.

Može li budžet podnijeti takvo opterećenje?      

Sreća je, iako to nije pravedno i nije u skladu sa Evropskom konvencijom, da Parlament Federacije kaže da je svaki kanton dužan staviti do 5% sredstava budžeta  za presude. Tako da mi možemo staviti  jednu marku ili milion maraka. Međutim, drukčije bi bilo kad bi se ukinula ta klauzula,  da se onda kaže koliko ima para u kantonu – toliko se skida. Ovako je Parlament donio odluku da zaštiti državu. Mislim da to nije ni po Evropskoj konvenciji a ni po Ustavu. Recimo da mi imamo mjesečni prihod od 12 miliona, nekad se pitam bi li bilo bolje da ta odluka ne postoji. Skidaj koliko ima pa ćemo mi ostali čekati. Ja sam prije mjesec  dana iznio ponudu da se nosioci tih presuda odreknu kamate  i 25% glavnice, npr.  onaj koji čeka 10 000  dobit će 7 500, onaj koji čeka 100 hiljada dobit će 75 hiljada keša i zamislite, niko neće to da prihvati. Oni bi sad obnovili pregovore pa da se odreknu kamate ali da ne diramo glavnicu. U tom sljučaju ja bih zadužio kanton za 40 miliona KM da se riješimo toga.

Hamdija Lipovača

Obzirom na te podatke, kakvo je stanje u kantonu i kakve su realne perspektive razvoja?

U kantonu su dosta napeti odnosi kada su u pitanju financije ali još uvijek nemamo problem servisiranja plata redovno. Uskoro ćemo uvesti novi finansijski instrument koji se zove owerdraft. To zači, npr. imamo do 15-og na računu 7 miliona, a treba nam 10 ili 11 miliona za plaće, onda ćemo sa bankom dogovoriti da nam banka da jedan portfolio od 12 miliona, nećemo uvijek koristiti svih 12 miliona nego dva tri koliko nam bude trebalo i to je mjesečno nekih 2500 KM naknade ali će svi budžetski korisnici isti dan dobijati plaću i topli obrok. Predvidjeli smo dosta sredstava za projekte, milion za pomoć nižim nivoima vlasti, milion za škole, sredsta za učešće u projektima, okoilišni projekti, četiri miliona za poljoprivredu, u privredi imamo četiri i pol miliona od privatizacije koje ćemo plasirati za povećanje zapošljavanja i računam da bi mogli samo jednim projektom od milion i pol KM zaposliti 1000 ljudi u poljoprivredi. Ali kad pogledate 1000 ljudi je puno zaposliti danas kad vidite da je 44 000 ljudi na birou onda shvatite da nama treba puno takvih projekata. U suštini, radujem se promjenama Ustava Federacije i ako može Bosne i Hercegovine. Nama političarima u Federaciji je za sve postao kriv Dodik, što je totalna glupost.  U Federaciji on nama ne smeta. Što to mi ne možemo urediti Federaciju da bude korisnija? Kao načelnik općine, a i sada kažem da ću biti najstretniji kad se ukinu kantoni. Zato što su kantoni paraziti ovog društva. Kantoni su nepotrebni u odnosu centralne i lokalne vlasti. Ojačati lokalne zajednice i ojačati centralnu vlast. Tu ne mislim na centralnu državnu vlast nego na federalnu entitetsku vlast gdje bi se izgubila ova silna administracija koja je nepotrebna. Svaki kanton ima premijera i 9 ministara, neki čak imaju i više. Sve to jako puno košta. Vozni parkovi, sekretarijati, reprezentacije, uredi, to je potpuno nepotrebno. Za posao koji radi kanton savršeno, može se podjeliti između opština i Federacije. Mislim da samo treba naći način kako da hrvatski narod bude zadovoljan, jer oni jedino vide svoj spas kroz kantone. Ovo što je američki ambasador započeo mislim da to prvi govorim od svih premijera,  jedva čekam da dođe do transformacije Federacije i napisao sam mu pismo u kojem sam se ponudio da učestvujem u tom timu. Zato što smatram da treba doći do racionalizacije potrošnje u ovoj zemlji. Ova zemlja je jako skupa za održavati.

U Bihaću nema nacionalnih tenzija, ljudi normalno žive. U razgovoru sa vjerskim predstavnicima posebno su istakli materijalnu pomoć koju su dobili od Vas.

Katolički školski centar smo gradili kao općina,  gradsku džamiju koju gradim ja kao načelnik i sada kao premijer, zajedno sa muftijstvom  trebamo da završimo uskoro. Vladičanski dvor smo napravili i postigli da bihaćko-petrovački vladika ponovo nominalno sjedi u Bihaću. Zajedno sa vladom RS-a završili smo crkvu, jevrejsko groblje smo obnovili i ovaj grad je definitivno stjecište kosmopolitizma u smislu vrednovanja različitosti, odnosno primjer jedne prave bratske ljubavi prema religijama. Na polnoćki katoličkoj vi imate više muslimana nego katolika, za pravoslavni božić bilo je toliko muslimana i katolika jer pravoslavaca nema puno. Tako da, ako smo išta postigli, onda je to tolerancija.

Hapšenje nekadašnjih pripadnika policije zbog ubistva Cvijana Radića izazvalo je reakcije javnosti pa i vas. Šta se tu dogodilo i kako vi komentarišete taj slučaj?

Da budemo jasni,  svako mora odgovarati za ono šta je uradio pa makar to bio ja ili moj otac, pogotovo kad se radi o takvom zločinu. Jedino na šta sam reagovao je na način kako se to radi. Obzirom da je jedan od uhapšenih moj komšija, gledao sam akciju hapšenja i ono što me je frapiralo je da oni kucaju na vrata osumnjičenom i hapse čovjeka u gaćama, a kamera Federalne televizije stoji pred vratima. Dakle, reagovao sam samo zbog načina na koji su to hapšenje izveli. Ne treba praviti senzaciju od toga. Bačena je ljaga na te ljude, a šta će se dogoditi sutra ako taj čovjek bude oslobođen. Hoće li i tada televizija doći pred kuću i reći: izvinite. Neće, a bačena je ljaga na njega i njegovu suprugu i djecu. Ja stojim i iza porodice ubijenog Cvijan Radića jer i ta porodica ima pravo na zadovoljštinu. Njihov otac došao je ovdje i svirepo ubijen i to je činjenica, ali ja sam i premijer osumnjičenih za ovaj zločin.

SDP BIH je na prošlim izborima prošao veoma loše,  izgubili su oko 80 000 glasova. Kako vi komentarišete ovaj dramatičan pad popularnosti?

Svako ima svoje viđenje i zavisi šta mi hoćemo postići. Hoćemo li postići da je čaša polu prazna ili polupuna. S jedne strane analizirajući možemo dokazati da smo dobro prošli, a s druge strane da smo katastrofalno prošli. Dakle, treba tražiti neku sredinu. Činjenica je da je SDP izgubio oko 80 000 glasova u odnosu na prošle opće izbore ali je činjenica i da je SDP u porastu u odnosu na prošle lokalne izbore. To su statistički podaci i statističke igre i one se mogu igrati do besvjesti. Politčka priča je po mom mišljenju sljedeća: SDP se nije kvalitetno pripremio za vlast, dugo smo bili opozicija i mnogi ljudi u SDP-u u podsvijesti još uvijek djeluju opoziciono. S druge strane, napravili smo sporazum sa SDA. Zašto? Ljudi da su htjeli SDA ne bi nama dali glasove nego bi ostavili njih na vlasti, a mi rehabilitujemo „mrtvaca“. Nismo smjeli ući sa njima u ove odnose ali u tom momentu nismo imali drugu opciju. Sad se postavlja pitanje: koliko SDP ima još vremena i šta možemo za godinu i pol suštinski napraviti? Bojim se da bi mogli doživjeti sudbinu alijanse 2002. god. ukoliko se drastično ne promjeni  nešto, odnosno, ukoliko se ne iznesu konkretni projekti: koridor 5C, termo blok Tuzla, brze ceste što je dobro za te djelove Bosne i Hercegovine ali šta mi, šta Krajina  ima od toga. Mi smo na zadnjem sastanku sa fedaralnim premijerom jasno rekli: ako mislite da SDP ovdje ide na izbore i traži glasove od ljudi, izvolite zadužite nas kao što nas zadužujete za sve, 30 miliona KM za projekat brze ceste Bihać-Izačić i brza cesta prema Sarajevu, otvorite javne radove da se ovdje ljudi zaposle jer ljudima je dosta i rasvjeta i vode i kanalizacije, ljudi hoće kruh, ljudi hoće posao.

Hamdija Lipovača

Većina ozbiljnih političkih analitičara nakon vašeg prvog mandata kao načelnika vidi  vas kao nasljednika Zlatka Lagumdžije na čelu SDP-a. Da li su vam te procjene bile opterećenje u stranci?

Činjenica je da sam ja na općinskim izborima za drugi mandat dobio 22 000 glasova, a moj protukandidat četiri i pol hiljada glasova, za državni parlament ja sam dobio 35 hiljada glasova, što je najviše glasova koje je ikad iko u Krajini dobio. Poslje toga se ovdje dogodilo nešto što ja ne mogu da ni dan danas da shvatim. Da su neki moji ljudi iz Bihaća krenuli da me sruše. Došao sam u Cazin na izvještajnu konferenciju i vidio neke listiće o mom nepovjerenju. Špekulira se da je to bilo naručeno iz centrale, da se mi se potkrešu krila. Kongres stranke je pred nama i ono što je činjenica je da ćemo morati zanoviti kadrove, da će se morati izabrati novi predsjednik stranke i u svakom slučaju treba raditi na tome da ne izgubi SDP. SDP se mora vratiti među ljude.

Treba li SDP podržati koaliciju 1. Mart?

Ja podržavam sve što će donijeti napredak za neku lokalnu zajednicu, pogotovo kad je u pitanju Srebrenica ali Srebrenicu treba graditi zajedno sa srpskim narodom. Ne možemo biti isključivi. Ja imam jednu teoriju koja kaže da Bosna i Hercegovina nikad neće biti centralna država dok na to ne pristanu Hrvati i Srbi, da R Srpska nikad neće biti nezavisna i spojena sa bilo kim dok na to ne pristane i zadnji Bošnjak i Hrvat, i da neće biti trećeg entiteta dok na to ne pristane i zadnji Bošnjak i Srbin. Prema tome, R Srpska mora imati jedan senzibilitet prema Srebrenici i oni moraju delegirati ljude srpske nacionalnosti koji imaju taj senzibilitet u Srebrenici. Ne može se postaviti u Srebrenici neko ko je osumnjičen za ratne ili bilo kakve zločine. Dakle, ne može ići ulje na vatru ali i mi i Bošnjaci u Srebrenici moramo razumjeti da jesmo žrtve ali da smo opredjeljeni da živimo sa srpskim narodom pa čak i na tim za nas najemotivnijim mjestima.