Denis Bećirović: Antinacionalizam je jedan od glavnih stubova bosanskohercegovačkog patriotizma

Amer Bahtijar
Autor 22.8.2018. u 21:05

Izdvajamo

  • Velikodržavne politike iz susjedstva, šovinizam i naciokratija u Bosni i Hercegovini su najveće nesreće zemlje Bosne! One se hrane političkim osionostima, doziranim strahovima, dirigiranim siromaštvom, besprizornim lažima... Konsupstancijalne vrijednosti države Bosne i Hercegovine, što, dakako, podrazumijeva i multietnički karakter naše zemlje, moraju biti naša zajednička svetinja. Antinacionalizam je jedan od glavnih stubova bosanskohercegovačkog patriotizma.

Povezani članci

Denis Bećirović: Antinacionalizam je jedan od glavnih stubova bosanskohercegovačkog patriotizma

Previše hrabrosti, premalo mudrosti vodi u pogibiju. Previše mudrosti, premalo hrabrosti vodi u poniženje. Vrijeme je da spojimo i mudrost i hrabrost, da napravimo balans između njih. Samo tako možemo naprijed!

Denis Bećirović kandidat za člana Predsjedništva  iz reda Bošnjačkog naroda Predsjedništva skoro dvije decenije aktivan je u politici. Bio je zastupnik  u skupštinama svih nivoa vlasti, u Skupštini Tuzlanskog kantona, u oba doma Federalnog parlamenta te poslanik u Zastupničkom domu parlamenta BiH. Profesor je na Filozofskom fakultetu univerziteta u Tuzli. Dobitnik je brojnih priznanja. Međunarodna nevladina organizacija GARIWO (Gardens Righteous World wide) dodijelila mu je nagradu za afirmaciju građanske hrabrosti Duško Kondor, 2008. godine. Udruženje antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata Općine Tuzla dodijelilo mu je „Povelju za izuzetno angažovanje i doprinos u zaštiti i čuvanju antifašističkih tekovina i vođenju borbe za suverenu, nezavisnu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu“ 2009. godine. Dobitnik je Zlatne medalje Parlamenta Republike Grčke, 2013. godine.

U intervjuu za Tačno.net Bećirović govori o razlozima za kandidaturu, ovdašnjim nacionalizmima i njihovim liderima, odnosima sa susjedima te otkriva kako vratiti moralne vrijednosti u bosanskohercegovačku politiku.

Gospodine Bećiroviću, dugo se govorilo o vašoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH. Koji su ključni razlozi zašto ste pristali na kandidaturu?

Država Bosna i Hercegovina treba ljude koji će je voditi pametno i odlučno. Previše hrabrosti, premalo mudrosti vodi u pogibiju. Previše mudrosti, premalo hrabrosti vodi u poniženje. Vrijeme je da spojimo i mudrost i hrabrost, da napravimo balans između njih. Samo tako možemo naprijed! Neki kažu da je trebalo da objavim kandidaturu znatno ranije. U žurbi su samo oni koji su politički spavali prethodnih godina. Nervozni su samo oni koji se u naredna dva mjeseca žele predstaviti onakvim kakvi nisu bili prethodnih godina. Nisam jedan od njih. Nastavit ću dosljedno i uporno govoriti ljudima ono što sam govorio i prethodnih godina. Smatram da u bh. politiku moramo vratiti vrijednosti kao što su konzistentnost i vjerodostojnost. Zašto sam prihvatio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH? Zbog odgovornosti za zemlju, odgovornosti za našu djecu, odgovornosti za budućnost zemlje, odgovornosti prema desetinama hiljada ljudi koji su direktno tražili moju kandidaturu … Prihvatio sam kandidaturu zato što sam ubijeđen da stotine hiljada ljudi vjeruje u ideje o kojima govorim, u vrijednosti o kojima govorim. U ovu izbornu utrku ulazim kao odgovoran čovjek čiji egzistencija ne zavisi, niti je ikada zavisila, od političke funkcije. Imam svoju profesiju, svoje zanimanje i svoj posao i bez političkog angažmana. Zato na ovu kandidaturu ne gledam kao na borbu za svoje radno mjesto, već kao na borbu za zemlju u kojoj ćemo svi moći u miru da radimo na svojim radnim mjestima. Prihvatio sam kandidaturu jer ona nije ni individualna, ni lična, ni privatna stvar. Ovo je zajednički projekat, to je borba svih nas za pravedniju državu. To je projekat koji vraća nadu, optimizam, vedrinu i pogled u budućnost! To je naš zajednički projekat koji je posvećen mladosti i budućnosti!

SDP je predsjednika stranke i kandidata za člana Predsjedništva BiH izabrao direktnim izborom svih članova SDP-a. Koliko je proces demokratizacije SDP-a bitan za cjelokupnu demokratizaciju društva? 

Proces demokratizacije političkih partija je preduslov demokratizacije svakog društva. Mi smo učeći i na svojim greškama iz prošlosti, pokrenuli procese i uspostavili standarde za koje se nadamo da će biti praćeni i od drugih. Željeli smo vrlo jasno poslati poruku da smo prije svega spremni mijenjati sebe, i da smo na taj način kredibilni u obećanjima da želimo mijenjati i društvo. Najsvježiji primjer demokratizacije je i referendum kada su članovi SDP-a na demokratski način rekli koga vide kao kandidata za člana Predsjedništva BiH, za razliku od nekih drugih stranaka gdje smo imali samokandidature ili izbor u užem krugu stranačkih prvaka. Navedeni institut referenduma je izuzetno važan aspekt demokratizacije, jer članovi imaju ključnu ulogu kod svih važnih političkih pitanja.

Srbija i Hrvatska se naoružavaju, kod dobrog dijela građana to izaziva osjećaj nelagode. Šta ćete kao član Predsjedništva BiH učiniti za jačanje Oružanih snaga BiH? 

Kao potpisnice Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Srbija i Hrvatska prije svega imaju obavezu da se ponašaju u skladu sa tim sporazumom. Napominjem da su se u Aneksu 1B Dejtonskog sporazuma sve potpisnice, uključujući Srbiju i Hrvatsku, obvezale na kontrolu naoružanja i poštivanje brojčanih ograničenja u pogledu količine vojne opreme. Obavezali su se i na ograničenja vojnoga razmještaja i vojnih vježbi u određenim područjima. Na žalost, brojni javni postupci i izjave pokazuju da susjedne države trenutno nemaju namjeru da dosljedno poštuju Dejtonski sporazum, ili u najmanju ruku traže načine kako da zaobiđu njegove pojedine odredbe. Najbolji primjer je provođenje policijskih vježbi srbijanske policije sa policijom manjeg bosanskohercegovačkog entiteta u okolici Srebrenice, ali i naoružavanje, kako istočnih tako i naših zapadnih susjeda. Takav odnos se mora promijeniti i lično ću insistirati na dosljednom poštivanju navedenih odredbi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Kada je riječ o Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, tu je potrebno izvršiti brojne sistemske mjere unapređenja njihovog statusa. Mislim i na modernizaciju naših snaga ali i na njihovo konačno ustrojavanje kao oružane sile države Bosne i Hercegovine, a ne tek kao pukog zbira tri separatne vojske, koje pojedini političari po želji pozivaju kao usputni ukras na neke svoje neustavne manifestacije. Pregled odbrane kojeg je Predsjedništvo BiH usvojilo u decembru 2016. podrazumijeva organizaciju Oružanih snaga BiH u narednih 10 godina. Ovim dokumentom predviđeno je, između ostalog, smanjenje: broja profesionalnih vojnih lica sa 10.000 na 9.200, rezervnog sastava sa 5.000 na 4.600, dok je broj civila ostao nepromijenjen 1.000 ljudi. Također, smanjen je broj perspektivnih lokacija sa 63 na 57 od čega su šest skladišta municije i minsko-eksplozivnih sredstava. Nažalost, moram konstatirati da od strateškog povećanja borbenih sposobnosti OS BiH za sada nema ništa, jer nema političkog konsenzusa. To znači da je vlast propustila priliku da izvrši modernizaciju OS BiH na potrebnom strateškom nivou. Zbog toga ću učiniti sve da u narednom periodu lobiram za stratešku modernizaciju OS BiH koja ima za cilj odvraćanje od bilo kakvih namjera za destabilizacijom ili ugrožavanjem nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine. Također, zalagat ću se da OS BiH u što većoj mjeri vrše nabavku oružanih sistema i proizvoda iz asortimana naše namjenske industrije koja je vrlo cijenjena u svijetu čime direktno možemo pomoći i domaću ekonomiju.

Poricanje zločina dio je naše svakodnevice. Kada će država kažnjavati ljude koji veličaju Mladića, Karadžića, Prlića i Praljka… Da li mi možemo da donesemo takav zakon?

Ujedinjene nacije, Evropska unija, Bosna i Hercegovina, kao i cijeli civilizirani svijet imaju moralnu i civilizacijsku obavezu da zaustave negatore genocida koji nastavljaju da brutalno i nekažnjeno poriču, minimiziraju i osporavaju jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Milorad Dodik mora biti svjestan da nikada neće moći osporiti planetrano utvrđene sudske, naučne i historijske činjenice o počinjenom genocidu nad Bošnjacima. Šutnja o genocidu nad Bošnjacima značila bi da smo poklekli i zanijemili, da nas je nadvladala moralna i ljudska ravnodušnost i tragizam; da smo se umorili i predali. Zato je naša trajna obaveza da nađemo snage i mudrosti da govorimo i širimo istinu o genocidu. To moramo činiti i zbog mrtvih i zbog živih. Tako šaljemo poruku da ne pristajemo na rezignaciju i predaju. Tako šaljemo poruku da hrabre i dostojanstvene Majke Srebrenice, Bratunca, Višegrada, Žepe, Zvornika, Prijedora, Vlasenice, Foče, Rogatice … koje se već decenijama neumorno bore za istinu i pravdu, nisu same. Prošlost ne možemo izbrisati, ali moramo učiniti sve da ispravimo ogromne nepravde prema žrtvama i njihovim porodicama. Sjećanje na genocid moramo ugraditi u naše zajedničko pamćenje i temelje proširenja Evropske unije na područje zapadnog Balkana. Ipak, bez obzira na sve patnje i stradanja, vjerujem u sigurnu budućnost države Bosne i Hercegovine. Budućnost imamo ako budemo učili našu djecu da budu pametnija i jača, da vole svoje i poštuju drugačije. Moramo stvarati demokratsko i civilizirano društvo u kojem će se ljudi mjeriti po ljudskim vrlinama. Izgradnja takvog društva je obaveza i moralno-historijski dug i nas u Bosni i Hercegovini i predstavnika međunarodne zajednice. Sada, više nego ikada, pokazuje se važnost usvajanja Prijedloga zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se zabranjuje negiranje i poricanje genocida koji sam predložio u saradnji sa 37 udruženja žrtava iz cijele Bosne i Hercegovine. Poricanje genocida u literaturi se označava kao „posljednja faza u izvršenju jednog genocida”. Poricatelji genocida imaju za cilj da zadaju posljednji udarac svojim žrtvama – da negiraju, minimiziraju, trivijaliziraju, odobravaju ili opravdavaju zločin i na taj način liše žrtve makar i posthumne istine. Suočene s ovom pojavom brojne zemlje opredijelile su se da poricanje genocida proglase krivičnim djelom. Trenutno čak 11 zemalja Evropske unije (Austrija, Belgija, Češka Republika, Francuska, Njemačka, Italija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka) i Švicarska, propisuju negiranje holokausta i drugih vidova genocida ili zločina protiv čovječnosti kao krivično djelo. Evropska unija je, također, preduzela korake prema inkriminaciji poricanja genocida. Prvo je zajedničkom akcijom 98/443/JHA bilo predviđeno da rasističko i ksenofobično ponašanje treba da predstavlja krivično djelo u svim zemljama članicama. Zatim je 2001. izrađen Prijedlog okvirne odluke o borbi protiv rasizma i ksenofobije. U ovom dokumentu u ponašanje koje se smatra rasističkim i ksenofobičnim uključuje se: ”javno podržavanje genocida ili zločina protiv čovječnosti kako su oni definirali u Statutu Međunarodnog krivičnog suda”. Ovaj prijedlog usvojio je Evropski parlament 23/05/2002. Imajući u vidu presude Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda Bosne i Hercegovine, kao i praksu zemalja Evropske unije i drugih demokratskih država, usvajanje ovog zakona predstavlja obavezu države Bosne i Hercegovine. 

denisbećirovic1

Slučaj Muriza Memića razotkrio je svu korumpiranost sistema, šta vi lično možete uraditi da sistem bude u službi građana a ne organizovanog kriminala? 

Ustavna ovlaštenja Predsjedništva BiH ne zadiru direktno u oblast pravosuđa. Međutim, to apsolutno ne znači da ću se prestati zalagati za vladavinu prava i pravednu državu Bosnu i Hercegovinu. Smatram da pravna sigurnost i jednaka institucionalna zaštita za svakog građanina Bosne i Hercegovine u bilo kojem dijelu naše domovine moraju biti primarni ciljevi svakog izabranog zvaničnika bez obzira na nivo vlasti na kojem on djeluje. Zalagat ću se u okviru svojih nadležnosti da u Bosni i Hercegovini pravosuđe radi na profesionalan, nezavisan i transparentan način.

Situacija u kojoj roditelj ne može da sazna istinu o smrti svog djeteta je strašna. Ubistva Dženana Memića i Davida Dragičevića moraju biti riješena i porodice, ali i javnost, moraju saznati istinu. To je izuzetno važno za cijelokupno bosanskohercegovačko društvo, ali i za pravosuđe.

Mladi iz BiH odlaze masovno, mnogi će reći da loša ekonomska situacija nije glavni razlog već odsustvo nade da će biti bolje. Kako vratiti nadu? Možete li vi i SDP vratiti nadu? 

U pravu ste, nisu samo ekonomski razlozi odlaska mladih u bijeli svijet. U pitanju je opća društvena apatija, besperspektivnost, strah za vlastitu egzistenciju i egzistenciju svojih porodica, višedecenijska unutarbosanska postdejtonska frustracija kuda to idu država i društvo… Odavno je nažalost raširena jedna samoubistvena, žalopojna, često i antipatriotska društvena atmosfera. Bit će teško vratiti nadu da se može dobro i uspješno živjeti u državi Bosni i Hercegovini, zaista će biti teško, upravo je na političarima i najveća odgovornost da vrate tu otetu nadu. Nikome prisebnom i odgovornom ne pada na pamet da će to biti kadra dosadašnja vlast, dosadašnji političari u izvršnoj bosanskohercegovačkoj vlasti, morat će se napraviti veliki društveni zaokret, ne mislim revolucija, da me ne biste krivo razumjeli, nego zaista veliki društveni zaokret u svim segmentima bosanskohercegovačke društvenopolitičke organiziranosti. Znam da su posljednjih godina mladi izvarani nerealnim obećanjima, nikada realiziranim masovnim zapošljavanjima, javnim radovima, reformama i agendama i potemkinovim selima tako da im je teško u sebi ponovo pronaći vjeru u prosperitetnu budućnost. Ali pozivam ih da zajedno, na platformi zajedničkog rada državu Bosnu i Hercegovinu učinimo boljom. Prvi korak je izlazak na izbore. Također, smatram da se nadležni organi na svim nivoima moraju fokusirati na pitanja kao što su: osiguranje prvog radnog iskustva i prakse za sve mlade, finansiranje start-up biznisa za mlade, osiguranje nižih kamatnih stopa za mlade, uvođenje poreskih olakšica za privrednike koji zapošljavaju mlade, reformiranje biroa za zapošljavanje, izradu strategije razvoja kulture i sporta na državnom nivou, kreiranje jedinstvenog obrazovnog prostora i jedinstvenog nastavnog plana i programa u Bosni i Hercegovini, ukidanje segregacije u obrazovnom sistemu, poboljšanje studentskog standarda, formiranje Fonda za mobilnost mladih, priznavanje i vrednovanje društveno korisnog rada mladih, finansiranje projekata upoznavanja i zbližavanja mladih iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Jednom riječju, moramo početi konkretno rješavati goruće probleme mladih u našoj državi. 

Ne znamo šta Dragan Čović misli pod planom B, ali znamo sve o planu A koji podrazumijeva da zajedno u saradnji s Miloradom Dodikom uruši institucije BiH. Kako spriječiti Dodika i Čovića u rušenju BiH? 

Puno jači faktori od Dodika i Čovića su pokušali razoriti ovu zemlju pa nisu uspjeli. Neće ni oni! Jasno je međutim da ovakva politika umara ovu zemlju i građane Bosne i Hercegovine doslovno tjera iz domovine što predstavlja problem zbog kojeg ih moramo pobijediti. Činjenica je da oni zajedno već odavno žive lagodno na teret svojih naroda, potpuno izolovani od većine socijalnih problema koji dominiraju u društvu, praveći probleme samo da bi opstali na slobodi. Zato je vrlo važna poruka građanima da ove izbore svi zajedno prihvatimo kao referendum između poštene, stabilne i progresivne Bosne i Hercegovine naspram kontinuiteta destrukcije, iseljavanja i izolacije. Na građanima je velika odgovornost i šansa da na narednim izborima biraju novu perspektivu i otvore put ka izgradnji evropske i pravedne države. 

denisb

Odnosi sa susjedima su prioritet u vanjskoj politici koju vodi Predsjedništvo. Kako odgovoriti na otvoreno miješanje Aleksandra Vučića i Kolinde Grabar Kitarović u unutrašnje stvari BiH? 

Odnosi sa susjedima ostat će i dalje jedan od prioriteta u vanjskoj politici Bosne i Hercegovine. Međutim, pozicioniranje vanjske politike prema Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj i njena operacionalizacija morat će pratiti pravovremeno i adekvatno definiran državni interes Bosne i Hercegovine. Mukotrpnim radom i stalnim i otvorenim dijalogom moramo unaprijediti efikasnost i, na adekvatan način, transparentnost donošenja važnih odluka u toj sferi. Dijelom vlastite misije u Predsjedništvu BiH smatram uporno insistiranje na tome da da država Bosna i Hercegovina o svemu ima vrlo čvrsto stajalište i da njen interes bude nulti prioritet u svakoj komunikaciji i sa neposrednim susjedima i sa širim okruženjem. Tako utvrđeni prioriteti su i najbolja platforma za odgovor na miješanja u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine kojima su lideri naših susjeda sve skloniji. To neće biti lako ostvariti jer neki su očito navikli da Beograd i Zagreb sve češće paternalistički i nedobronamjerno nastupaju prema državi Bosni i Hercegovini. Moja politika i pristup su korjenita promjena. Ne samo kao član Predsjedništva BiH nego i kao političar, i kao univerzitetski profesor koji obrazuje mlade ljude, i kao građanin Bosne i Hercegovine uvijek ću se najoštrije suprotstaviti svakom paternalističkom odnosu nekih krugova iz Beograda i Zagreba prema državi Bosni i Hercegovini u njihovoj namjeri da se zaokruži nacionalistički koncept društva u našoj zemlji što je u potpunoj suprotnosti evropskom građanskom modelu društva. Uvijek ću jasno i dovoljno glasno reći i šta mislim o svakom udaru na ustavni sistem Bosne i Hercegovine, napadu na njen suverenitet i integritet i na samo biće Bosne i Hercegovine. Ja to činim godinama i sve i da hoću – ne mogu se promijeniti.

Viktor Ivančić je jednom prilikom rekao da je nacionalizam ovdje veći problem od lošeg ekonomskog stanja. Kako se možemo riješti nacionalizma ili ga učiniti marginalnim? Kako ćete se Vi kao kandidat iz reda bošnjačkog naroda nositi sa bošnjačkim nacionalizmom koji je jačao u doba vladavine SDA? 

Velikodržavne politike iz susjedstva, šovinizam i naciokratija u Bosni i Hercegovini su najveće nesreće zemlje Bosne! One se hrane političkim osionostima, doziranim strahovima, dirigiranim siromaštvom, besprizornim lažima… Takve politike izgone mladi svijet iz zemlje, dok kreatori takvih negativnosti uživaju u svojim stranačkim i nacionalnim torovima a sve vrijeme vlastiti narod drže pod konstantnim stresom… Jedna od državnopolitičkih misija člana Predsjedništva BiH jeste i borba protiv svih negativnosti bez obzira iz kojih krugova one dolazile. Građanske vrijednosti su univerzalne, nacionalne vrijednosti su uvijek bile i ostale lokalne. Svaki nacionalizam pokazuje mišiće nekom drugom nacionu ili grupaciji. Nacionalizam može djelovati smiješnim, žalosnim, ali, valja znati, on je uvijek opasan, prvenstveno opasan po one koji se njime razmeću. Konsupstancijalne vrijednosti države Bosne i Hercegovine, što, dakako, podrazumijeva i multietnički karakter naše zemlje, moraju biti naša zajednička svetinja. Antinacionalizam je jedan od glavnih stubova bosanskohercegovačkog patriotizma.

Amer Bahtijar
Autor 22.8.2018. u 21:05