Saša Magazinović: Neka se naše komšije pogledaju u ogledalo i pometu ispred svojih vrata

Predrag Blagovčanin
Autor 23.3.2017. u 11:15

Izdvajamo

  • Ja ne prihvatam da postoji bošnjački nacionalizam, kao ni srpski ni hrvatski. Postoje nacionalisti u svim narodima koji imaju svoje stranke kroz koje manipulišu narodom, siju strah i tako pokušavaju opstati na vlasti. Slušao sam priče o raspadu Jugoslavije od onih koji su bili svjedoci političkih dešavanja. Kažu da je do raspada došlo kada su politički predstavnici Srbije čiji je narod bio najmnogobrojniji nastojali da u Jugoslaviji svi budu jednaki, ali su za sebe predvidjeli „jednakiji“ status i ulogu. Ne želeći porediti bilo kojeg bošnjačkog lidera sa Miloševićem, bojim se da neki upravo stvari postavljaju na sličan način i prave istu grešku govoreći o jednakosti, a u sebi želeći da budu ti koji odlučuju u ime svih i nameću svoja pravila. Da skratim, sve više je stvari koje govore u pravcu teze da je SDA odustala od države za kakvu su se opredijelili građani na referendumu 1. marta.

Povezani članci

Saša Magazinović: Neka se naše komšije pogledaju u ogledalo i pometu ispred svojih vrata

Saša Magazinović, jedno od najprepoznatljivih lica SDP-A BIH, poslanik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH i ubjedljivo najaktivniji član Parlamenta. Magazinović je uzbunio ovdašnju javnost prijedlogom rezulucije o želji za napredak R Hrvatske, predlažući da se u dnevni red 42. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH uvrsti nova tačka pod nazivom: ‘Prijedlog rezolucije o želji za napredak Republike Hrvatske‘. U rezoluciji se između ostalog poziva Hrvatska da da Srbima status konstutitvinog naroda, te zaustavljanje desničarskih pokreta i promocije ustaštva.

Za Tačno.net Magazinović govori o reviziji presude za genocid protiv Srbije, položaju Srba u Federaciji, HDZ-ovom pokušaju entičke podjele BiH, objedinjavanju ljevice te stanju u Sdp-u.

Je li Bakirovo prešućivanje da je Softiću istekao mandat pred Haškim sudom, jedan od najvećih političkih skandala u dejtonskoj BiH?

Mi smo zemlja puna skandala, skandaloznih odluka i skandaloznih ljudi na najodgovornijim funkcijama, tako da je konkurencija za najveći skandal u dejtonskoj BiH zaista velika. Međutim, bez ikakve dileme, skrivanje važnih činjenica od javnosti u slučaju revizije presude je najveće političko poigravanje sa žrtvama, ali i emocijama građana Bosne i Hercegovine. Smatram da je taj događaj prekretnica u političkoj karijeri Izetbegovića koja se, sada je već očigledno, kreće prema svome kraju.

Prilagođava li se BiH ljevica “patriotskim snagama”, kao što to čine lijeve stranke u Srbiji i Hrvatskoj? Predložili ste Rezoluciju o Hrvatskoj. Koliko javno miješanje Hrvatske destabilizira političke odnose u BiH?

Kada se god ljevica nekome prilagođavala gubila je svoju autentičnost i prepoznatljivost, ali i izbore. S druge strane, patriotizam nikada nije bio sporan kod ljevičara i on je istorijski gledano, uvijek bio iskren i neiskvaren. Danas je veoma teško govoriti o patriotizmu, a ne reći da se ogroman broj nacionalista krije iza patriotizma. To su oni koji govore o jedinstvu i ravnopravnosti na svakom pedlju države dok sanjaju jednonacionalnu fildžan državu. Zbog toga sam skloniji da umjesto o patriotizmu govorimo o ponosu i samopoštovanju.

Rezolucija o želji za napredak Republike Hrvatske je odgovor hrvatskim zvaničnicima koji se upliću u unutrašnja pitanja BiH na jeziku koji oni razumiju. Njom se skreće pažnja na evidentne probleme u susjednoj i prijateljskoj Hrvatskoj kao što su povrede ljudskih prava, porast korupcije, neravnomjeran ekonomski razvoj, jačanje ekstremnih pokreta i javna manifestacija njihovog djelovanja i drugo, te se poziva Vlada RH i Sabor da se uhvate u koštac sa ovim problemima. Kada se naše komšije pogledaju u ogledalo i pometu ispred svojih vrata, biće relevantan i dobronamjerno shvaćen sagovornik.

Koliko su se odnosi u SDP-u relaksirali dolaskom Nermina Nikšića na čelo stranke? Jesu li procesi demokratizacije koji se odvijaju u SDP-u bitni za cijelu BiH?

Sve ono što se dešava u SDP-u je uvijek bilo izuzetno važno za državu. Nekada je od situacije u SDP-u zavisilo da li će se neki procesi u našoj državi odvijati brže ili sporije, dok danas od SDP-a zavisi da li će država opstati ili ne. To danas vide čak i oni koji su politički kratkovidi. Ogroman je to teret za SDP, ali smo svjesni naše odgovornosti i daćemo svoj maksimum. U takvoj situaciji niko od nas u rukovodstvu SDP-a nije oslobođen svog dijela odgovornosti, ali je sigurno najveći teret na Nerminu Nikšiću. Njegovim dolaskom na čelo SDP-a se dosta toga promjenilo. Moj stav o Nerminu i onome što radi je vjerovatno subjektivan budući da se radi o čovjeku koga doživljavam kao prijatelja. U kontekstu politike i SDP-a mnogo je važnije šta o tome misle građani jer htjeli mi to priznati ili ne, kod nas birači ocjenjuju stranke dobrim dijelom i prema lideru. U odnosu na 2014-tu mi smo 2016-te dobili veći broj glasova, a posljednja istraživanja pokazuju nastavak trenda rasta povjerenja. To je najrelevantnija ocjena.

SDP je krenuo u proces objedinjavanja lijevih političkih stranaka, koliko ima otpora tome u samom SDP-u?

Nas obavezuju odluke Kongresa o objedinjavanju ljevice i mi ćemo te odluke ispoštovati. To da se javlja otpor u strankama, pa i kod jednog manjeg broja ljudi u SDP-u, nije ništa čudno niti neočekivano. Razlozi su različiti. Od ožiljaka iz prošlosti, preko straha za ličnu političku sudbinu, pa do principijelnih razloga… Kao i sve ostalo, ujedinjenje ljevice je proces koji treba vrijeme i to treba razumjeti. Sada je najvažnije da predsjednici Nikšić i Komšić kao ključni ljudi ovog procesa imaju vrlo intenzivnu i iskrenu komunikaciju, te da zajedno sa predstavnicima drugih stranaka, nevladinih organizacija, intelektualcima, predstavnicima medija i svima drugima zainteresovanim za ovaj proces vode dijalog u kontinuitetu. Vrlo je važno da se niko od onih koji su zainteresovani da budu dio zajedničke priče u svom djelovanju ne odrekne ljevičarskih vrijednosti. Nekada je lakše ako se koketira sa populizmom i desničarskim metodama privlačenja pažnje, ali to jednostavno nismo mi.

Jahorinska deklaracija potvrdila je jedinstvo lijevih stranaka i intelektualaca. Može li to jedinstvo donijeti pobjedu na izborima 2018.?

Jedan sam od onih koji vjeruje da je saradnja sa udruženjima građana, intelektualcima, ljudima iz medija i uticajnim pojedincima jednako važna kao i saradnja sa građanskim strankama. Brojevi su neumoljivi i oni kažu da skoro pola građana ne izlazi na izbore. Ipak to ne znači da oni nisu zainteresovani u kakvoj će zemlji živjeti. Na nama je da ih identifikujemo, posvetimo im pažnju, saznamo razloge njihovog razočarenja, pa na koncu i ponudimo im nadu da je moguće mjenjati stvari. Jedinstvo sa onima koji nisu nužno članovi stranka je preduslov da priđemo većem broju ljudi. To jedinstvo će biti važan činilac pobjede na izborima 2018-te godine.

Medijska slika SDP-a je da u stranci još uvijek ima ljudi koji su učestvovali u pljačkaškoj privatizaciji ili su kriminalno vodili javne firme. Je li SDP-u bitno kako javnost percipira neke njegove ugledne članove?

Ne znam na koga mislite, ali ako imate saznanja te vrste dužni ste to prijaviti Tužilaštvu. Ja sam uvijek na strani pravde, bez obzira o kome se radi. Međutim, meni nije poznato da je neko u SDP-u presuđen za krivična djela iz vašeg pitanja. Što se percepcije tiče, u politici je danas percepcija postala važnija nego stvarna slika. To je zalosna činjenica koje su svjesni i političari koji se često više trude da stvore pozitivnu percepciju o sebi, nego da imaju pozitivne rezultate rada. Zato imamo ovoliko populizma i populista u politici. Sve dok to prolazi kod naroda i dok su popularni ljudi čiji rezultat političkog angažmana je vrlo upitan, pa čak ako hoćete i zakonska ispravnost nekih poteza, bićemo ovdje gdje smo danas. Pri tome se to odnosi na sve. Mi u SDP-u želimo da se percepcija o svima, pa i o nama, gradi na osnovu konkretnih djela, a ne riječi ili medijski izgrađene slike o nekome ili nečemu. Neka od naših konkretnih djela iz prošlog mandata se tek sada prepoznaju.

Kako biste opisali položaj Srba u Sarajevu i uopće u Federaciji BiH?

Građani nisu problem nego nacionalisti koji kreiraju pravila i manipulišu građanima, ali i njihovim emocijama i pravima. Svi oni koji su, matematski govoreći manjina, ne žive jednako dobro i nemaju ista prava kao oni koji su većina. Nacionalistima to savršeno odgovara. Često namjerno uskraćuju štošta onima kojih je na nekom prostoru manje time dokazujući da je suživot nemoguć i da ovu zemlju treba podijeliti, a narod trajno odvojiti. Uzmite i pogledajte sastav upravnih i nadzornih odbora u Sarajevu i to će vam biti najbolji odgovor na pitanje. Kada vidite kako je katastrofalna situacija u glavnom gradu države u koju se zaklinju oni koji predvode vlast u kantonu i gradu, onda će vam biti jasno zašto je ukupna situacija u BiH jednako loša. Pri tome će ti isti prst uperiti u bilo koji drugi grad u državi i upozoriti na nejednakost, samo to ne žele vidjeti ispred svoga nosa, u svom dvorištu. Apsolutno se isto ponašaju i drugi nacionalisti, s tim da ne bi trebala svačija odgovornost i politički cilj biti isti. Međutim, čini se da zajednički guraju u istom pravcu. Važno je naglasiti da postoje svijetli primjeri multietničnosti i to su u glavnom sredine u kojima građanska opcija ima uticaj.

Koliko je za BiH opasan bošnjački nacionalizam koji svoje uzore nalazi u srpskom i hrvatskom nacionalizmu?

Ja ne prihvatam da postoji bošnjački nacionalizam, kao ni srpski ni hrvatski. Postoje nacionalisti u svim narodima koji imaju svoje stranke kroz koje manipulišu narodom, siju strah i tako pokušavaju opstati na vlasti. Slušao sam priče o raspadu Jugoslavije od onih koji su bili svjedoci političkih dešavanja. Kažu da je do raspada došlo kada su politički predstavnici Srbije čiji je narod bio najmnogobrojniji nastojali da u Jugoslaviji svi budu jednaki, ali su za sebe predvidjeli „jednakiji“ status i ulogu. Ne želeći porediti bilo kojeg bošnjačkog lidera sa Miloševićem, bojim se da neki upravo stvari postavljaju na sličan način i prave istu grešku govoreći o jednakosti, a u sebi želeći da budu ti koji odlučuju u ime svih i nameću svoja pravila. Da skratim, sve više je stvari koje govore u pravcu teze da je SDA odustala od države za kakvu su se opredijelili građani na referendumu 1. marta.

Predrag Blagovčanin
Autor 23.3.2017. u 11:15