Posljednja sedmica predizborne kampanje: Predsjedničke debate na javnim servisima

Povezani članci

• IZBORI 2022. U MOSTARU: Hoću zastavu moje države!
• Kampanja UG “Zašto ne” – sve o Izborima 2014. u 10 gradova u BiH
• Izbor(i) i Smrt
• Pomaže Bog, a i Alija i Tito
• Christian Schmidt nametnuo odluku o finansiranju izbora
• Pljačka stoljeća. Izbori u BIH 22.

U posljednjoj sedmici od početka predizborne kampanje za Opšte/opće izbore 2014, ekipa “Istinomjera” pratila je debate kandidata za Predsjedništvo BiH. Istinomjer donosi pregled tri takve debate, emitovane na BHT-u. Debate su emitovane tri dana za redom, a bile su podijeljene na kandidate za hrvatskog, srpskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Debata za srpskog člana predsjedništva (06.10.2014.)

U ovoj debati učestvovali su Mladen Ivanić, kandidat koalicije Savez za promjene i Goran Zmijanjac, kandidat Stranke pravedne politike.

Mladen Ivanić se na početku svog predstavljanja osvrnuo na izbore 2010. godine kada je on bio kandidat za predsjednika RS i kada je tijesno izgubio sa nekoliko hiljada glasova razlike u korist Milorada Dodika. Ivanić je istakao i da je tada bilo sumnjivo evidentiranje oko 76.000 nevažećih listića, te da ga je to navelo da sumnja da je počinjena izborna prevara. U pogledu regularnosti izbornog procesa, Ivanić je još jednom ponovio kako su prošli izbori bili pokradeni, te je naveo primjer Krupe na Vrbasu gdje je utvrđeno da je veliki broj glasačkih listića ispunjavan istom rukom. Zmijanjac je također kazao da trgovina posmatračima na izbornim mjestima predstavlja veliki problem u regularnosti izbornog procesa, a da Stranka pravedne politike neće učestvovati u njoj.

Ivanić je kazao i kako ga njegovo ranije iskustvo na poziciji ministra vanjskih poslova čini pravom osobom za obavljanje ove funkcije u punom kapacitetu, kao i da bi vodio politiku kontinuiteta očuvanja interesa RS-a. Zmijanjac je, pak, izjavio da je njegova prednost u odnosu na Mladena Ivanića i Željku Cvijanović to što on dolazi iz sasvim nove političke opcije, koja zagovara pravdu.

U dijelu razgovora posvećenom februarskim protestima, Ivanić je kazao da su to definitivno bili socijalni nemiri, te da su potpuno neosnovane optužbe vladajućih stranaka da su protesti bili pokušaj rušenja ustavno-pravnog poretka. Rekao je i da sumnja da će doći do nemira u izbornoj noći, kako je to najavljivao Milorad Dodik, jer će građani svoju volju pokazati putem glasačkih listića. Zmijanjac je pak izjavio da su se tokom protesta pojavile grupe koje su željele “manipulisati građanima i prenijeti nemire u RS”, ali građani nisu podržali takve uplive.

Na temu ustavnih reformi, Ivanić je rekao da do suštinskih promjena ne može doći bar za 30 godina, jer postoji neslaganje “tri vizije”, te bi svako šire mijenjanje ustava dovelo do nesuglasica; ali je dodao i da je sadašnji okvir “dovoljno širok za kompromis razumnih ljudi”. Ivanić je rekao i kako disolucija BiH nije realna i da predstavlja “čisti avanturizam” s obzirom da takvo riješenje ne bi prihvatile ni Srbija ni Hrvatska, a ni međunarodna zajednica, te da zagovaranje takve opcije najviše šteti interesima Republike Srpske. Rješenje vidi u politici kompromisa i ekonomskom razvoju BiH. Zmijanjac je rekao kako je BiH konsocijativna demokratija te da je suština “dovesti u harmoniju dva entiteta i tri naroda“.

U vezi sa ulaskom BiH u NATO-u, Ivanić kaže da se zalaže za dalji napredak BiH na tom planu, ali misli da je ova tema prerano pokrenuta i da je treba ostaviti za kasnije, jer BiH daleko zaostaje u procesu reforme Oružanih snaga. Ivanić se osvrnuo i na pitanje referenduma o ulasku u NATO u RS, rekavši da je referendum “glupa priča”, jer ju je pokrenuo SNSD, koji je prethodno i sam prihvatio da se BiH kreće u tom smjeru.

Mladen Ivanić, suprotno vladajućim strukturama u RS, smatra da treba očuvati Sud i Tužilaštvo BiH, ali misli da njihov rad treba unaprijediti. Istakao je kako će slučaj Kemala Čauševića i dokazivanja kriminala u UIO biti veliki test za Sud i Tužilaštvo koji trebaju dokazati da nisu pod političkim uticajem. Također je rekao i da je priča o ukidanju ovih institucija velika nedosljednost SNSD-a jer “njihov ministar finansija Nikola Špirić, svake godine izdvaja milione za njihov rad.” Govoreći o Sudu i Tužilaštvu BiH, Zmijanjac je rekao da bi se on zalagao za vraćanje svih prenesenih nadležnosti sa nivoa BiH na nivo RS, pa samim tim i za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH.

Debata za hrvatskog člana predsjedništva (07.10.2014.)

U ovoj debati pojavila su se dva od četiri kandidata – Martin Raguž iz HDZ 1990 i Živko Budimir iz Stranke pravde i poštenja. Oba kandidata su istakla svoje opredjeljenje da BiH postane moderna država sa europskim vrijednostima u svom ustavu.

Martin Raguž je kao prioritetne ciljeve svoje kandidature naveo članstvo u EU i NATO, istakavši da se “Dejton” mora europeizirati i da bi i Predsjedništvo BiH trebalo imati aktivnu ulogu u ovim promjenama. Rješavanje perspektivne vojne imovine i uknjižba 63 objekta, te uspostavljanje mehanizma koordinacije i implementacija presude u slučaju “Sejdić i Finci”, za koje je rekao da se moraju naći na dnevnom redu odmah nakon izbora, prioritetne su mjere za postizanje ovih ciljeva. Raguž je također istakao da BiH ima legitimno pravo da u svom parlamentu donese demokratski ustav, da se ustavne promjene moraju postići dogovorom u parlamentu, te da se treba prestati oslanjati na neku pomoć izvana. Ovi stavovi se, međutim, ne poklapaju sa praksom vanparlamentarnih  pregovora stranačkih lidera o ustavnoj reformi, u kojima je od samog početka učestvovao HDZ 1990, kao i Martin Raguž lično, nakon preuzimanja predsjedavanja nad strankom. Zanimljivo je da je Živko Budimir, iako nije bio jednako aktivan u ovakvim pregovorima, iznio stav da se Ustav može mijenjati i na druge načine, osim u Parlamentu. Budimir je također istakao da su njegovi prioriteti ulazak u EU i NATO, ali bez detaljne razrade mjera kojima bi se ovi ciljevi postigli.

Po pitanju vanjske politike, koja je u direktnoj nadležnosti Predsjedništva, Martin Raguž smatra da je potrebno da svaki član Predsjedništva upotrijebi svoje lične kontakte kako bi zajedno napravili dobre stvari za BiH, te da se BiH ne treba otuđivati niti od jedne zemlje.

Što se tiče odnosa sa susjedima, i Martin Raguž i Živko Budimir su podvukli činjenicu da imamo dobre odnose sa susjedima, ali i nepravednu poziciju u odnosu na njih i da se to mora promijeniti. Živko Budimir je posebno naglasio problem hidroelektrana na Drini, od kojih sva struja ide u Republiku Srbiju.

Još jedno pitanje koje je nezaobilazno za kandidate koji se kandiduju na ovu funkciju je ‘slučaj Komšić’. Martin Raguž je izjavio da je vrijeme da se pojave političari koji su prihvatljivi i svom narodu i drugim narodima, te da je on takav političar, dok Komšić, prema njegovom mišljenju, to nije bio; dok je Živko Budimir u odgovoru na ovo pitanje izrazio sumnju i u legitimnost kandidature Dragana Čovića, budući da mu je poznato da se Dragan Čović nekada izjašnjavao kao Jugosloven, kao i da još uvijek razmatra mogućnost da CIK-u uputi zahtjev da povuče kandidaturu Dragana Čovića iz ovog razloga. Budimir je naglasio i to da je nemogućnost kandidature Srba iz Federacije, te Hrvata i Bošnjaka iz Republike Srpske, za Predsjedništvo BiH “jednak, ako ne i veći apsurd” od nemogućnosti kandidovanja onih koji ne pripadaju konstitutivnim narodima.

Kada je u pitanju teritorijalni i administrativni ustroj BiH, Raguž i Budimir su imali zanimljive stavove. Stav HDZ 1990 i Martina Raguža je da državni nivo vlasti treba imati dovoljno ingerencija da može pokretati važna pitanja u vanjskoj politici, ali i određene unutrašnje procese, a da se, što se ostalih stvari tiče, treba težiti decentralizaciji i organizovanju u regije, koje bi bile podijeljene prije svega prema privrednim i ekonomskim faktorima. Ovaj stav predstavlja značajan otklon od programa HDZ 1990 za Opće izbore 2010. godine, kada je ova stranka zagovarala formiranje treće federalne jedinice sa hrvatskom većinom. Govoreći o ingerencijama Predsjedništva, Raguž je naglasio da ova institucija ima potencijal i za unutrašnje djelovanje, s obzirom da imenuje mandatara Vijeća ministara i predlaže budžet, što bi moglo iskoristiti da u njega uvrsti i neke sektore kao što je nauka. Osim aktivnijeg pristupa kreiranju budžeta, Raguž vidi ulogu Predsjedništva i u ustavnim promjenama, kroz predlaganje ustavnih amandmana.  Živko Budimir, sa druge strane, vidi BiH kao zemlju sa jednim Predsjednikom, Sudom BiH i funkcionalnom Vladom umjesto Vijeća ministara. Smatra da država treba biti organizovana u 4 ekonomske regije, sa općinama koje moraju imati mnogo veće ovlasti od sadašnjih.

Na pitanje o uvođenju kanala na hrvatskom jeziku, Živko Budimir je izjavio da je to već bilo ponuđeno 1998. godine, ali da su hrvatske partije to odbile zarad formiranja nove televizije Erotel, dok Martin Raguž smatra da javni RTV servis uopće ne funkcioniše kako treba, te da je potrebna njegova reforma, ali da se o toj reformi treba raspravljati u Parlamentu BiH i nigdje drugo. Budimir je izjavio da je važno izaći na izbore, iskazati nezadovoljstvo i “poslati u povijest sve one koji su odgovorni za posljednjih 19 godina”. Zanimljivo je da ovakav stav dolazi od strane aktuelnog predsjednika Federacije BiH, to jest kandidata koji trenutno i sam učestvuje u izvršnoj vlasti.

Oba kandidata su veći dio svojih izlaganja posvetili vanjskoj politici BiH, koja je direktno pod ingerencijama Predsjedništva. Primjetno je ublažavanje retorike u odnosu na onu prije četiri godine, što se najbolje ogleda u stavovima HDZ 1990 o budućem uređenju BiH.

Debata za bošnjačkog člana predsjedništva (08.10.2014.)

Na debati za bošnjačkog člana predsjedništva se nisu pojavili kandidati Bakir Izetbegović (SDA), Emir Suljagić (Demokratska fronta) i Bakir Hadžiomerović (SDP).                                                              

Mustafa Cerić, nezavisni kandidat za predsjedništvo je istakao da je razočaran zbog nemogućnosti debatiranja sa kandidatima za hrvatskog i srpskog člana predsjedništva, te da smatra da bi svaki kandidat trebao imati glasove svih naroda i da je to jedini način da BiH krene naprijed. Također je istakao da je pokrenuo i inicijativu za rezoluciju o kojoj će biti raspravljano u Kongresu SAD-a, te da smatra da je dejtonski sporazum fiskalno neodrživ. U pogledu vođenja vanjske politike tiče, naveo je da ću mu prve destinacije biti Washington, Moskva i Brisel. Što se ustavno-pravnog okvira BiH tiče, Cerić se zalaže za princip ‘jedan čovjek – jedan glas’, te za jednog predsjednika i parlament države.

Halil Tuzlić, također nezavisni kandidat, smatra da bi građani za njega trebali glasati jer dolazi iz privrede, te zbog činjenice da je kao načelnik općine Breza podigao budžet za 41%, te ga ispunio sa 101%. Prema njemu, prioritet za BiH bi trebalo biti privlačenje stranih investicija, te ulazak u NATO. U vanjskoj politici, smatra da bi svaki od tri naroda u BiH trebao da djeluje u interesu BiH, preko kontakata u drugim državama koji su specifični za svaki narod. Što se ustavnog uređenja BiH tiče, smatra da se treba težiti ekonomskoj regionalizaciji, ali navodi i da je svjestan da se to trenutno ne može uraditi.

Za Džebraila Bajramovića, kandidata Stranke dijaspore BiH, prioritet je ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, te smatra da se BiH ne treba oslanjati na ulazak u EU kao način za ekonomski napredak, nego da treba da se osloni na svoje resurse. Što se tiče vanjske politike, njegov prioritet bi bio ulazak u NATO i otvaranje Ministarstva dijaspore. Smatra da bi se uz pomoć Visokog predstavnika moglo prenijeti više nadležnosti na državni nivo.

Prioriteti nezavisnog kandidata Adila Žigića su pokretanje proizvodnje u BiH na unutrašnjem planu, a na vanjskom planu ulazak u NATO, te dobri odnosi sa susjedima.

Sefer Halilović, kandidat Bosanske patriotske stranke je istakao da on osporava način na koji je usvojen Aneks IV dejtonskog sporazuma, te smatra da je sadašnji ustav diskriminatoran i da je glavni razlog nazadovanja Bosne i Hercegovine, dok je Ustav Republike BiH bio građanski i garantovao je ravnopravnost svih naroda. Smatra da bi Bosna i Hercegovina morala da ima oružane snage da bi bila ravnopravna sa Srbijom i Hrvatskom. Istakao je i da su štete nastale zbog privatizacije 7 do 8 puta veće od štete nastale u ratu u BiH, te da je proslijedio SIPA-i dokaze o krađi 24 miliona KM za vrijeme rata, ali da se po tom pitanju ništa nije uradilo.

EU I NATO integracije su prioritet I za Mirsada Kebu, bivšeg člana SDA, sada nezavisnog kandidata. I Mirsad Kebo je istakao da je predao tužilaštvu dokaze o 2.5 milijardi KM koje su ukradene, bez rezultata. Što se vanjske politike tiče, Mirsad Kebo smatra da su dobrosusjedski odnosi prioritet, a istakao je i da će, ako bude izabran, obići i zemlje Bliskog Istoka, Washington, Japan I Katar, odakle će pokušati da privuče investicije.

Za Fahrudina Radončića, kandidata SBB BiH, glavni problem su korupcija i kriminal. Kao motiv za svoju kandidaturu naveo je da smatra da aktuelni bošnjački član Predsjedništva bošnjački korpus vodi u pravcu koji može biti poguban za njegovu opstojnost. Istakao je i da je ministarstvo sigurnosti, na čijem je čelu bio, jedino dobilo pozitivnu ocjenu u najnovijem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH. Ova izjava, međutim, nema uporište u realnosti, budući da se ovaj izvještaj uopće nije bavio ocjenjivanjem ministarstava, niti je ovo ministarstvo u njemu posebno izdvojeno na bilo koji način. Što se vanjske politike tiče, Radončić smatra da se BiH treba okrenuti suradnji sa zemljama u regionu, te da treba napraviti otklon od Turske I Rusije.

Ko se nije pojavio?

Interesantno je da se na TV debatama, iako su bili pozvani, nisu pojavili neki od najistaknutijih kandidata i pretendenata na funkcije u Predsjedništvu BiH, u prvom redu kandidat SDA, Bakir Izetbegović, kandidatkinja SNSD-a Željka Cvijanović i kandidat HDZ-a Dragan Čović. U izbornoj debati BHT-a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH nije se pojavio kandidat SDP-a Bakir Hadžiomerović, ali ni kandidat DF-a, Emir Suljagić, zbog, kako je naveo, “povlaštenog statusa nekih kandidata” misleći na aktuelnog člana Predsjedništva, Bakira ih Izetbegovića. Sa druge strane Hadžiomerović se pojavio u debati na FTV-u.

Sam Bakir Izetbegović, iako već obnaša funkciju za koju se ponovo kandidovao, nije našao za shodno da na javnom servisu predstavi svoj program i biračima/cama objasni zašto bi baš njega trebali ponovo izabrati. Umjesto toga, ovaj kandidat se na predizbornim skupovima ponašao više kao stranački lider, nego kao kandidat za člana Predsjedništva BiH, obećavajući tako glasačima otvaranje 100.000 radnih mjesta ukoliko podrže SDA na izborima. Pored navedenog, Izetbegović je u svim javnim istupima konstantno naglašavao kako je njegova stranka već godinama gurnuta na marginu svih političkih procesa, što je i netačno i apsurdno s obzirom da je ovo izgovorio još uvijek aktuelni član Predsjedništva BiH. Upravo iz tog razloga je i poražavajuća činjenica da se Izetbegović nije usudio suočiti sa ostalim protukandidatima na državnoj televiziji. Upitan zašto se nije pojavio na debatama održanim na javnim televizijskim emiterima, Bakir Izetbegović je odgovorio: “Nisam se pojavio zato što su one (debate) redovno uveče. Ja imam ovih dana intenzivne aktivnosti na tim skupovima, jučer sam bio na 4 skupa, došao sam kući u ponoć, preumoran. Ne mogu ja zapostaviti teren radi jedne dijaloške emisije u kojoj ću dobiti desetinu vremena. U kojoj nema ni kvalitete, tu je većinom ovo, neki neki selektivni neutemeljeni napadi, pa onda valja to demantirati. Izgubite vrijeme, nemate kad da predstavite valjano svoju vlastitu platformu. Tako da sam ocijenio da je bitnije doći do naroda – to je moje iskustvo sa prošlih izbora, ja sam pobijedio zato što sam otišao među narod, da me ljudi vide, da me upoznaju, jer se stvarala jedna loša slika o meni, ja nju moram skloniti na terenu, među ljudima. I predlagali smo, čak sam telefonom nazivao i radi samih televizijskih kuća, da to urade ujutru, da bi dobili kvalitet. Da ću ja nagovoriti neke od suparnika da dođu. Nisu to uradili. Rade te emisije 3-4 dana pred izbore u večernjem terminu, traju 3 sata. Ja moram otići u Cazin, ja moram otići u Tešanj…”.

Dakle osim što je javno priznao da su mu izborni skupovi važniji od učešća na debati pred širokim auditorijem, Izetbegović je priznao i da je pokušao uticati na uređivačku politiku medija te postaviti uslove pod kojima bi se pojavio u emisiji. Zanimljivo je da je izjavu o nemogućnosti učešća u debati u večernjem terminu, Izetbegović dao u emisji Telering, koja se na programu OBN Televizije emituje upravo u večernjim časovima.

SNSD, sa druge strane, odazvao se na samo dvije debate. Jedna je ona koja se održala na ATV-u, emitovana 09. oktobra 2014. godine, u kojoj su se sučelili kandidati za predsjednika Republike Srpske, kandidat ujedinjene opozicije Ognjen Tadić i kandidat SNSD-a i aktuelni predsjednik RS, Milorad Dodik. Željka Cvijanović, kandidatkinja za srpskog člana Predsjedništva BiH, pojavila se samo na debati za srpskog člana Predsjedništva BiH na RTRS-u, iako je i tada istakla kako je imala velike nedoumice o tome da li će istoj uopšte prisustvovati. Na debati za srpskog člana Predsjedništva BiH na BHT1 nije se pojavila. Iako je nismo imali priliku često gledati na TV debatama, sučeljenu da drugim kandidatima, Cvijanović se redovno pojavljivala na svim skupovima svoje stranke, govoreći o svojoj kandidaturi za Predsjedništvo BiH. Slično Bakiru Izetbegoviću, Cvijanović se na predizbornim skupovima bavila i temama koje nemaju veze sa samom pozicijom za koju se kandiduje, pričajući o zapošljavanju, penzijama i sličnim pitanjima – pri čemu je najčešće izgovarala neistine koje su u najmanju ruku daleko od realnog stanja na terenu. U ovim istupima, Željka Cvijanović nije biračima/cama ponudila nikakve konkretne ciljeve svoje kandidature, osim nebrojeno puta ponovljenih parola o “odbrani Republike Srpske u Sarajevu”. Istupi Željke Cvijanović na predizbornim skupovima bili su obilježeni krajnje militantnom retorikom, dok je glavni slogan koji se mogao čuti bio taj da njena kandidatura “nije predaja” i da  “u Sarajevo ide sa zastavom Republike Srpske, a ne sa bijelim barjakom”.

U debati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, održanoj 07.09. 2014. godine, nisu se pojavili Dragan Čović i Ante Popović. Dragan Čović je tokom mandata bio najglasniji po pitanju kritika na izbor hrvatskog člana Predsjedništva i “preglasavanja hrvatskog naroda”, no sam nije našao za shodno da se na ovaj način predstavi pred građanima/kama i sučeli se sa svojim protukandidatima. Kao jedan od razloga za njegovo nepojavljivanje mogla bi se uzeti i činjenica da je Čović u predizbornoj kampanji iznio niz stavova koji odudaraju od njegovog realnog djelovanja u proteklom mandatu, te se može pretpostaviti da je želio izbjeći “neugodna pitanja” koja bi mu, s pravom, mogla biti postavljena u ovakvim debatama.