Možda će se čovjek lakše prilagoditi smrti ako prilagodi vlastiti život onome bitnom. Možda život i smrt imaju zajedničku bit koju suvremeni čovjek tek treba otkriti. Možda će tada biti mnogo jasnija Heraklitova misao: Trebamo živjeti od smrti i umirati od života.
Često se postavlja pitanje, koliko su različite društvene klase korisne, ili čak i neophodne? I odgovor je naravno drugačiji za svaku epohu istorije koja se uzme u razmatranje. Nema sumnje da je nekada teritorijalna aristokratija bila neizbežan i neophodan element društva. To je, svejedno, bilo vrlo
Neki tvrde da je proučavanje filozofije počelo kod varvara .Kažu naime, da su u Persijanaca živeli magi , a u Babilonjana ili Asiraca Haldejci, u Indusa gimnosofisti ; medju Keltima i Galima ljudi koji su se zvali druidi i sveti; tako tvrde Aristotel u knjizi Magikus i Sokrat u dvadesettrećoj knjizi
Istina je, smatra Hajdeger, neskrivanje, način izlaženja iz skrivenosti, a to je bivstvujuće koje se otkriva kao ovakvo ili onakvo bivajuće. Ono što je skriveno, ono što izmiče otkrivanju posebnih bića, a u čemu se sastoji i sama istina, jeste bivajuće u cjelini. To je skrivanje bivajućeg, koje je s
Čekanj na Godota nije nikakvo društveno stanje. Protiv tog što je Bog odsutan upravo najliberalnije društvo najmanje može učiniti. Čovjeku se čini da Božiju prezenciju, površno gledano, danas ćuti prije svega u zemljama sa totalitarnim političkim režimom, tamo gdje se ljudska prava vrijeđaju i prez
“Da li je slava odista najslađi zalogaj našeg samoljublja? – Ona je, kao požuda, povezana s najrjeđim ljudima te i u njih s najrjeđim momentima. To su momenti iznenadnih prosvjetljenja u kojima čovjek zapovjedajući svojoj ruci istu ispruža kao da time stvara svijet. Crpeći iz sebe svjetlo i isijavaj
Samo godinu dana nakon prvog seminara, Agamben će napisati pjesmu pod nazivom “Radure”, posvećenu upravo Heideggeru koji mu je pomogao pronaći sudbinu, čiji jedan stih kaže: “Kako čovjek može stati na ulici i upitati se: ovo je moja sudbina?”
On je do te mere granica da nije granica; do te mere forma da nije forma; do te mere materija, da nije materija; do te mere duša, da nije duša; jer je on bez razlike sve to, I zato je jedno – svemir je jedan.
Spinozistima postajemo, a da toga ni sami nismo svjesni, stižemo do sredine i to je doista Spinozino jedinstveno mjesto u filozofiji: konstrukcija imanentnog plana, koji čine brzine, sporosti i afekti
Prema tome: izvori filozofije, doduše, leže u našem čuđenju, u sumnji, u saznavanju graničnih situacija, ali, na kraju, uključujući sve to, i u želji za istinskom komunikacijom. To se od samoga početka pokazuje već u tome što svaka filozofija teži da sebe saopšti, da sebe izrazi, što želi da bude sa
Može li se predstaviti da se iz ove zemlje iselilo tko zna koliko milijuna u Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Argentinu, kad bi trebalo da bude obrnuto? Bez zastoja, poput nekog rituala, ponavlja se izgon iz raja, oni moraju jesti kruh u znoju lica svojega. Pred tim biva suvišna sva teorijska dru
Taj diskurs koji pripisujem Pragu podsjeća donekle na prozopopeju negativne autoreferencijalne teologije: ”O meni, gradu, nećete ništa reći, na meni nećete ništa poduzeti; meni ne priliči nikakav govor, ja sam nedostupan i transcendentan, što vas neizmjerno obavezuje. Evo izazova: iz te moje želje
Potpuno mi je jasno da Intelektualac tokom istorije, s vremena na vreme, biva zadavljen. Shvatam da Drugog uznemirava i dovodi do besa taj čovek koji je uvek izvan stvari i koji sam po sebi nije stvar, već fluid, oganj, magnet.
Kad bismo sva učenja religija papirusa, pergamenta, stilosa i pera, kaligrafskih i tipografskih religija, sva previla redova i programe sekti, sve upute za meditacije i učenja o stepenima, sve propise i dijetetike treninga premjestili u zajedničku radionicu, gdje bi ih se u posljednjoj redakturi tre
Zajednička priča koja je davala smisao slovenačkom društvu potrošila se u tranziciji. Novu nemamo. Mnogi od nas su razočarani. Za to, da čovjek bude razočaran, mora najprije biti očaran.
Zašto ne bi mogla postojati jedna beskonačna stvarnost, iz koje se mogu objasniti sve konačne stvari, čak i proces evolucije? Zašto bi naša egzistencija morala završiti u ništavilu? Samo smo nakratko na svijetu – možda umiremo u neko ništavilo, ali možda također u neku posljednju stvarnost, u realnu
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
