(BASNA O NOVOJ PRAVEDNOSTI) Piše: Petar Fehir Bila, jedna druga, tri praščića. “Kuhani smo i pečeni, svim mastima premazani”, znali su pjevati. Papundek, Pikzibner i Picajzla. I odlučiše oni da, na nasljeđenom imanju, nakon što gospodin nerast i gospođa
Foto: Ellf Lagano. Onako baš sa starošću i njenom mimikom prolazi nešto dragih uspomena i nikako da zaboravimosmijeh, baš danas, drage osobe. Osmijeh što je meni ulivao povjerenje djetetagovori mi da smo – ne bez razloga, zaslužili da o sebi razmislimo,
Piše: Dražen Zetić … njima… koji su na Hegelov 239. rođendan… glasovito opovrgnuli tezu da strast i brak ne idu zajedno…
Piše: Branislav Antov Mikulić Upoznao sam ga u djetinjstvu kada sam se sa Marindvora s roditeljima preselio na Goricu. Ramiz je tu bio starosjedioc, nekoliko godina ranije se bio doselio u isto susjedstvo iz Hrvatske. Došao je sa majkom. Otac, poznati
Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net pozivaju Vas na promociju zbirke pjesama “Vidikovac” velikog bh. pjesnika Asmira Kujovića koja će se održati u prostorijama MC Pavarotti u Mostaru 14. 10. 2014. godine s početkom u 20 sati.O knjizi će
Svijet priča Ivane Rogar na prvi pogled djeluje poznato, da bi se malo-pomalo stvarnost u njima raspala. No tek potom čitatelja čeka pravo iznenađenje: autorica virtuozno vodi dvostruku igru u kojoj najvećom tajnom nisu zahvaćeni likovi nego upravo pripovjedači. Njih
Piše: Petar Fehir Bio opet dolje. Pula zna, u bablje ljeto, biti lijep grad. Sunce me ogrijalo. Sreo i njega. Otišli na pivu i grah s pršnim vršcima. (Što bi se nekad, o ono doba, reklo, rebarcima) Jesi vidio, opet
Foto: Flickr Piše: Adem Garić Lijepa naša Djeva u gondoli razočarenja. Pritisnuta teretom blagoglagoljivih propovjednika svevidljivih političara i vukova u jagnećoj odjeći u zlehudoj noći osluškuje stisnutih zuba škripu brodkse drvenarije praporce vjetra i daleki poj zvijezda očekujuć Milosrđe
Piše: Ladislav Babić Večer Svakodnevna večer. Od bremena zvijezda k zemlji se sklonio nebeski svod. Korak po korak, kroz trepčući bezdan, spomen na jednu vodi moj hod. Baš je tu negdje svoje krakove vila – jedva još nazirem njen stari
Piše: Branislav Antov Mikulić Bio je 15-ti maj. Moj rođendan, dobro se sjećam. Prvi rodjendan kojeg sam proveo sâm, baš sâm. Sâm samcat i usamljen. I još sam cio dan morao raditi mada je bila subota, vikend za sve osim
Piše: Petar Fehir Svratio dolje na tjedan dana, da udahnem još koju zraku pred ovu šestomjesečnu karantenu švedskog sivila i svratih, a šta ću, do znate već koga. (Sad kad se pozdravljamo dodirujemo se sve više samo s jednom točkom
Piše: Adem Garić List je suza stabla. Jesen je žal rastanka. Sunce je oličenje aška. Pisac ovih riječi njegova je sjena. Zime dolaze bez azurnih sjekira. Stabla su posječena u čovjeku. Vatra odrasta u šumama. Riječi ovog pisara njeni su
Piše: Petar Fehir (balkanska narodna) Pakost, divlji žar prognanstva, dijete groblja nebeskih, tvojim žarom opijeni stupamo bez srama svog. Kad nas tvoja moć uznemiri, nestat mora razum sav. Svaki čovjek “rat” je drugom, tvoj kad slijedi crni put. Svaki čovjek
Piše: Adem Garić jesenja sintaksa dani već mirišu na zamrznut veš sunce stidljivo odlazi na jug tek poneki cvrkut u daljini gdje vrijedni ljudi unose drva u kuće šutim hladnoću neizvjesnosti i čekam toplinu njenog osmijeha
Foto: Anita Tanani Tamo negdje između procjepa i neodređenosti u tekstu, tamo negdje gdje se završava sižejna a počinje fabularna stvarnost knjige Tamo gdje se čuje smijeh, može se učitati sljedeći svijet: ovo je knjiga o ostvarenju čitavog seksualnog sistema
Osnovna se škola u Banja Luci Zvala Esad Midžić Poslije Branko Radičević – “ne može se sunce dlanom zakloniti…” I gimnazija u Prijedoru tridesetak godina Zvala se Esad Midžić Potom Sveti Sava već dvadeset tri Midžić od Amidžić Brat od
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
