Piše: Petar Fehir kao požutjeli paspartui, kao ugašeni kandelabri, kao otšiveni abažuri sanjari… kao usamljeni pisoari, kao ugaženi trotoari, sanjari… kao prepoznati voajeri, kao iščitani memoari, bulevari, kuloari, uap buari ari, uap buari ari…
Piše: Olga Lalić-Krowicka Jesam Pak, jesam… I šta da radim sada? Ništa, idem da se naspavam. Ma briga me za sistem Šta me briga sisteme što te nije briga za me. Ni mene nije za te. Harmonija neka mora da bude.
Piše: Petar Fehir oblak svilac suncu pod nosom
Piše: Petar Fehir – Jesi gledo? Okrećem se, čujem ga, a ne vidim. Kad evo ga, raskesio se (netipično za njega, obično je namršen, nekako sav negativan) – Šta jesam gledo? I ne viči, idemo preko na kavu (mada znam
Piše: Petar Fehir Na rogovlju zaleđenog bijelog jelena počiva mjesec bijela mu krv niz vrat potekla metalnom rukom stegao kopno jutro je njegov sumrak i danima se dani dolina njegova oka trbuhom mu zgrčenim moraš hodati lagano i dugo kako
Piše: Petar Fehir irski seteri počivaju na šarenim turskim ćilimima bengalski tigrovi kraj kineskog zida snivaju američki san u balkanskoj krčmi hladni englezi srču ruski čaj afrička kraljica časti holandeze indijskom konopljom skupiše se i vikinzi i gali i kelti
Piše: Petar Fehir Život mogu biti magle Helsingborga i klizava paluba usidrena broda, može biti oblak presvučen u sunce, šarena reklama i asvalt i voda. Život se od opušaka složiti može, može se isplesti morskom travom, zatvoriti može u samicu
Piše: Petar Fehir Pođeš li u taj grad vjetar te prati vjetar u rukama u očima u duši vidjet ćeš kako se nebo boje mora u more boje neba ruši i nećeš nikog sebi dragog sresti tek neka u šal
Foto: aws.amazon.com Sa malo starosti i nekom tegobom, navru uspomene na nekad drage ljude, a sada vidim kako gotovo pred samu Smrt tuđim svjetlom sebe posipaju. Opet ostaje nada, kao blijeda sjena da prema Istini moraš uspravno stati i kazati: o
Piše: Petar Fehir Čekao sam ga sinoć, skoro do početka utakmice. Nije došao. Martin. Nešto ga, kaže muči želudac. Cijeli je dan presjedio na “šolji”. Pojeo valjda nešto. Jutros mi poslao meil. Razmišljao je, kaže nešto, (sjedeći na školjci, valjda)
Foto: Marko Vrljić U okviru izložbe starih fotografija Mostara u orgnizaciji UG “Moj Mostar”, koja se održala u utorak 8. srpnja 2014. godine u hotelu Bristol u Mostaru, predstavljena je knjiga “Ja, mi druge – žene nosioci promjena u BiH, Istri, i
FESTIVAL KULTURE I SNOVA: KULA STOJANA JANKOVIĆA, ISLAM GRČKI 4. – 5. 7. 2014. Na ovogodišnjem festivalu će uz Miru Furlan, gostovati i Olja Savičević, Ivana Simić Bodrožić te grupa zadarskih pisaca. Redovna gošća je i velika redateljica i producentica
Piše: Petar Fehir Kažu da psi sliče svojim gospodarima. Pudlasta gospođa, recimo, na plaži, s natapiranim žutim psićem čini jedan neodvojiv prizor. Ili nakostriješeni buldogježastih obrva koji na kratko drži svog nabildanog šetača. Razni šeferi “pljunuti su njihovi dvonožni prijatelji,
Piše: Petar Fehir Lako je biti sam kad nekog nemaš, kad niotkog glas ne čekaš, ni plam. Koji ne zna za dragost i toplinu doma, lako mu je i prosto biti sam. Lako je otići, krenut putem novim, kad isto
Nisam onaj vrhovni autoritet, koji bi smio izdavati dopusnice za pjesmohoteće ljude, prave i umišljene pjesnike. Jedino, upitati se smijem s tragom zebnje u pogledu mogućega nekrologa, izazvanoga nepjesmama našega doba: Zbilja, tko će to sutra čitati? Piše: Božica jelušić
Ovdje je vjeronauk, ne religijska kultura koja bi bila itekako dobrodošla, ušao u škole na velika vrata s traumom rata i teškim poremećajem identiteta društva. Isprepleteno je sve; svjetovno sa religijom, javno sa privatnim, i samo su pojedinci ti koji
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
