''Mikrofonija s Amerom'' ugostila je književnicu, profesoricu komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nekada novinarku, autoricu, Adisu Bašić. Jest da bi početkom proljeća i Adisa i autor više voljeli da razgovaraju u Aladinićima, u Dubravama, između Stoca i Čapljine, na toj sunčevoj tepsiji, ali se zanimljiv muhabet ipak desio u Sarajevu.
O novinarstvu kakvo je bilo u nekadašnjoj Jugoslaviji, kakvo tokom rata, te u šta je ta profesija u ovoj tranziciji koja za nas već traje vječno, kao i o političkim pritiscima, o krimininalizaciji klevete, te kako zakonski regulisati portale i čitavu džunglu medija, razgovarali smo sa generalnom tajnicom udruženja BH novinari, Borkom Rudić.
Zanimljiv je karakter savezništva Dodika i Čovića, dvojice etničkih lidera (SNSD-a i HDZ-a) koji traje već godinama. Spaja ih istinski prezir prema „Bošnjacima, muslimanima, Turcima, Muslimanima, poturicama…“ ili kako već sve oni i njihovi sljedbenici ne nazivaju „jedan od tri konstitutivna naroda u BiH“.
U noći s nedjelje na ponedjeljak bačena je bomba na kuću načelnika Općine Stari Grad, Irfana Čengića. Tacno.net je prvi pisao o kriminalnim aktivnostima bivšeg načelnika Ibrahima Hadžibajrića , koji je trenutno u zatvoru, a čija ostavština ovih dana i noći doslovno eksplodira.
Da su makar u jednoj prigodi rekli: Ljudi oprostite, bio je rat, radili smo užasne stvari kojih se sada sramimo i voljeli bism to nekako ispraviti, Čovića bi se barem donekle moglo drukčije doživljavati. U gradu, odnosno dijelu grada čiji je on apsolutni gospodar, nema mjesta za nikakvu tradiciju ni realan život drugih.
Dino je rekao: "Ovo su ti uskršnja jajca, blesanderice! Sad ti je uskrs glavna fešta!" Benac je rekao: "I to dupla, jebate! Baš nam je zgodno upa i pravoslavni!" Matko je odma skočio: "Kome je upa?! Di je pravoslavni?! Pokaži mi ga da ga rasturim!"
Najnovija hajka protiv Dinka Gruhonjića, novinara i profesora iz Novog Sada, potvrdila je postojanje jake sprege između navijača, dela akademske zajednice, naprednjačke vlasti i ruskog političkog uticaja, koja u Srbiji funkcioniše kao besprekorni mehanizam odmazde i progona.
Jedan od ovovremenika što spaja, a ne razdvaja, jeste Huso Omerika, koji i danas, i pored svega, vjeruje u dobre ljude. Prašta i poručuje: “Čovjek je vazda dužan dobro činiti”.
Nema veze, je li, što Ustav RH izrijekom ne zabranjuje predsjedniku RH kandidirati se kao nestranačka osoba na nekoj od stranačkih lista i reći da želi biti premijer, dok mu je predsjednička dužnost na isteku? Nema veze ni to što je takva praksa dopuštena čak na izborima u Uniji? Ima veze samo to da vladajuća stranka HDZ i njezin autoritarni premijer ne žele ni po koju cijenu izbornu konkurenciju Zorana Milanovića, cijeli svoj mandat najpopularnijeg političara u RH, poimence izabranog u narodu
Konoba Kod šjor Bepa na otoku Šolti. Za jednim od stolova side dida i njegov frend barba Tonino. Pridružija im se šjor Bepo, vlasnik konobe. Piju po šestu travaricu i ćakulaju. Već su masu zamantani od drinkanja. Za susidnim stololom side barba Franino i barba Zorzi i igraju na briškulu. Takođe piju po bilu bevandu. Ima još likova u konobi, al ko ih jebe.
I šta nam je ostalo od ovog mita srpske slobode za koju su se izborile 62 brigade VRS-a? Sloboda da se vrše masovni zločinitokom rata, sloboda da se vrši etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i da se dotadašnji gradovi svih naših naroda i narodnosti pretvaraju u tzv. srpske gradove.
Do jučer najveći živući pjesnik Bosne otišao je s ovog svijeta, na kojem je zaradio besmrtnost. Kad bi svi njegovi likovi stali u jednu sliku, to ne bi mogao naslikati samo jedan slikar, nego bi to morao biti neko u kojem su spojeni Albrecht Dürer, Diego Velázquez, Gustav Klimt, Affan Ramić i njegov jaran Ibrahim Ljubović. Sidran je svojim likovima dao da piju iz svetog grala, zahvaljujući kojima je i sam okusio vodu iz tog kaleža, eliksir vječnosti za odabrane.
