Meni jeste istina (bar tako skromno mislim) da je Jakov Milatović onaj Jakov koji grli trnje, a Milo bio onaj predsjednik koji bere lovorike. Baš u helenskom značenju tih pojmova „grliti trnje“ i „brati lovorike“. Što pod tim podrazumijevam neznavenima neću široko razlučivati.
Posmrtni ostaci najmanje četiri žrtve proteklog rata pronađeni su tokom ekshumacije koja je započela na lokalitetu Donja Dragotinja, kod Prijedora, na području entiteta Republika Srpska.
Kada bolnica “Sveti apostol Luka” iz Doboja nabavlja prehrambene proizvode, onda već godinama nije pitanje ko će proći na tenderu. Da poslove redovno dobijaju “Univerzal-DO” iz Doboja i banjalučka firma “Novo-teks”, postala je praksa s kojom se i konkurencija pomirila. Žaliti se kažu ne vrijedi, jer tenderska dokumentacija je uvijek tako pripremljena da su favoriti unaprijed poznati.
Sarajevo je grad tragedije, ali i pobjede; prošlosti s kojom bi se dalo ponositi jednako kao i stidjeti. Pritom, pogrešno bi bilo razmatrati ovu temu u kontekstu ode ili hvalospjeva Sarajevu, niti ovakvi tekstovi to trebaju činiti; mit o sarajevskom Jerusalimu, ili jerusalimskom Sarajevu jednako dovodi u pitanje sva poređenja u kontekstu autentičnosti.
Ovo su samo djelomična sjećanja koja pokušavaju barem unekoliko predočiti tko je bio i ostao Dragan Vikić, Tata, Babo, ovodobne brozovsko-valterovske karizme, i tko mu sve nije oprostio što nije pristao biti podobni i poćudni Hrvat ili Srbin ili što je naprosto postojao kao kjafir-ćafir te na njihovu nemoć i žalost, nezamjenjiv, poštovan i voljen branitelj Sarajeva i Bosne kao zajedničkog doma za sve.
Kad sam došao kući, s majkom zapodjenuh razgovor o ratnim danima u Sarajevu, o tome kako ih je ona doživjela, šta joj je najteže bilo. Spomenula je tri stvari, njih se i kasnije pred nama prisjećala.
Nakon što smo objavili istraživačku priču betoniranju i razmjerama devastacije Trebevića te bliskosti lokalnog SNSD-a i SDS-a u poslovima prodaje zemljišta privatnim kupcima, Dodik raspustio opštinski odbor stranke u Istočnom Starom Gradu.
"Nevolje četničkog snajperiste", jednu od najvažnjih pjesama bosanskohercegovačke poezije, u opkoljenom Sarajevu napisao je Abdulah Sidran.
Brutalan je svijet u kojem živimo. Ubrzan i sebičan. Djecu to, izgleda, najgore pogađa. Nažalost. Zabrinut sam od kada sam postao otac, i bit ću zabrinut do kraja života. To mi je posao. Biti budan i biti zabrinut. Od kada izađu iz kuće do kada se vrate. I nikada, naravno, neću moći staviti ruku u vatru da neće napraviti kakvu glupost. No u jedno ću uvjeren biti čitav svoj život: u činjenicu da su uvijek i bezuslovno bili dovoljno voljeni.
- Mi ne uvozimo radnu snagu jer je jeftinija nego što nam je potreba. Daju nam se spiskovi sa biroa i prigovara da zapošljavamo strance ali niko se ne javlja kada pozovemo sa biroa jer je većina naših ljudi napolju. Strani radnici su plaćeni kao i naši, oni su jako zadovoljni sa platom, a oni pune bh. fondove jer ovdje uplaćuju i PIO/MIO i druge poreze, kaže Mimić.
Uposlenici na kraju apeluju da nadležni organi pokrenu istragu i provjere sve navedene činjenice te da po hitnom postupku proslijede krivične prijave Tužilaštvu.
Udruženje Umbrella, koje okuplja 13 nezavisnih istraživačkih medija smatra nedopustivim, krajnje neprimjernim i uvredljivim obraćanje načelnika Šipova i člana SNSD –a Milana Kovača novinarki Bojani Ninković i Siniši Vukeliću, glavnom i odgovornom uredniku portala CAPITAL.
