Carevo staro ruho

Amila Kahrović - Posavljak
Autor 10.11.2014. u 15:55

Carevo staro ruho

U sveopštoj histeriji oduševljenja i hvaljenja koji su obuhvatili posebice novinarsku struku zbog tobože povijesne koalicije zaboravlja se činjenica koju otkrivaju stavke ugovora. Car je go. I to treba glasno reći. Ostaje da se vidi hoće li međustranačka i međunacionalna ljubav, kao i želja za boljitkom opet trajati do prvog tendera.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Nakon što su stranke s nacionalnim predznakom dobile izbore, SDP kažnjen što je koalirao s takvima a DF izronio iz političog bh. okeana vlast će konačno biti formirana. Na državnom nivou je dogovorena koalicija SDA-DF- Savez za promjene. Iako brzina inicijalnog dogovora ohrabruje BiH je još daleko od konkretnog rješavanja problema.

O tome kako će koalicija funkcionirati rano je davati ocjene, no jedno je sigurno. To je prva ozbilja prijetnja politici Dragana Čovića i Milorada Dodika. Bakir Izetbegović je, okupljajući DF i Savez za promjene, slomio dezintegracijsku osovinu Dodik-Čović. Šta će od svega ispasti na kraju, ostaje da se vidi.

No, od same koalicije mnogo manje mjesta za optimizam ostavlja Sporazum o principima djelovanja zakonodavne i izvršne vlasti u BiH u mandatnom periodu 2014.-2018. koji su pripadnici nove državne vlasti potpisali. Naime, tekst sporazuma je, izuzev dijela koji tretira pitanja vojne imovine, zapravo gomila opštih mjesta. Borba protiv kriminala (to će biti zanimljivo vidjeti), zapošljavanje, integrisanje u EU i borba protiv posljedica poplava samo su neke od stavki ovog sporazuma. No, osim što su taksativno pobrojanje nije dat niti jedan konkretan prijedlog načina na koji će se ovo riješiti.

Pitanje vojne imovine je iznimno bitno jer otvara BiH vrata za ulazak u NATO ali Aleksandra Pandurević je u emisiji Pošteno na FTV izjavila da nema govora da SDS pristane na rješavanje ovog pitanja. Stoga treba razmisliti je li ovo gutanje knedli kako bi se ušlo u vlast i hoće li opet, kao kada je formirana vlast nakon prošlih izbora, u rješavanju problema doći do sukoba koji se neće moći razriješiti.

“Na svim nivoima vlasti osigurati ažurno i efikasno djelovanje na saniranju posljedica poplava i odrona sa prioritetom na direktnoj pomoći ugroženim domaćinstvima, privrednim i poljoprivrednim subjektima i na uspostavljanju efikasnih sistema i mehanizama za odbranu od poplava u cijeloj BiH.”

Tako glasi stavka koja je tobože objavila rat posljedicama poplava. No, sva stavka je zapravo gomila floskula koje se mogu čuti u svakom diplomatskom usiljenom i lažnom govoru. Kako, kome, kad i šta nije i neće biti odgovoreno na konkretan način. Poplave su bile prije pola godine i od tada se neprestano formiraju komisije, nad-komisije, pod-komisije i do-komisije za rješavanje problema poplavljenih dijelova zemlje. Za to vrijeme građani koji žive u ovim poplavama pogođenim mjestima zimu dočekuju po kolektivnim smještajima i u neuslovnim kućama. No, ništa se ne bi imalo spočitati potpisnicima da mahom nisu bili u i oko vlasti u vrijeme kada su se poplave desile i kada se ništa nije uradilo na njihovom saniranju.

Jedna od stavki Sporazuma je i ona koja se odnosi na kompetentnost izabranih na raznorazna mjesta i pozicije: “Izbor i imenovanja će biti vršena prema kriteriju kompetentnosti kandidata uz obavezno prezentiranje programa rada sa vizijom racionalizacije i poboljšanja efikasnosti u djelovanju institucije (državnog organa; agencije i javnog preduzeća).”

Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Iz dva razloga. Prvo, ako je ovo promjena u odnosu na ono prije pitanje za vlasti je imaju li namjeru pronaći i kazniti one koji su godinama zapošljavali nepoštujući ove principe? Na ovo pitanje je bolje ne odgovarati.

S druge strane, kada bi se kakva imaginarna inspekcija zarovila u čari bh. birokratije vidjela bi da je tu sve po zakonu iako su mito i korupcija skoro pa unuštili Bosnu i Hercegovinu. Kako? Pa fino, bh birokratski aparat je situiran unutar zakona tako da je uvijek moguće donijeti nekakav interni pravilnik tobože sasvim slučajno takav da preferira rođaka nekog (stranačkog) tajkuna. I sve bude po zakonu.

Ovaj dio plana ima još jedan problem koji je temeljit i koji se mora riješiti. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj “kompetentni kandidati” najčešće dolaze iz okruženja političkih elita i njima srodnih tajkuna. Kako? Pa, vrlo jednostavno. U BiH sva djeca nemaju jednake mogućnosti a to čini ovu zemlju stvorenom za to da “kompetentni” uglavnom budu djeca maminih i tatinih sinova. Ima tu izuzetaka i divnih i talentiranih mladih ljudi kojima je fakultet nedosanjani san. Ako su ga završili sjede na birou jer su mamina i tatina djeca ipak kompetentnija jerbo pohađaju skupe trendi seminare za sve i svašta.

Jedan od najvećih problema s kojima se BiH suočava je i institucionalna diskriminacija građana koji se ne izjašnjavaju po nacionalnoj osnovi, a koje svi pežorativno nazivaju “ostali”. Presuda Sejdić-Finci nikada nije implementirana što najbolje svjedoči spremnost bh. političara da se suoče s sistemskom diskriminacijom. Ako ih ni presuda najviše europske sudske instance nije mogla natjerati da implemenitraju presudu i spriječe diskriminaciju teško da će ih natjerati jedan u biti neobavezujući dokument. Doduše i sami su u dijelu Sporazuma koji tretira ovo pitanje otkrili svoj odnos:

“U institucijama na svim nivoima osigurati zastupljenost konsitutivnih naroda i ostalih u skladu sa ustavima.”

Neznanje ili nešto drugo, no zaboravili su da je nemoguće osigurati zastupljenosti ostalih u skladu s ustavima jer oni ne postoje u bh. ustavima i to je bio temelj tužbe koju su Dervo Sejdić i Jakob Finci podnijeli protiv BiH. Ako ih nastave tretirati u skladu s ustavima, onda to znači da ostali ni dalje neće postojati. Osim toga, budući da su ustavi u BiH zasnovani na etničkom principu ovo bi moglo značiti da nikakvih intervencija u problematične ustave neće biti. A to praktično znači pat poziciju kada su u pitanju bilo kakve reforme. Doduše, treba reći da je u dijelu Sporazuma koji tretira pristupanje EU rečeno da presudu Sejdić-Finci treba realizirati u prihvatljivom roku ali nisu rečene dvije stvari. Prvo, nije rečeno kako je realizirati jer je u tome bila glavna kočnica implementacije ove presude budući da i ptice na grani znaju da se presuda treba provesti. Druga neobjašnjena stvar je da koji je to prihvatljivi rok kada su svi rokovi već odavno prošli. Slična stvar je i sa pričama o izmjeni zakona o pdv-u jer tu nikada nije bilo slaganja. Iz načina na koji se tretira problematika presude Sejdić-Finci i pitanje ustavne diskriminacije se vide i proturječnosti u samom tekstu. Kako osigurati zastupljenost u skladu s već postojećim ustavima a istovremeno implementirati presudu koja insistira na njihovoj promjeni?

Što se tiče mehanizma koordinacije i tu je rečeno nešto sasvim neodređeno, jednostavno da ih treba donijeti što prije.

Jedan od velikih problema BiH je i finansijska nestabilnost. Neprestana zaduživanja kod lihvarskoga MMF-a su i ono malo privrede što BiH ima bacila na koljena. Osiguravanje stabilnosti budžeta je u Sporazumu pokriveno stavkom “dogovoriti i prioritetno provoditi konkretne reforme s ciljem stabilizacije i oporavka privrede te za podsticanje investicija sa intenziviranjem zapošljavanja” osim što smo naučili da postoje i nekakve “nekonkretne mjere” nismo obaviješteni niti o jednom konretnom potezu. Koje su to konkretne reforme i koje će sektore obuhvatiti nije rečeno.

Nakon što su nas upoznali sa svim stvarima koje u ovoj zemlji treba promijeniti kao da to građani ne znaju i kao da većina aktera nove vlasti nije već bila u vlasti, odlučili su i da nas počaste odgovorom na ono kad i kako:

“Konkretne mjere, plan i rokovi realizacije: U skladu sa ovim Programskim principima za svaki nivo vlasti će se utvrditi detaljan program konkretnih mjera sa planom i rokovima realizacije.”

Jedina mana odgovora je što nije odgovorio na pitanje kad i kako nego je ostao skriven iza mnoštva birokratskih prežvakanih floskula.

Šalu na stranu, ovakav plan ukoliko se dalje ne razradi, više liči na izlaganje problema BiH na civitas sekciji prvih razreda srednje škole nego na ozbiljan politički plan izlaska iz krize. No, ovaj plan je ipak priznanje da mnogo toga ne štima samo što je to prizanje krajnje drsko jer ovom zemljom dvadeset godina nisu vladali marsovci već ljudi koji nam se opet smješkaju s pozicija. Dok se oni dogovaraju policija rastjeruje radnike tuzlanskih firmi jer protesitraju zbog katastrofalne situacije. Njima gomila birokratskih izraza ništa ne znači, a niko ništa ni ne poduzima da se radnicima pomogne.

U sveopštoj histeriji oduševljenja i hvaljenja koji su obuhvatili posebice novinarsku struku zbog tobože povijesne koalicije zaboravlja se činjenica koju otkrivaju stavke Sporazuma. Car je go. I to treba glasno reći. Ostaje da se vidi hoće li međustranačka i međunacionalna ljubav, kao i želja za boljitkom opet trajati do prvog tendera.

Amila Kahrović - Posavljak
Autor 10.11.2014. u 15:55