IDIL i humanocid

Izdvajamo

• Povijest bliskoistočnih brutalnosti više nikada neće biti ista nakon IDIL-a. Pripadnici IDIL-a su najbrutalnije ubice koje su se javile u zadnjih ko zna koliko godina. Manjine u Iraku neće se dobro provesti, i za njih se nema ko pobrinuti. Američka administracija koja je kao margarin, u sve se miješa, oklijeva u odlučnoj akciji. Turski predsjednik Erdogan sanja iračku naftu stavom da će priznati Irački kurdistan u kojem postoje ogromne količine nafte u zamjenu za koncesije. Iran mudro šuti da ne stvori sebi probleme jer su se stvari oko nuklearnog programa malo smirile. Iran ne želi probleme niti u iračkoj Vladi koja je dominantno šiitska. Iran je zapravo sebi stvorio odličnu zaleđinu jer podržava zvaničnu vladu Iraka koja je bastion iranskog utjecaja u Iraku, budući da je poznato da niti jedan šiitski predtsvanik u vladi Iraka ne može biti izabran bez odobrenja Teherana.

Povezani članci

• Refik Hodžić: Trebalo je pobiti puno ljudi i proliti more nevine krvi da se korijeni bratstva i jedinstva do kraja sasijeku
• Pregovori – Deveta runda
• Ferida Duraković: Dijaspora noćna mora ili nema ljepšeg kraja od ružnog zavičaja
• Budi promjena koju hoćeš
• Pisac bez lica
• JAVNA KUĆA

IDIL-u, četvrtom jahaču bliskoistočne apokalipse niko ne staje u kraj. Hiljade nevinih ljudi, kršćana prije svega strada svaki dan. Pored njih stradaju i druge manjine i neposlušni muslimani. Teroristička tvorevina Iraka i Levanta je uspjela u još nečemu. S obzirom na definiciju genocida, možemo reći da je u IDIL-u genocid evoluirao u humanocid.

Piše: Amila Kahrović Posavljak

Da je prije godinu dana neko rekao da će određena skupina terorista biti izbačena iz zloglasne AlQaide, jer su previše brutalni, zvučalo bi kao vic. No, to se ostvarilo. Ebu Bekr Al-Bagdadi, ljubitelj roleksa i svoje verzije mučeništva, odlučio je da ničim izazvan oživi islamski halifat nakon što je zbog lošeg vladanja odstranjen iz AlQaide. Uzalud je ulema, koja inače voli da šuti i da ispotiha navija, upozoravala Bagdadija da se halifat ne može obnoviti, a pogotovo ne onako kako ga je on zamislio. Roleks imam je odlučio da postane halifa alias namjesnik Božiji na zemlji. No, budući da nema ni znanje, ni ovlast ni podršku, namjesnik Božiji je odlučio postati Bič Božiji. Doduše, tako to obično i biva s nebeskim wannabe namjesnicima.

Grad za gradom, padala su mjesta u Iraku u ruke nemilosrdnog IDIL-a. Američka administracija nije poduzimala ama baš ništa. Postoje teorije, ne baš besmislene, o tome da je IDIL maslo američkih obavještajnih službi. Svjedoče toj teoriji i dvije činjenice. Prva je da IDIL napada sve živo na Bliskom istoku osim dokazanih američkih saveznika. Druga je pad Sadama Huseina. Naime, samo kada se šapnulo da Sadam ima oružje za masovno uništenje, SAD i velika Britanija su se digle i za kratko vrijeme završile s njim. S IDIL-om ne završavaju osim pokoje bačene bombice jer IDIL je ključni faktor podjele Iraka. Ako ćemo vjerovati ovoj teoriji, IDIL je Mossadovo čedo koje se otelo kontroli.

Islamističko čedo, doduše, što nimalo ne umanjuje situaciju koja je danas na sceni u Iraku. Jer, radikalne ideologije i neolibaralizam kao njihov zajednički nazivnik, nikada nisu ozbiljna konkurencija. One se uvijek dijalektički održavaju i u tome je tajna njihovog uspjeha.

No, sve rečeno ne umanjuje razmjer zločina koji se događaju nad manjinama i neposlušnim muslimanima pod vlašću IDIL-a. I, po tome je IDIL prvorazredna fašistička tvorevina: istrebljuje manjine i neposlušnike. No, dečki iz IDIL-a su otišli korak dalje pa su tradicionalni fašizam uparili s plemenskom logikom i dobila se najmonstruoznija tvorevina koja je ikada zapamćena. Obrezivanje žena i zakopavanje živih ljudi u zemlju samo su dio te prakse. U istom tonu je i zarobljavanje žena pobijenih građana Iraka i njihovo odvođenje u (seksualno) roblje. Prisiljavanje kršćana da na svoje kuće napišu slovo nun (budući da je to prvo slovo arapskog naziva za kršćane) je korak dalje u toj praksi.

Iako divljački terorizam IDIL-a jeste sveden na granice unutar izmišljenog halifata, postoje dvije bitne činjenice koje ovu tvorevinu čine prijetnjom ionako krhkom svijetu. Prva je činjenica da svaka nova zločinačka i fašistička organizacija pomjeri granice mučenja civila, pa ona koja dođe poslije u bilo kojem kraju svijeta obično samo nastavi. Laički rečeno, nezapamćena je praksa da je neka zločinačka vojska nevine ljude mučila manje u odnosu na neke prethodne vojske bilo gdje u svijetu. Standardi zlostavljanja su pomaknuti na zavidan nivo.

Drugi krajnje opasan presedan je sljedeći. Nikada teroristi nisu imali svoju državu, a sada je imaju. Treba pojasniti, uvijek je bilo zemalja sklonih terorizmu, uvijek je bilo zemalja koje imaju terorističke aspiracije, uvijek je bilo zemalja u kojima terorizam predstavlja značajan društveni faktor, ali nikada nije bilo terorističke države u ovom obliku. IDIL je, a to svjedoči prva rečenica iz ovog teksta, pomjerio granice teorizma. Prema onome što oni čine, raznošenje bombom među ljudima na pijaci se čini kao bezazlena zabava.

No, zločinačke tvorevine obično imaju dvojako djelovanje. Tako su kršćani, muslimani koji nisu htjeli priznati ovu divljaniju od takozvane države, skupa s manjinama počeli da bježe pred podivljalim IDIL-ovim kofol borcima. I time su, nadati se, naučili da jedni drugima nisu neprijatelji.

A da BiH ima IDIL-ovca za trku pokazala je i nedavna pogibija takozvanog Hattaba. Riječ je o Emrahu Fojnici, čovjeku kojemu je skupa sa teroristom-pokajnikom Mevlidom Jašarevićem suđeno za terorizam. Naše pravosuđe je Fojnicu oslobodilo optužbi, a on je, vjerovatno izrevoltiran time, odlučio da im dokaže da je terorista i to veći od Mevlida koji je u zatvoru odlučio da postane fini građanin pa nabacio novi stajlnig i počeo da čita knjige. Fojnica se pokazao kao terorist od karijere i raznio se bombom negdje u nesretnom Iraku, i to kao pripadnik IDIL-a. No, u BiH to nikog odveć ne zanima. Ulema koja je valjda odgovorna za tumačenje islama se sklanja u stranu, pravosuđe boli briga, radikali se lože na videotrake odsjecanja glava, obični građani uglavnom ni nemaju pojma o čemu se radi.

A, radi se o sljedećem. Povijest bliskoistočnih brutalnosti više nikada neće biti ista nakon IDIL-a. Pripadnici IDIL-a su najbrutalnije ubice koje su se javile u zadnjih ko zna koliko godina. Manjine u Iraku neće se dobro provesti, i za njih se nema ko pobrinuti. Američka administracija koja je kao margarin, u sve se miješa, oklijeva u odlučnoj akciji. Turski predsjednik Erdogan sanja iračku naftu stavom da će priznati irački Kurdistan u kojem postoje ogromne količine nafte u zamjenu za koncesije. Iran mudro šuti da ne stvori sebi probleme jer su se stvari oko nuklearnog programa malo smirile. Iran ne želi probleme niti u iračkoj Vladi koja je dominantno šiitska. Iran je zpravo sebi stvorio odličnu zaleđinu jer podržava zvaničnu vladu Iraka koja je bastion iranskog utjecaja u toj zemlji, budući da je poznato da niti jedan šiitski predstavnik u vladi Iraka ne može biti izabran bez odobrenja Teherana.

Bilo kako bilo, IDIL-u, četvrtom jahaču bliskoistočne apokalipse niko ne staje u kraj. Hiljade nevinih ljudi, kršćana prije svega strada svaki dan. Pored njih stradaju i druge manjine i neposlušni muslimani. Teroristička tvorevina Iraka i Levanta je uspjela u još nečemu. S obzirom na definiciju genocida, možemo reći da je u IDIL-u genocid evoluirao u humanocid.