Igre prijestolja na politikantski način

Povezani članci

• Vojna krajina Hrvatska
• Zemlja
• Malo je Srpskom svetu jedan Vukovar i jedna Srebrenica
• Sretan Dan žena!
• Imaš pučku kuhinju, vrati radno mjesto!
• Higijeničar sa Pantovčaka

Da je Milijan Brkić nadimkom Vaso zbrojio dva i dva čim je Karamarku palo na um upotrijebiti ga kao zakrpu na svojoj već vidljivo poderanoj mreži „domoljubnih“ uzdanica drugog, trećeg… reda, izbjegao bi višetjedna ponižavanja u mučionici, koju je napokon morao napustiti podvijena repa. Možda se u tom slučaju nitko ne bi sjetio njegove afere s plagijatom diplomskog rada na Visokoj policijskoj školi? Budući da se povukao, više neće biti potrebe izvlačiti na medijsku vjetrometinu slučaj njegove veze s aferom Karlovačka banka. Tomo Medved još nije svjestan u kakvo se sranje uvalio, prihvaćajući ministarsku dužnost i stavljajući se „na raspolaganje hrvatskim braniteljima“. Imat će u blagajni za te namjene 100 kuna, a sljedba Đure Glogoškog kaže da „dignitet i dostojanstvo“ vrijede više od 250 kuna! Pa ti, Tomo, vidi što ćeš i kako ćeš… 

Marijan Vogrinec

Milijan Brkić nadimkom Vaso nes(p)retno se poskliznuo na marčanskoj poledici na Mostu („nezavisnih“ lista) i bubnuo s visine u dubine kojima se ne vidi dno. E sad, za dušu onima koji tvrde da je to namjerno učinio ne bi li izbjegao kobnu zamku što mu stranački šef Tomislav Karamarko instalira za dan poslije. Naime, za razdoblje nakon unutarstranačkih izbora na kojima će pobijediti – kao faktično jedini kandidat za predsjednika HDZ-a – upravo najvećom Brkićevom zaslugom. Za dušu i onima koji drže da je 23-godišnji Karamarkov prisni prijatelj i suradnik te najzaslužniji za sve njegove ključne uspone u političkoj karijeri, Milijan Brkić nadimkom Vaso, otpao kao mogući braniteljski ministar zbog zakulisne ujdurme šefa Mosta Bože Petrova i premijera Tihomira Oreškovića.

Kažu, Petrov se nije slučajno tjednima pravio grbav, tvrdeći novinarima da „ne zna za HDZ-ovog kandidata Brkića“, a premijer Orešković ga tjednima nije želio primiti na razgovor, odašiljući zloslutne poruke u demokratskom celofanu kao i dalje „očekuje više kandidata za tu dužnost“ kako bi mogao izabrati najboljeg. I onda prima na razgovor šatoraškog kolovođu Đuru Glogoškog, a Brkića i dalje, glavnog tajnika HDZ-a, poniženog drži u čekaonici pred svojim uredom. Treća je verzija nečasnih igara prijestolja ona u koju će lakovjerni povjerovati kad drugi ili treći, četvrti… put pročitaju Brkićevu dosta šepavu glede i u svezi pismenosti ispovijed na njegovu Facebook profilu – globalno medijski raširenu – gdje urbi et orbi „objašnjava“ zašto odustaje od kandidature za braniteljskog ministra.

„Broj kandidata porastao je na desetak, a to se neriješeno stanje koristi za različite špekulacije kao i za svojevrsno grubo blaćenje Domoljubne koalicije, HDZ-a, hrvatskih branitelja i mene osobno“, piše Brkić, napominjući da u njegovu slučaju nije postignuto „suglasje među vladajućom većinom“ te da „dužnost ministra hrvatskih branitelja ne može i ne smije biti ‘poligon’ za nemilosrdna politička prepucavanja, a budući ministar (tko god on bio) ne smije biti talac neodgovornog dijela politike i medija“. „Kako bih prekinuo tu mučnu situaciju, a svoje suborce i čitavu hrvatsku javnost poštedio daljnjih neugodnosti i neizvjesnosti, izvješćujem ih kako u ovom trenutku ne mogu prihvatiti tu časnu dužnost.“ Zahvaljuje opet svima urbi et orbi osim, indikativno (?) – Boži Petrovu.

Oduševljenje na prvi pogled

Pisani konglomerat patetike, uvrijeđenosti, ljutnje i nemoćnog prkosa čovjeka protiv kojeg se urotio cijeli svijet sa širom okolicom, Milijan Brkić nadimkom Vaso je armirao fotografijom vuka i pučkom pameću: „Izgleda slabiji od medvjeda i lava, ali ga nećete vidjeti zarobljena kako pleše ili dresirana kako skače kroz obruč!!!“ I kao zavraga, samo dan poslije u HDZ-ov je stranački vrh pozvan na razgovor umirovljeni general HV-a Tomo Medved, bivši pripadnik Prve gardijske brigade Tigrova, član HDZ-a, predsjednik Udruge ratnih veterana i aktivan šatoraš „nezadovoljne Milanovićem“ sljedbe Đure Glogoškog. Šef HDZ-ovog Odbora za branitelje Željko Dilber, pak, ustvrdio je da Medved jest najozbiljniji kandidat za nasljednika Mije 85G Crnoje, ali da to „nije konačno“. Ma, što nije, gotovo je.

Čak se njime – na prvi pogled! – oduševio i premijer Orešković te ga u roku samo nekoliko sati primio na razgovor. I oslovljavao – ministrom. Milijana Brkića nadimkom Vaso mjesec dana nije šišao ni za suhu šljivu.  Prethodno je koalicija HDZ&“domoljubi“&Most s premijerom složno olabavila proračun Ministarstva branitelja bez ministra ispod SDP-ove razine, kojom veterani iz Savske 66 nikako nisu bili zadovoljni, jer je izravno značila „izrugivanje ‘komunjara’ dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih branitelja“. Sada su jako zadovoljni defektnom braniteljskom kunom, što su im namrle političko-ideološke uzdanice koje su doveli na vlast, pa im ne pada na pamet proširiti savske šatre južno i sjeverno, odnosno podići novo šatorsko naselje na samom Markovom trgu. I potpaliti kamion cjepanica na logorskoj vatri ispred Banskih dvora.

„Ja sam razgovarao s vrhom HDZ-a, ponuđena mi je ta dužnost“, samouvjereno je RTL-ovu Direktu kazao Medved, koji je prošlog tjedna u ime ratnih veterana razgovarao i s premijerom Oreškovićem. „Cijeli svoj život posvetio sam domovini i spreman sam. Stavljam se na raspolaganje hrvatskim braniteljima, ako dobijem priliku i tu čast, jer čast mi je biti ministar najponosnije populacije.“ Tomo Medved još nije svjestan u kakvo se sranje uvalio, prihvaćajući ministarsku dužnost i stavljajući se „na raspolaganje hrvatskim braniteljima“. Imat će u blagajni za te namjene 100 kuna, a sljedba Đure Glogoškog kaže da „dignitet i dostojanstvo“ vrijede više od 250 kuna! Pa ti, Tomo, vidi što ćeš i kako ćeš kad ti Orešković, Karamarko i Petrov kažu u bebu da doskora nećeš dobiti više od 80 kuna… Ili je jako naivan ili dovoljno inficiran hadezeovskom demagogijom vrste – braniti neobranjivo.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Neće biti da je Mlijan Brkić nadimkom Vaso – a kao glavni tajnik HDZ-a morao je biti upućen u stanje stvari, iz prve ruke – mislio na suborca Medveda kad se neinteligentno poigravao aluzijama o „zarobljenom medvjedu koji pleše“? Brkićeva Facebook odstupnica iz utrke za mjestom ministra branitelja dušu je dala za kojekakve misli i komentare, ali uvijek s istim zaključkom: nečasne igre prijestolja identifikacijski su znak nove HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti.

Najbolje se u to mogao uvjeriti tko je, ovisnički surfajući daljinskim upravljačem u ponedjeljak navečer nabasao na lokalni Z1 tv-kanal, pa su ga ni krivog ni dužnog tamo zaskočila trojica ZDS nabrušenih likova nekontroliranom kuknjavom i osvetničkim bijesom zbog luzerske činjenice o „samo što nije“ ministru hrvatskih branitelja Milijanu Brkiću nadimkom Vaso. Talk show Bujica – plagijat tv-plagijata: HTV-ova Latinica po srbijanskoj Ćirilici, pa izvjesni Velimir Bujanec, trećepozivac, proustaškog agitpropa, inteligentno istrčava s Bujicom – uzima lupetati po Mostu i premijeru Oreškoviću. Zbog Brkićeva hudog usuda, dakako.

Da bi krucijalna stvar dobila na jakosti i dramaturgiji armagedona, bez koje nema danas „nacionalno osviještene“ politike što s konja sv. Jurja odsijeca glave „crvenoj, nehrvatskoj aždahi“, morali su se sučelice Bujancu naći upravo dvojica velih joža HSP-a AS Ivan Tepeš i Pero „ima l’ praset’ne“ Ćorić. Prvi, zahvaljujući Karamarku i potpredsjednik „Visokog doma“, te drugi, poznat kao donedavno mali od kužine kanadske doseljenice Ruže Tomašić, žarili su i palili Bujicom kao predsjednik i glavni tajnik pravaša, koji su „prvi put u povijesti dio hrvatske vlasti“ i sada će, jelte, pokazati kako se čvrstom, pače čeličnom voljom i znanjem izvodi hrvatski narod „na pravi put“.

A kome to ne paše i smatra se ugroženim poput predsjednika Srpskog narodnog vijeća i saborskog zastupnika Milorada Pupovca, neka se iseli iz Hrvatske. Vrata su otvorena. Uoči europarlamentarnih se izbora njihova pravaška šefica Ruža Tomašić „proslavila“ u Slatini šovinističkim biseom da je „Hrvatska država Hrvata, a svi ostali su gosti“, odnosno nedavnom prijetnjom Beogradu da pripazi što radi, „jer ako mi u Hrvatskoj počnemo čistiti svoje dvorište…“ Nedugo zatim dogodilo se u Vojvodini da je pretučen i opljačkan katolički svećenik, u Vukovaru je slično prošao hrvatski mladić, a u Okučanima dan-dva poslije i mladi Srbin iz Pakraca. Ljudi poput Tepeša, Ćorića, Karamarka, Kolinde Grabar-Kitarović… i „novinari“ a la Velimir Bujanec i Marko Jurić potpiruju među/unutaretničke osvetničke vatre, koje će cijelu ovu trknutu državu survati u pakao i odnijeti dovraga. Njih prve.

„Za mene je Brkić jedini kandidat za ministra, to sam rekao i šefu Domoljubne koalicije Karamarku, i šefu Mosta Petrovu i premijeru Oreškoviću“, busao se u prsa Ćorić, a Bujanec ga je stisnutih usana u glistu probadao ledenim pogledom. I inače se Bujicu, ako tko ima dobar želudac i nešto soli u glavi, može gledati kao nadrealističku komediju s nekim čudnim akterima iz davno prohujalog svijeta Mile Budaka. Ako tko ima dobar želudac i nešto soli u glavi, a daljinski tv-upravljač ne radi na istoj frekvenciji s programskim ukusom dokona gledatelja tv-ovisnika. Pa je, eto, za ubiti vrijeme do filmske premijere dobar i nezačinjeni čušpajz o Milijanu Brkiću nadimkom Vaso i samozvanim pravaškim mesijama koji svršavaju kad im neki nadripjesnik pred nosom baca s mosta u Savu Zorana Milanovića i Vesnu Pusić, a politički demobilizirani Anto Đapić vapi za abolicijom ZDS-a.

Da je Brkić zbrojio dva i dva čim je Karamarku palo na um upotrijebiti ga kao zakrpu na svojoj već vidljivo poderanoj mreži „domoljubnih“ uzdanica drugog, trećeg… reda, izbjegao bi višetjedna ponižavanja u mučionici, koju je napokon morao napustiti podvijena repa. Možda se u tom slučaju nitko ne bi sjetio njegove afere s plagijatom diplomskog rada na Visokoj policijskoj školi? Budući da se povukao, više neće biti potrebe izvlačiti na medijsku vjetrometinu slučaj njegove veze s aferom Karlovačka banka. Neka pravna država radi svoj posao, kažu.

Foto: Hina

Igre prijestolja otpočetka nisu bile fer, neće se fer nastaviti niti će fer završiti. No, Brkić je duboko umočen u političke igre bez granica, pa je logično da će baš te igre odlučiti o njegovoj sudbini i unutar HDZ-a. Ako su istinita neka insajderska opažanja o tome da je u stranačkoj bazi, slijedom svojih organizacijskih aduta i političko-braniteljskog pedigrea, Brkić popularniji od Karamarka, ovaj mu to neće oprostiti ma koliko ih veže dugogodišnje osobno i suradničko prijateljstvo. Možda je i gorljivo, gotovo ultimativno guranje Brkića u Savsku 66 bio praktičan početak ostvarenja te nakane da ga unutarstranački imobilizira i udalji na mjesto, gdje je ionako moguće djelovati samo – u leru.

U dosluhu s crnilom

Bilo je znakovito već i to da mu stranački šef Karamarko nije uzvratio ljubav pri prvoj podjeli najslasnijih komada izbornog plijena. Na braniteljskom planu, kad već Karamarko nije smio zbog Mostova ultimatuma instalirati Brkića kao šefa MUP-a, pretpostavio mu je nesretnog Miju 85G Crnoju, kojim je osramotio sve što se moglo osramotiti u HDZ-ovoj kvoti za „preuzimanje odgovornosti“. Kad je pukla bruka, a Crnoja otplahutao „u legendu“, ostaviviši i dan-danas vršljati po Ministarstvu branitelja konspirativno oktroirane „savjetnike“ Josipa Jurčevića i Hermana Vukušića, umirovljenom generalu HV-a Damiru Krstičeviću nije ostalo drugo, nego dati košaricu stranačkom šefu.

Tko bi častan i materijalno zbrinut bio u tim okolnostima voljan postati „slučajni braniteljski ministar“? Drugo je Đuro Glogoški, koji nema šanse, iako telali kako bi on bio – ministar volonter. Sic. Prvo, volontiranje na tom mjestu zakonom nije dopušteno; drugo, tko bi lud s konja vrijednog 25.000 kuna mjesečno sjašio na magarca od nekih 17.000 ili manje kuna. Zato, u dosluhu s crnilom bujičnog agitpropa, opskurni desničarski mediji otkrivaju Ameriku teorijama zavjere. Jer, nema desnice, „nacionalne svijesti“ ni „pravog hrvatstva“ bez „veleizdajnika i petokolonaša“, koji danonoćni, stoljećima „rade protiv Hrvata“. Hrvatska i Hrvati bili bi u vječnom blagostanju, rajska idila na Zemlji, da nemaju guju u njedrima.

A guje su sada, izravno špekulira jedan od opskurnih internetskih portala, upravo premijer Orešković i potpredsjednik Petrov, koji su „smaknuli“ Brkića. Petrov će navodno prepustiti vodstvo „novog Mosta“ Oreškoviću, dati mu time nedostajući politički legitimitet i nakon izbora u HDZ-u ukloniti Karamarka iz vladajuće orbite. Zato je, kažu, „premijer braniteljima ‘bacio kost’ Brkićevim odbijanjem te „zaigrao opasnu, nečasnu igru“. Među braniteljima rusvaj, iako nikad nije ni bilo sloge među 1206 veteranskih udruga, od kojih tridesetak samo u Vukovaru. Igrama prijestolja – nema sumnje – slijede novi napeti nastavci.