LORELEI I MAGDALENA

Izdvajamo

• Jer život je takav i život tako funkcionira, jednom će ta djeca odrasti i postati ljudi, istina ne nogometaši za koje se ima pola milijuna za prsluke koji mjere puls, pretrčane kilometre i razinu testosterona, ali vjerojatno ljudi koji bi mogli nečim velikim zadužiti ovu zemlju koja im u djetinjstvu nije imala za jebena kolica, a imala je za novu limuzinu ministra zdravstva.

Povezani članci

• Petrova gora: Obilježavanje proboja na Biljegu
• Stručnjaci upozoravaju: Moramo učiniti sve kako bi izbjegli potencijalne epidemije
• Hrvatska policija kidnapovala nigerijske studente i prebacila ih u BiH!
• ŠJORA FILE NE DA ZVIZDU PETOKRAKU
• Bajka na kvadrat
• Bilo opet u Ljubuškom

Možda jednom Lorelei i Magdalena zajedno u nekom uređenijem svijetu budu dvije žene koje će zajedničkim snagama otkriti sve ono što je zaslugom djelatnika HZZO-a u ovoj zemlji bilo neotkriveno, elemente koje nazivamo u periodičkom sustavu  kao sućut, empatiju, ljubav za bližnjega i potrebitoga.  Možda će ovoj zemlji zajedno podariti kakav lijek protiv raka ili besćutnosti, možda će otkriti kemijske elemente kao što su samilost, poštenje i zahvalnost da pomogneš onima koji svaki mjesec izdvajaju iz svojih ionako malih plaća da bi ti, usrani birokrate mogao fino i ugodno živjeti.

Dvanaestogodišnja Magdalena Blažević boluje od Rettovog sindroma i kako je to strašna bolest djevojčica ne govori i ne hoda. Malena Magdalena osuđena je da život u Hrvatskoj provede u kolicima, dok se njena generacija igra u školskim dvorištima.  Magdalena je unatoč tolikim problemima lijepa i nasmijana djevojčica kojoj su potrebna kolica namijenjena desetogodišnjacima, budući da je teška tek dvadesetak  kilograma.

Majka naše hrabre i nasmijane djevojčice, Gordana, ispunila je obrasce, stajala u redu na šalteru HZZO-a i čekala uostalom kao i još dvadesetak njenih sugrađana da gospodi završi „marenda“ i da otpočnu s radom koji traje kao rijetko kome od nas do petnaest sati.  Ako naravno nismo ušli u sedmi mjesec kada se šalteri te ustanove pretvaraju u kuće duhova i tako tamo negdje do početka škole u rujnu.

Vrag bi ga znao kako uspiju „spojiti“ toliko slobodnih dana, ali Gordana nije htjela o tome razmišljati jer je imala važnijih problema. Magdalena je bila sama kod kuće i zbilja su joj trebala ta nesretna kolica jer je proljeće, a ona se voli šetati u prirodi, kao uostalom i sva djeca. Magdalena je u školskom sustavu, sustavu za kojeg njena majka odvaja sa svoje mjesečne platne liste, sustavu za kojeg Gorana plaća porez, sustavu koji je masivan i sličan onom HZZO-a, za kojeg joj skinu uredno i sistematično skoro četvrtinu bruto dohodka.

Gorana je majka koja brine o svom djetetu i Gorana zna da joj je sustav dužan osigurati ne jedna, već dvoja kolica koja trebaju njenoj Magdaleni. Čak je razmišljala i o razlici u cijeni, ako postoje kakva modernija ili udobnija i bila ih je od svojih skromnih primanja spremna nadoplatiti. No nitko na šalterima nije znao praktički ništa o tim stvarima, niti kako ona funkcioniraju, pa  su joj hladno, gledajući na sat gurnuli obrasce koje je morala ispuniti da bi ponovo stala u red koji je izgubila.

Gorani je nakon mjesec dana na kućnu adresu stigla doznaka, dakle niti rješenje, već doznaka u kojoj jasno stoji da kolica nisu odobrena i da nema pravo na žalbu. Jebena doznaka iz HZZO-a, iz kojeg su nakon upita naših novinara hladno priopćili tipično besćutno i birokratski da je prvostupanjsko rješenje doneseno i otpremljeno na kućnu adresu osigurane osobe te je moguće da se osigurana osoba javi žalbom na rješenje u zakonskom roku. Treba li napominjati da je rok za žalbu bio deset dana.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Regionalni ured Split, rješavajući u predmetu Đonia Planjara za malodobnu Lorelei, pravo na naknadu troškova korištenja prekoograničene zdravstvene zaštite, temeljem članka 124. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju donijelo je sljedeću odluku. Odbija se zahtjev osiguranice malodobne Lorelei kojim traži da se na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prizna pravo na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite.

Malena Lorelei po preporuci liječnika sa zagrebačkog Rebra hitno je operirana u klinici u Linzu i taj zahvat stajao je roditelje nešto više od četrdeset tisuća eura. Nakon dijagnosticirane teške četverostruke prirođene srčane mane (tetralogija Fallot) malena Lorelei sa svojom majkom i ocem, koji su među prijateljima i rodbinom skupili novac, otputovala je u Linz, zahvat je uspio i danas je sretna i živahna curica koja navija za Hrvatsku i voljela bi da joj Luka Modrić pokloni dres. No njeni otac i majka suočeni sa troškovima, a upoznati sa svojim pravima i količinom novca koji im se uredno odbija od mjesečnih primanja, uputli su dopis HZZO-u da barem djelomično refundiraju troškove te skupe operacije. Nakon gotovo pola godine roditeljima malene Lorelei na kućnu je adresu stigla odbijenica u vidu rješenja kojeg smo citirali u gornjem pasusu, a u kojem stoji da se bilo kakva refundacija troškova jednostavno – odbija.

I našoj Magdaleni i prekrasnoj djevojčici Lorelei, život je svakako namijenio velike stvari stavivši ih pred takva iskušenja već u tako ranoj životnoj dobi. Magdalena će možda jednom, poput Stephena Hawkinga iz svojih kolica završiti studij fizike na Sveučilištu Oxford i obraniti svoju disertaciju iz kozmologije na Sveučilištu Cambridge. Život tako funkcionira i najvećim umovima ove planete surovo i bezdušno ukine recimo, djetinjstvo na školskim igralištima. Magdalena će jednom predavati možda na Lucasovoj katedri na kojoj su predavali i Isaac Newton i Stephen Hawking, možda će jednom dovršiti rad na kvantnoj gravitaciji ili otkriti da su crne rupe, osim onih koje zovemo HZZO u Hrvatskoj,  zaprvo crvotočine i možda će omogućiti ljudima da jednom putuju svemirom i otkrivaju nove i neistražene zakutke svemira.

Lorelei će jednom zasigurno, zbog svog vedrog duha i znatiželje život omogućiti da liječi ljude i možda uprvo ona bude nova Marie Curie, koja je kao i naša Lorelei kao djevojčica jedva preživjela velike boginje da bi nakon trideset godina iz mase uranijevog smolinca kemijskim putem izolirala novi kemijski element – uranijum, element za koji da pitate bilo kojeg birokrata HZZO-a čemu služi ovaj bi vam hladno odgovorio da je njegova „marenda“ upravo počela i da ga ne zajebavate idućih sat vremena.

Možda jednom Lorelei i Magdalena zajedno u nekom uređenijem svijetu budu dvije žene koje će zajedničkim snagama otkriti sve ono što je zaslugom djelatnika HZZO-a u ovoj zemlji bilo neotkriveno, elemente koje nazivamo u periodičkom sustavu  kao sućut, empatiju, ljubav za bližnjega i potrebitoga.  Možda će ovoj zemlji zajedno podariti kakav lijek protiv raka ili besćutnosti, možda će otkriti kemijske elemente kao što su samilost, poštenje i zahvalnost da pomogneš onima koji svaki mjesec izdvajaju iz svojih ionako malih plaća da bi ti, usrani birokrate mogao fino i ugodno živjeti.

Jer život je takav i život tako funkcionira, jednom će ta djeca odrasti i postati ljudi, istina ne nogometaši za koje se ima pola milijuna za prsluke koji mjere puls, pretrčane kilometre i razinu testosterona, ali vjerojatno ljudi koji bi mogli nečim velikim zadužiti ovu zemlju koja im u djetinjstvu nije imala za jebena kolica, a imala je za novu limuzinu ministra zdravstva.

Naravno ako ovakva čudovišna zemlja zajedno sa svom svojom birokracijom i svim svojim jebivjetrima zaposlenim u HZZO-u do tada potpuno ne bankrotira.