„Nezavisna Država Hrvatskih Branitelja“

Autor/ica 👤Marijan Vogrinec 15.1.2018. u 10:09

Izdvajamo

Ratnoveteranski narod brojčano je prerastao 505.000 registriranih duša - što pravih, što lažnih - i novim zakonom je zajamčen daljnji vremenski neograničen porast po svim uvjetima: od priznavanje statusa i prooširenih prava do mirovina, invalidnina i blizu 100.000 nezaposlenih s HB iskaznicom. Samo za njihove mirovine trenutno se plaća 4,5 milijardi kuna godišnje i još milijarda iz proračuna Ministarstva branitelja. Po starom bi zakonu i bez povećanja broja tih povlaštenih korisnika, ta bi svota do 2025. godine narasla na 7,5 milijardi, a po novom na 8,3 milijardi kuna. No, to je samo suho lišće kojim je prekrivena kobna zamka ministra Tome Medveda i nezasitne družine Đure 25.000 Glogoškog premijeru Plenkoviću i poreznim obveznicima, pa konačan račun jedva da itko može predvidjeti. Jer, bit će - mrak.

Povezani članci

Foto: zupskiportal

Prema nekim insajderskim računicama u mirovinskom sustavu, bude li samo 10.000 godišnje tih koji su se četvrt stoljeća nakon rata sjetili da su sudjelovali u njemu kao „hrvatski branitelji“ i postali invalidi, pa se uvale poreznim obveznicima na grbaču po minimalnoj bruto cijeni od 5000 kuna mjesečno, to će izbiti iz državnog proračuna najmanje 600 milijuna dodatnih kuna na godinu. A gdje je dodatnih 1000 kuna neto svaki mjesec svakom od oko 81.000 (sada!) nezaposlenih branitelja, plus toliko za članove njihovih obitelji, ako su bez posla. Pa sve to i za pripadnike HVO-a u BiH. I onda, neka netko pisne nešto protiv tako definiranog „digniteta Domovinskog rata i dostojanstva hrvatskih branitelja“ kad te vrijednosti jedina može (o)čuvati Nezavisna Država Hrvatskih Branitelja. I Milijan Brkić nadimkom Vaso koji, čim mu se prohtije, drekne aport, a HDZ-ov/vladin šef Andrej Plenković, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u hipu – sjednu uz nogu

Marijan Vogrinec

Novinari portala Express.hr Tea Kvarantan Soldatić i Boris Rašeta nisu kasnih prosinačkih dana promiskuitetne 2017. naslovom „Vasi prekipjelo: Ruši Plenkija i preuzima HDZ“ otkrili Ameriku, već samo malo dosolili javnu tajnu na kojoj već neko vrijeme mediji bruse zube, i pozvani i nepozvani, a svi „dobro upućeni“… Tvrdo krilo HDZ-ovih desničara – kojem je oblačno mrgudni Hercegovac Milijan Brkić nadimkom Vaso neprijeporna „domoljubna“/braniteljska ikona – nikad nije ni u snu zamišljalo na čelu Tuđman-Šuškove „državotvorne“ ZNA SE opcije, povrh toga i kao premijera, personu kakva je Andrej Plenković. Sin JNA-lekarke i europski Jugoslaven iz fine, intelektualne obitelji, čiji ćaća ne briše nos rukavom kao onaj nadobudne bivše HDZ-ove ministrice prosvjete i ne pada u trans strahopoštovanja pred „Božjim čovjekom“ Darijem Kordićem ili njegovim prvim intimusom, sisačkim biskupom Vladom Košićem.

Ali, taj i takav Plenković bio je kao mana s neba te 2016. godine, starozavjetni Noa što je svojom na brzaka improviziranom arkom iz bruxelleskog škvera prevezao na suho sav „domoljubni“ i još nesankcioniran kriminalni dio temeljito kompromitiranog HDZ-a. Političke stranke, koju je njegov prethodnik Tomislav Karamarko maloumno prepustio bliblijskom povodnju biračke nemilosti. Strašnoj kazni zbog međunarodne i unutardržavne stožeraško-šatoraške blamaže ideološkim i vjerskim divljaštvom usred Vukovara (čekićanje ćirilice) i u srcu Zagreba (logorska vatra, ustaške pjesme, govor mržnje, svete slike, plinske boce na ulici, pokušaj puča protiv legalne SDP-ove vlasti, ucrnjeni likovi pod šatrom na Savskoj 66…). Samo je poslijeizbornim inženjeringom, nečasnim trgovanjem unosnim radnim mjestima i državnim apanažama uspjelo HDZ-u dobiti i Pantovčak i Markov trg s obiju strana.

Birači su opet prevareni. Građani su platili visoku cijenu. I plaćat će još najmanje tri godine, ako Plenkovića u međuvremenu ne sruši goropadna nacionalistička desnica unutar HDZ-a, koju nije znao zauzdati, udružena s „domoljubnim“ skupinama izvana i Katoličkom crkvom. Tima je, što se diče nacionalnom osviještenošću i suverenizmom o kojem se ne mogu dogovoriti što zapravo znači, jedino stalo pijavičiti na državnom novcu i društvenim povlasticama, a to armirati ideološkim i vjerskim jednoumljem kao državnim standardom za sve žitelje. Tko ne pristaje na tu kardinalnu laž, „neprijatelj je RH“, „nikad nije želio samostalnu, neovisnu i suverenu Hrvatsku“, „ne voli ništa što je hrvatsko“ i mora se očitovati na diferencijacijsko pitanje „đe s’ bijo ’91. dok sam ja krvave gaće nos’o po Veleb’tu“.

Zakon o kruhu nad pogačom

Nema veze što je Karamarko najuren iz politike (afera „konzultantica“) ili 555-dnevna šatra sa Savske ceste 66 odvezena iz Zagreb u Vukovar (sic) s čudnom nakanom da se postane eksponat (sic) u Muzeju Domovinskog rata, samozvani vlasnici „hrvatske slobode“ zatežu omču oko Plenkovićevog vrata. Kolovođe vukovarsko-zagrebačkih „braniteljskih“ cirkusa koji su mjesecima izazivali otvoreni animozitet domaće i strane javnosti već su obilno honorirani unosnim pozicijama u lokalnoj, regionalnoj i državnoj vlasti, ali i masnim udjelima u milijunskim poslovima s državom ili pogodovanjem u tzv. poduzetništvu. Recimo, šatoraški vođa Josip Klemm – optužen za utajenih 3,2 milijuna kuna poreza i kriminal s kupoprodajom košarkaša, što je gurnuto pod tepih – dobio je 20-godišnju koncesiju na milijune vrijednom svjetskom divljalištu mladeži na plaži Zrće u Novalji na otoku Pagu.

Namjestio mu HDZ-ov lički alfa mužjak Darko Milinović, lokalni ginekolog koji se urbi et orbi pročuo po prosvjednom vezivanju lancima usred Gospića zbog pravosudnog progona kasnije pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca. Posebna je pak neuspješna Milinovićeva priča na mjestu HDZ-ovog ministra zdravstva. Njegov CV je pun kojekakvih bisera što mu ne slućže na čast, ali… Savski šatoraš Ante Deur je honoriran savjetničkim mjestom za branitelje u Uredu predsjednice RH, a njegov drug iz platnenovoštanog zdanja Tomo Medved još je za Karamarkovog ulaska u Banske dvore (2016. godine prvi potpredsjednik nakaradne vlade kanadskog anonimusa Tihomira Oreškovića; valjda drugi potpredsjednik Božo Petrov iz koalicijskog Mosta nezavisnih lista) nagrađen pozicijom ministra branitelja. Plenković ga se nije usudio ni pipnuti kad je lani smjenjivao radikalne HDZ-ove desničare, ministre Miru Kovača (vanjski i europski poslovi) i Zlatka Hasanbegovića (kultura).

Klemmov buntovnički alter ego ispod savske šatre Đuro 25.000 Glogoški postao je siva eminencija u vlasti, s ekskluzivnim pravom – zasluženim samo meketanjem na presicama, kako je determinirao kolumnist Slobodne Dalmacije Ante Tomić – sročiti novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja. Njemu drugo nije trebalo uz prinadležnosti 100-postotnog ratnog vojnog invalida (iz džepa poreznih obveznika) više od 20.000 kuna na mjesec odnosno, zajedno s naknadom za tuđu njegu supruzi Tatjani (4000 kuna plus mirovinski i zdravstveni doprinos) zato što pred tv-kamerama gura muža u invalidskim kolicima. Taj Glogoški, izučeni bravar iz priosječkog sela Ivanovca, s pola godine ratnog staža u HOS-u i činom pukovnika HV-a, ima pravo dobiti od poreznih obveznika svakih sedam godina besplatan automobil s ručnim upravljanjem. Vozi ga samostalno. Kamo poželi, a čim se uključe tv-kamere i novinarski fotoaparati, evo mu supruge Tatjane kako se drži za invalidska kolica.

„Đurin zakon o braniteljskom kruhu nad pogačom“, kako ga posprdno zovu u javnosti, prava je diverzija ne samo na državni proračun od 2018. godine ubuduće nego i atak na zdrav razum u okolnostima kad država „nema novca“ za liječiti maligne bolesti u male djece, pristojno platiti učitelje, liječnike, školarcima prijevoz i topli obrok, pvisiti dječje dodatke i socijalne naknade, mizerne mirovine i minimalce… Prema izračunu bivšeg, SDP-ovog ministra branitelja Predraga Matića-Freda, kojeg su ćelavi „crnci“ iz Klemm-Glogoškoga šatre i fizički napadali pred ulazom u Ministarstvo, Glogoški i družina ultimativno su tražili prava ukupne vrijednosti 20 milijardi kuna, što se imalo armirati ustavnim zakonom „da ne bi nekoj budućoj vladi palo na pamet to mijenjati“. Jer, radi se o „dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih branitelja“ (sic na ikstu). Borili se „domoljubi“ za Nezvisnu Državu Hrvatskih Branitelja u kojoj će oni, a ne tko drugi, odlučivati kako se ima živjeti i ponašati.

Tvrdo desno krilo HDZ-a i Crkva su sinergijske snage u toj militantnoj igri aktera vrlo opasnih namjera, kojoj Plenković jamačno nije dorastao jer se ne usudi anestezirati svog stranačkog zamjenika Milijana Brkića nadimkom Vaso, koji mu nije bez razloga poručio s Praljkove komemoracije da je „cvijet hrvatskog domoljublja danas ovdje, u Lisinskom“, a nedavno da HOS-ovu za dom nespremnu ploču iz Jasenovca u šumu Trokut nedaleko od Novske miču „mrzitelji svega hrvatskog“. Mislio je na Plenkovića, koji je popustio zahtjevu koalicijskih partnera Milorada Pupovca (SDSS), Predraga Štromara (HNS) i talijanskog manjinca Furija Radina.

Foto: net.hr

„Brkić je dosad, kad je bio dobre volje, bio Plenkovićeb bodyguard i rješavao je terenske probleme utišavanjem desnice“, kazao je kolumnist 24sata/Expressa Boris Rašeta u intervjuu televiziji N1 Hrvatska. „No sada je izbjegao riješiti situaciju u Požegi (eksces s obiteljskim nasilnikom, HDZ-ovim županom Alojzom Tomaševićem, op. a.), Osijeku (izbor čelnika lokalne stranačke organizacije mimo Plenkovićeve volje, op. a.), HNS-u (drugi predsjednički mandat Davoru Šukeru, op. a.), propustio je pomoći Plenkoviću i nema sumnje da krči put prema vrhu vlasti samome sebi ili sapuna dasku izrazito nepopularnom Plenkoviću. Plenković osjeća slabost vlastite situacije, dio ljudi iz stranačkog vrha ministre posprdno zove Plenkovićevi Jugoslaveni, smatraju ga nedovoljnim domoljubom. (…)

Plenkovićeva situacija je i dalje nezavidna, sapuna mu se dasku, a on redovito daje ustupke desnici koje im netko drugi ne bi davao, neprestano im na proračunskim pitanjima podilazi i omogućava im sve ono što netko drugi vjerojatno ne bi napravio. On je u situaciji trajnog poskliznuća, a ključni problem desnice, koja bi mu najradije skinula političku glavu, je da nemaju adekvatnog nasljednika – može teoretski Brkić ili Stier, ili Kovač, ili Milošević, ili Maletić uskočiti, ali teško bilo tko od njih može održati postojeću većinsku konfiguraciju u Saboru. Morali bi na nove izbore, a nemaju profil koji bi im jamčio novu pobjedu, posebno s ovako smanjenim koalicijskim kapacitetom.“

Ono što je posijao Tomislav Karamarko dolaskom na čelo HDZ-a i sa svojim drugom iz zajedničkih policijskih dana Milijanom Brkićem nadimkom Vaso, operativcem svih iritantno nasilnih „braniteljskih“ cirkusa radi dolaska HDZ-a na vlast, Andrej Plenković se već godinu dana mandata ne usudi političko-pravosudnom kirurgijom odstraniti iz javnog prostora. Neće uspjeti proklamirano repozicioniranje HDZ-a s krajnje/rigidne desnice u desni centar, gdje će biti moderna europska demokršćanska stranka tipa političke opcije njemačke kancelarke Angele Merkel, dok Brkića nadimkom Vaso drži uza se kao svog stranačkog zamjenika te potpredsjednika Hrvatskog sabora. Milijan Brkić nadimkom Vaso je nedvosmisleno zamjerio premijeru Plenkoviću nedolazak na skup najviđenijih predstavnika ekstremne desnice u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog: „Svatko tko osjeća Hrvatsku, Domovinski rat i hrvatske branitelje danas je tu, a oni koji nisu imaju svoje razloge za to“.

Karamarko otišao, karamarkovština ostala

Nedvosmislen animozitet međunarodne javnosti prema bilo kakvom slavljenju ratnih zločina/ca, ne samo onog pod državnim kišobranom, bili su Plenkovićevi, ali i razlozi predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović (kazala je da se „država vodi razumom, ne srcem“) te predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandroković za bojkot desničara u Lisinskom. Uža Praljkova obitelj nije došla zbog samoubojičine posljednje volje. Taj skup radikalnih nacionalista/šovinista u Lisinskom, pa na Jarunu u crkvi Sveta mati slobode na misi zadušnici – koju je protivno katekizamskim regulama o samoubojstvu vodio vojni vikar Jure Bogdan, a koncelebrirali dvojica radikala iz kleričke hijerarhije, sisački biskup Vlado Košić i zagrebački studentski kapelan don Damir Stojić – bio je parada samozvanih vlasnika RH, likova Nezavisne Države Hrvatskih Branitelja, u osnivanju. Militantno društvo na kakvom su zdušno i bez obzira na unutarnje i vanjske posljedice raditi Tomislav Karamarko i Milijan Brkić nadimkom Vaso, uz svu potporu dijela od 1350 braniteljskih udruga i tzv. Crkve u Hrvata.

Foto: H.Pavić

Karamarkovština je još vrlo živahna u javnim i osobito zakulisnim političkim igrama te čini iznimno opasnu, klizavu podlogu izrazitijoj europeizaciji RH, na kojoj Plenković djeluje kao smotani pubertetlija što je prvi put navukao klizaljke i kročio na led. Nema ideje o tome kako uskratiti pravo građanstva militantima s ekstremne desnice, što su ih Karamarko i Brkić nadimkom Vaso ciljano rasporedili po svim strateškim ćukama od lokalne/regionalne političke vlasti do policijskih svih struktura, koje uopće nisu pod kontrolom Plenkovićevog prijatelja, ministra Davora Božinovića. O ratnim veteranima da se i ne govori. S vojskom je slično. Čelnici Brkićevih „branitelja“ imaju u njoj veći upliv od premijera i predsjednice RH zajedno. Karamarkovština je pustila korijenje i u dijelu medija, gdje SDP ili nije participirao iz moralno-ideoloških razloga ili je držao fenjer dok je bio na vlasti u Banskim dvorima, Hrvatskom saboru i na Pantovčaku.

Mediji su obznanili svevremenske fotografije Karamarkovih zagrljaja s deklariranim nacistom Velimirom Bujancem ili trećerazrednom HRT-ovom novinarkom Katarinom Periša-Čakarun iz HDZ-ovog predizbornog autobusa. Periša-Čakarun je po dolasku HDZ-a na vlast 2016. godine naprasno napredovala do vrha javne medijske kuće i održala se nakon Plenkovićeve djelomišne personalne rošade, pa je upravo ona dobila povjerenje glavoklimajuće ga intervjuirati u predbožićnom središnjeg Dnevnika HTV-a. Periša-Čakarun, tada uzdanica Karamarkovog v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Siniše Kovačića, predsjednika desničarske udruge Hrvatski novinari i publicisti (HNiP), gdje je i rečeni Bujanec, moralno se izblamirala među kolegama na HRT-u kada ih je dan prije svog unapređenja presretala po hodnicima glupavim pitanjem: „A gdje se ti vidiš u novoj kadrovskoj križaljci?“ Poznato? Raison d’être poltronstva.

Što Andrej Plenković uopće može učiniti ili očekivati u ozračju u kojem pamet uglavnom šuti ili se iseljava iz zemlje, a glupost kolo vodi? Brkićevi ljudi stežu obruč oko njegove pozicije u stranci – a time je i premijerska upitna – što je potvrdio i udar na desnu mu savjetničku ruku Vladimira Šeksa aferom „Kolega“, neizravno na samog Plenkovića. Dokumentirano je prokazan kao doušnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (bivša Udba) pod kodnim imenom Kolega, pa je Šeks fasovao nečasni otpust te mu nitko važan nije došao na predstavljanje memoarske knjige. Rigidima u HDZ-u nikako ne ide pod kapu to što je Plenković povjerio Šeksovom posinku Karlu Ressleru pisanje novog stranačkog statuta. Iz mraka se izvlače pojedini dosjei i dilaju medijima, jer je (pro)ustaška desnica izravno je iz emigracije 1990./91. provalila u arhive tadašnjeg RSUP-a i tajnih službi te nekontrolirano pokrala tisuće dosjea, koji će se i ubuduće povremeno pojavljivati u međusobnim obračunima.

Ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću desničarski ultraši samo natuknu to da je 1987. godine bio savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu SRH i on se istog trena pokriva ušima po glavi. Karamarko-Brkićev ešalon odmah dobiva slobodan prolaz na sva policijska rukovodna mjesta koja požele. „Ogorčeni pripadnici Specijalne policije MUP-a“ (sic) neki su dan dostavili na Božinovićev i stol njegovog državnog tajnika Roberta Kopala pismo u kojem optužuju ministra za to da mu „netko drugi kadrovira ljude na sve ključne pozicije u policiji“. A „ogorčeni specijalci“ gotovo su odreda bivši suborci Milijana Brkića nadimkom Vaso, pa ta činjenica upućuje i na spoznaju otkud vjetar puše.

Portal Express.hr otkriva da je – uz Josipa Klemma i umirovljenog generala Mladena Markača – jedan od glavnih kadrovika u MUP-u Jure Sertić, „nekoć Pašalićev čovjek, koji je ovog ljeta postavljen na čelo moćnog i unosnog AKD-a, MUP-ove tvrtke koja tiska putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole… Sertić je sad i tajnik HDZ-ova Odbora za branitelje, a potkraj devedesetih mediji su se bavili njegovim likom i djelom jer je kao pomoćnik ministra branitelja Jurja Njavre odobrio 1,300.000 kuna jednoj braniteljskoj udruzi za projekt prevencije braniteljskih samoubojstava. Revizija je kasnije utvrdila da su ta sredstva potrošena nenamjenski (…), a broj samoubojstava hrvatskih branitelja je udvostručen“.

Brkićev je trag u policijskoj hijerarhiji bio vidljiv i prije toga, jer su načelnička mjesta u pojedinim policijskim upravama dobivali medijski i kazneno prokazani ljudi. Bivši je specijalac Josip Čelić iz PU karlovačke bio svjedok u slučaju ratnog zločina koji je u kolovozu 1995. Specijalna policija pod zapovjedništvom Mladena Markača i Željka Sačića počinila nad srpskom starčadi u selu Gruborima nedaleko od Knina. Čelić je, pisalo se, „najbogatiji hrvatski policajac“, vlasnik mnogih nekretnina. Liksuzne vile na šest katova u Lokvi Rogoznici nedaleko od Omiša, a, kazao je, „sve je naslijedio od bogatog oca i zaradio svojim rukama“. U toj su Brkićevoj kadrovskoj križaljci načelnik PU istarske Alen Klabot iz Umaga, koji je „morao napustiti dužnost šefa u Lučkom kad se otkrilo da je koristio službena vozila MUP-a za svadbene fešte svoje kćeri“.

Ikone Medved i Glogoški

Tu je i Josip Biljan. Taj je kao načelnik Prihvatnog centra za strance u Ježevu nedaleko od Zagreba pijan naletio Mercedesom na dvadesetgodišnjake, djevojku i mladića, na pločniku u Zagrebačkoj aveniji u Zagrebu. Ima sličnih još, ali i takvih koji znanjem i sposobnošću nisu postigli ni minimum ili nijedan bod na intervjuu za nova načelnička mjesta, ali – presudili su kriteriji koje znaju samo Milijan Brkić nadimkom Vaso i njegovi ljudi. A takvi diktiraju pravila – o „dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih branitelja“ (ic) – kojih se ima držati svako čeljade u RH, ako ne želi opasno diskriminatornu naljepnicu posred čela „mrzitelj RH i svega hrvatskog“.

Nije malo političkih analitičara koji zamjeraju Andreju Plenkoviću zbog kolebljivosti i neodlučnosti prema onima koji napadno, agresivno i bez uvažavanja ikakvih obveza RH prema međunarodnoj zajednici – osokoljeni valjda aktualnom plimom eurofobne, suverenističko-populističke desnice u Uniji i SAD-u pod Donaldom Trumpom – žele prepraviti RH u nekakvu Nezavisnu Državu Hrvatskih Branitelja u kojoj će ikone biti Đuro Glogoški i Tomo Medved, Hrvatski generalski zbor će pisati školske kurikule, Vlado Košić i Željka Markić uređivati vjerski i građanski program u katolibanskoj državi, a Milijan Brkić nadimkom Vaso udarati političko-ideološki ritam jednoumnog HDZ-a koji će u svakom izbornom ciklusu biti jedina „demokratska“ opcija. U takvoj zemlji, dakako, nema mjesta za remetilačku srpsku manjinu, pedere, lezbijke i ine nakaze te vrsti, komunjare, partizane, udbaše, Jugoslavene, ateiste i sličan šljam.

„Nezamislivo je da bi Sanader ili Jadranka Kosor ovako uzmicali pred Brkićem, Medvedom i Krstičevićem (koji se tuđim novcem razbacuje kupujući borbene avione i ratni materijal, op. a.), ili da bi pristali na ovakve proračunske troškove“, piše Express.hr. „Upitno je kakav će biti ishod ovog nadmetanja. Kad bi Ivo Stier, Miro Kovač ili Milijan Brkić mogli računati na izbornu pobjedu, Plenković bi lako ostao bez fotelje. No Plenković je u još komotnijoj sutuaciji nego Tuđman, koji je 1993. Samouvjereno zapitao: ‘Hajde, pokažite mi tko bi me mogao zamijeniti’. Andreja Plenkovića nema tko zamijeniti. Zato će i on i desnica nastaviti s ovim pripetavanjem: oni će dobivati sve koncesije koje požele, on će sve slabiji ostajati na vlasti, a cijela će zemlja biti zarobljenik te mučne taktičke igre.“

Saborski zastupnik srpske manjine, Plenković-HDZ-ov koalicijski partner i ugledni sveučilišni profesor Milorad Pupovac objavio je u tjedniku Globusu iscrpan analitički tekst kojim apelira na prijeku potrebu za jačanjem ustavne države, jer je pod žestokim pritiscima tzv. projekta identitetske države učnila dva koraka nazad od EU-a. Protivno europskim uvjetima na koje se Hrvatska obvezala uključenjem u EU, na djelu je rastakanje ustavne države, njezinih vrijednosti i institucija, demokratskog društva, njegovih pravila i aktera, tvrdi Pupovac, a desne političke stranke, klerikalne udruge i dio braniteljskih otvaraju sve nove i nove fronte. Ideologija konzervativnog klerikalizma služi za uspostavu identitetske države „po mjeri nacionalno-klerikalnih identitetskih obilježja i uvjerenja“.

„Slabljenje ustavne države u Hrvatskoj“, tvrdi Milorad Pupovac, „koja ionako nije bila stameno zdanje, i jačanje identitetske države kakvo zagovaraju nacionalno-klerikalni politički krugovi udruženi s tumačima vlastite, autentične, istinske nacionalne povijesti u kojoj nema mjesta za njezine neautentične i neistinske aktere, već jedino za one koji su njezini neposredni tvorci, višestruko je opasno. Opasno zbog toga što umjesto ustavne jednakosti u slijeđenju pravila koja pod jednakim pravima i obavezama važe za sve, nastoje nametnuti osjećaje identitetske pripadnosti naciji, crkvi, državi. Opasne zbog toga što umjesto pravednosti mogu nametnuti proizvoljnu vladavinu prava.“ Opasnu i zbog mogućeg nametanja klanovsko-stranačke kontrole ekonomije te uznapredovalih trendova povijesnog revizionizma, koji odbija svaku hrvatsku odgovornost za ratne zločine ustaša u tzv. NDH i „naših momaka“ u Domovinskom ratu te u ratu u BiH. Dokaz je i komemoracija te misa zadušnica samoubojici Praljku.

Jačanjem identitetske države, drži Pupovac, u RH se neizbježno obnavlja povijesne i aktualne političko-ideološke konflikte, raspiruje nove nesporazume i sukobe: „Zato je za Ružu Tomašić ‘Hrvatska samo za Hrvate, a svi ostli su samo gosti’, Zato je za biskupa Košića Milanovićeva lijevo-liberalna Vlada ‘nenarodna’, znači nehrvatska, nekatolička. To znači da liberali ili socijalisti ne mogu biti ‘pravi Hrvati katolici’ (kao što reče zaposlenik u jednom ministarstvu svojoj kolegici) zato što su liberali ili socijalisti. Romi ili Srbi ne mogu biti to što jesu zato što nisu Hrvati. S njima je koalicija ili ‘sramotna i ponižavajuća’ ili nije dobro da je previše vidljiva.

Sve je to zato što identitetska država teško može priznavati druge identitete ili identitete drugih. Identitetska država teško suosjeća s drugima, pa ne može ili ne želi razumjeti stradanja i patnje drugih. Ona gradi samo sakralizirani narativ vlastitog stradanja i vlastite patnje. Ona čak ne može ili ne želi suosjećati s onima kod kojih davanje prava građanstva ustaškom pozdravu predstavlja ne samo vrijeđanje žrtava genocida/holokausta već i prijetnju preživjelim pripadnicima tog historijskog zločina. (…) Kolonizacija ustavne (evropske) države identitetskim vrijednostima kao i nepriznavanje identitetskih vrijednosti od strane ustavne države u demokratskoj ustavnoj državi nisu prihvatljivi. (…) Blokiranje kurikularne reforme ili odlaganje usvajanja Istanbulske konvencije dva su primjera pokušaja suspenzije ili preuzimanja ovlasti ustavne države.“

Foto: Dnevni list

Ustavna, europska država Hrvatska i moderna demokršćanska profilacija HDZ-a na desnom centru političkog spektra inaugurativni su moto Andreja Plenkovića, a ne zatvaranje očiju na trend uspostave Nezavisne Države Hrvatskih Branitelja, s političkom i klerikalnom logistikom. I? Što se čeka? Da mu Milijan Brkić nadimkom Vaso čita bukvicu, a nema minimum škole da bi uopće nešto znao o konsekvencama teorija i projekata s konzervativno-klerikalnom identitetskom potkom, o svemu što iz tkvog zauzeća prijeti eutanazijom RH? Za kakav-takav mir u kući, Andrej Plenković će ostati kooperativan prema onima koji su „stvorili hrvatsku državu, donijeli slobodu i sve što danas imamo“, jer su „dignitet Domovinskog rata i dostojanstvo hrvatskih branitelja“ neupitna svetinja. Makar zbog nje ostalih 3,5 milijuna građana pasli travu.

Zamka za porezne obveznike

Ratnoveteranski narod brojčano je prerastao 505.000 registriranih duša – što pravih, što lažnih – i novim zakonom je zajamčen daljnji vremenski neograničen porast po svim uvjetima: od priznavanje statusa i prooširenih prava do mirovina, invalidnina i blizu 100.000 nezaposlenih s HB iskaznicom. Samo za njihove mirovine trenutno se plaća 4,5 milijardi kuna godišnje i još milijarda iz proračuna Ministarstva branitelja. Po starom bi zakonu i bez povećanja broja tih povlaštenih korisnika, ta bi svota do 2025. godine narasla na 7,5 milijardi, a po novom na 8,3 milijardi kuna. No, to je samo suho lišće kojim je prekrivena kobna zamka ministra Tome Medveda i nezasitne družine Đure 25.000 Glogoškog premijeru Plenkoviću i poreznim obveznicima, pa konačan račun jedva da itko može predvidjeti. Jer, bit će – mrak.

Branitelji će, za razliku od dosadašnjih propisa, moći i ubuduće stjecati status ratnog vojnog invalida, zahtijevati materijalne naknade za to i ispostavljati račun državnom proračunu. Sada ih je nešto više od 40.000 samo s PTSP-om, a ubuduće bi čak 10.000-15.000 novih „invalida“ godišnje opsjedalo liječnike radi potvrde o tome da je njihova trenutna bolest posljedica sudjelovanja u ratu. Medved zahtijeva znatno lakši i blaži postupak za rješavanje tih zahtjeva. Drugi braniteljski udar na ustavnu državu RH je priznavanje viših starosnih mirovina svima koji imaju status ratnog veterana. A treći udar je ozakonjenje svih tih enormnih materijalnih prava i društvenih povlastica registriranim pripadnicima HVO-a u BiH. Od kojih većina nije vidjela ratišta u RH, ali su se – što nebulozno reče predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, odbijajući oduzeti odličja i vojne činove šestorici pravomoćno u Haagu osuđenih ratnih i zločinaca protiv čovječnosti – „borili za neovisnu hrvatsku državu“. Tzv. veliku Hrvatsku, u granicama Banovine Hrvatske iz 1939., u paraleli s tzv. velikom Srbijom?

Bivši Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić – koji je neki dan napustio tu stranku i zadržao se u Hrvatskom saboru kao nezavisni zastupnik – izravno je u nedjelju kazao Aleksandru Stankoviću u HRT-ovoj emisiji „Nedjeljom u dva (Nu2)“ da hrvatski branitelji imaju pretjerana, prenapuhana prava, neprimjerena materijalnom stanju u državi. „Nije u redu“, kazao je Orepić, koji je sve četiri godine rata bio hrvatski branitelj, „da branitelj ima na stolu pečeni odrezak, a onaj koji mu je zaradio odrezak nema ni za umočiti kruha u toč, gdje se pekao taj odrezak.“