Pod Miletovom zastavom

Amila Kahrović - Posavljak
Autor/ica 28.10.2014. u 09:57

Izdvajamo

  • Nije baš da je Milorad Dodik imao rezervni plan. Smislio ga je u hodu, a plan bi mogao skončati nezapamćenom idilom. Dodik će provesti Sejdić-Finci, Bakir otvoriti 100.000 radnih mjesta, Čović uvesti pravnu državu (da nije žalosno bilo bi smiješno) i puna šaka državnih firmi. Tako je Miletova retorički nepostojeća BiH postala retorički 100% BiH. Zvuči poznato?

Povezani članci

Pod Miletovom zastavom

RFE/RL

Nije baš da je Milorad Dodik imao rezervni plan. Smislio ga je u hodu, a plan bi mogao skončati nezapamćenom idilom. Dodik će provesti Sejdić-Finci, Bakir otvoriti 100.000 radnih mjesta, Čović uvesti pravnu državu (da nije žalosno bilo bi smiješno) i puna šaka državnih firmi. Tako je Miletova retorički nepostojeća BiH postala retorički 100% BiH. Zvuči poznato?

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Milorad Dodik karijeru je počeo kao opozicionar i kritičar srpskoga nacionalizma, nastavio je kao srpski nacionalista par excellence a završava je kao – Bosanac. Ovako bi mogao izgledati kratak opis Dodikovanja dugog više od decenije. Još kada je kao mlađahni čovjek iz Laktaša slomio svjetska srca pričama o srpskim zločinima i moralnoj obavezi njihovog otkrivanja i kada je promoviran kao nova nada bh. političkog neba Milorad Dodik je jasno znao šta je njegov cilj. Vlast.

Pri ovome je nemoguće precizno odgovoriti na pitanje: da li je Milorad Dodik bio prikriveni nacionalista kada je glumio opozicionara kako bi se dočepao svog dijela vlasti ili ga je tek dolazak na vlast pomamio da postane nacionalist. Odgovoriti na ovo pitanje je kao odgovoriti na pitanje šta je prvo kokoš ili jaje. Teorije (po)stoje ali je tačan odgovor nemoguće dati.

Od trgovčića sklonog demokratiji Milorad Dodik je ubrzo postao nacionalist i enormno bogati političar. Nacionalizam i tajkunizam redovito idu ruku pod ruku. Stoga je moguće da je Dodiku bilo isplatnije postati nacionalist i “zaraditi” deset puta više od onoga što EU daje za razvoj demokratije. To je u najkraćem siže političko-tajkunske priče koja nije mogla postati bajka budući da joj je falio dio “i živjeli su sretno do kraja života”. Na posljednjim izborima Dodik se našao u najgoroj političkoj poziciji koju je mogao zamisliti, budući da potpuni poraz za Dodika nikada nije bio jedna od opcija. Morat će koalirati ili sa svojim ljutim neprijateljima (SDS) ili sa jednako mrskim Bošnjacima. Ni Hrvati mu nisu prirasli srcu ali je s njihovim vođom postao blizak kada se dosjetio da bi mu trebao ponuditi treći entitet čime su dva tajkuna malo jača stvorila jaku anti-državnu koaliciju. Naravno, priča o koaliranju sa SDS ili Bošnjacima je pojednostavljena slika budući da to zavisi od nivoa do nivoa vlasti ali se suštinski svodi na to. Alternativa je izlazak iz vlasti. No, za Dodika ni to nije opcija.

Stoga se Mile Referendum dosjetio onoga što mu je poslužilo kada je odlučio postati nacionalist i štititi srpske interese u BiH i RS. A njegov način zaštite srpskih interesa je jednak onome kako bošnjački ili hrvatski nacionalisti štite interese svojih naroda. Oni, naime, prije svega štite elektroprivrede, telekome, šume, vode i gas(ove). A najbolja je zaštita, jelte, da ih prepišu na sebe. Oni su oci nacije i oni najbolje znaju kako se nacija čuva.

Tako je, čudnog li cinizma, Mile Referendum ponovo promijenio ideološko polje pa je postao Mile Bosanac. Njegova priča, kao i priča Željke – ex. premijerke – da je RS država u nastajanju, da je BiH nepostojeća činjenica, da je privremena dok je srpska trajna sada su zamijenile priče o državi BiH. Jer, kvragu više s tim balkanskim cinizmom, Miletu nema čuvanja moći u RS-u bez pozicija na nivou države BiH. Suludo, ali tako su se posložile izborne kockice.

Miloradu Dodiku su puna usta Bosne, čak je spreman da Bosnu zaštiti od štetnih utjecaja Europe. Nešto kao fancy srpska verzija kolege po eurofobiji, Bilala Bosnića. Uglavnom, Bosna je sretna da ima jednog takvoga sina. Dodik, koji je doskora govorio kako njegovom Banja Lukom neće paradirati pederi, je postao ljubitelj manjina i filantrop pa se zalaže i za brzo implemetiranje presude u slučaju Sejdi-Finci i usvajanje mehanizama koordinacije. U ispadima državotvornosti, Milorad Dodik prijeti da nadmaši i Bakira Izetbegovića. Jedina razlika između njih sada je u 100.000 radnih mjesta. Dakle, sretni li smo mi. Kada Dodik zaštiti manjine, a Bakir ih zaposli eto nama sreće i prosperiteta.

Šalu na stranu. Dodikova promjena retorike nije ništa novo na bh. političkoj sceni. Nacionalizam je zgodan kad je parali i kad te drži na vlasti. Kada te presuše pare (što je još uvijek science fiction u BiH) ili kad si svrgnut s apsolutne vlasti, dobar je i nenacionalizam. Kod Dodika se, ipak, ne može govoriti o anti-nacionalizmu. Pošto više ne može biti srpski Pan i bog baš svih srpskih resursa, Dodik je odlučio da pređe na državni nivo a sve kako mu šume, telekomi i elektroprivrede ne bi izmakli iz kontrole. Doduše, šume su već pripadale Miletovom omraženom Mladenu Ivaniću i Mile je, gle li čuda, odjednom silno želio da iskorjeni kriminal u toj nesretnoj firmi i da je pripoji svome poslovno-antidržavnom carstvu. Zanimljivo je pratiti kako će Dodikovo “bosanstvo” izgledati na međunarodnom planu. Hoće li biti dosvidaniya Vladimire, selam Erdogane? Dodikov auto-revizionizam je i pragmatičan i paradigmatičan.

Što bi rekli KUD Idijoti: Bandierra uvijek ista ima dvije strane za prije i za kasnije. Sad je to kasnije. Nije baš da je Milorad Dodik imao rezervni plan. Smislio ga je u hodu, a plan bi mogao skončati nezapamćenom idilom. Dodik će provesti Sejdić-Finci, Bakir otvoriti 100.000 radnih mjesta, Čović uvesti pravnu državu (da nije žalosno bilo bi smiješno) i puna šaka državnih firmi. Tako je Miletova retorički nepostojeća BiH postala retorički 100% BiH. Zvuči poznato?

BiH nakon izbora

Ilustracija: Šukrija Meholjić

 

Amila Kahrović - Posavljak
Autor/ica 28.10.2014. u 09:57