Politički očuh za Tuđmanovim stolom

Povezani članci

• Domoljublje
• ZAGREB BOOK FESTIVAL
• ‘Bosanska revolucija’ Branimira Glavaša
• REFRESHING MEMORY / KAD SPOMENICI OŽIVE
• Gdje je Kukuriku? Je li problem što ne žele vladati ili ne mogu?
• Ukrajinski lakmus papir

Foto: Goran Jakus/Pixeell

Želja za suradnjom i pružanje ruke na način kako to čini predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ne odaje dojam kako je ona sposobna suspregnuti svoj ego i držati se ustavnih ovlasti, ne iskačući iz granica i značenja svog položaja u državnoj vlasti. „Žena iz naroda“ neće koristiti moralno i gospodarski propaloj zemlji bude li glumatala englesku kraljicu s višestoljetnim pedigreom plave krvi!

Marijan Vogrinec

Neće biti dobro! Ništa od civilizirane kohabitacije dvoje civiliziranih državnika na dvama najvažnijim brdima u Bijednoj Našoj! Znalo se i prije da „žena iz naroda“, nemoćna isključiti se s daljinskog upravljača svog političkog očuha u formalno bivšoj stranci, neće ni znati, ni željeti niti moći predsjednički tron upotrijebiti na opću dobrobit svih građana. Kako se gromoglasno zaklinjala u predizbonoj kampanji i inauguracijskom govoru. „Tako joj bog pomogao“, nije pošteno ni raspakirala kovčege doseljene na Pantovčak, a već je navalila nepristojno razodijevati domaćoj i stranoj javnosti svoje prave nakane.

Što treba ozbiljnoj predsjednici države, makar i tako besprizorne kakva je Bijedna Naša, blamirati se kao politička nadžak-baba, koja organski ne podnosi da ičija riječ bude makar ravna njezinoj. „Milanoviću, žurno dotrči k meni u Ured razgovarati o najvažnijim problemima zemlje! Milanoviću, odmah sazovi tematsku sjednicu Vlade na kojoj ćeš mi podnijeti račun o mjerama izlaska RH iz šestogodišnje recesije! Milanoviću, bespogovorno i odmah podnesi ostavku na premijersku dužnost kako bi ZNA SE preuzeo vlast!“ – grmjela je pismima premijeru, koja su prošlih nekoliko dana jedva sustizala jedna druge.

Politički sufleri

Dvopredmetno-jednopredmetni povjesničar s dva i pol puta dužim studijskim stažem od redovnog (otkrio istraživački novinar Željko Peratović) sposobniji je vladati toliko posrnulom državom od diplomiranog pravnika zavidnih obrazovnih i intelektualnih performansi!? Nažalost ne i karakternih, po kojima je ravan svom glavnom političkom oponentu. Vjerojatno će se pokazati za godinu-dvije da se „Hrvaticama i Hrvatima“ opet nudi isto sranje od životnog standarda i pljesnive budućnosti ropske pokornosti u plavo-crnom pakiranju kakvo su prethodne četiri godine kusali u lažno crvenom celofanu. Zapravo, svih četvrt stoljeća „državne samostalnosti i suverenosti“ (sic), koliko su se izmjenjivale na vlasti nenarodne opako klijentelističke sekte HDZ-a (18 godina) i SDP-a (sedam godina)!

Nitko od savjetnika i stranačkih političkih suflera iz „novog HDZ-a“ (novog? – sic) nije, avaj, poučio Kolindu Grabar Kitarović da nema ustavnu ovlast zahtijevati ostavku predsjednika Vlade, jer taj nije podređen predsjednici države, nije njezin mali od kužine niti je dužan njoj polagati račune za svoj i (ne)rad svoje vlasti. Ona se politički nepromišljeno i iritantno zalijeće poput obada na kravlje oko, javno otklanja inauguracijski obećanu zauzetost za prevladavanje rascjepa u društvu, smirivanje nabujalih tenzija, netolerancije i svjetonazorsko-ideoloških sukoba koji će, nastavi li se taj katastrofičan trend, doći glave Bijednoj Našoj i kao državi.

Dolaskom na Pantovčak – uz prethodno nekoliko diplomatski analfabetskih kikseva (recimo, džonom na Srbiju, smrdljivo uvlakački prema Njemačkoj i SAD-u) koji štete međunarodnim interesima RH, dvjestotinjak sramotnih VIP-uzvanika na inauguraciji, agitpropovskom pogodovanju „novom HDZ-u“ u nečasnoj borbi za vlast te višestrukoj kompromitaciji posjetima šatorašima na Savskoj cesti 66 – nepromišljeno se iskazuje ne kao „predsjednica svih hrvatskih građana“, nego kao politička nadžak-baba zasukanih rukava, koja na crti ambicija svoje formalno bivše stranke fajterski, svisoka nastupa prema premijeru Milanoviću. Ne zanima ju što to nije u interesu građana, bez obzira jesu li glasali za nju ili nisu. Bez obzira što to nije voda, nego kerozin na vatru kobnog društvenog raskola.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Međutim, na pogrešnog se namjerila, ako su je sufleri od povjerenja uvjerili da je ustavnim položajem, intelektualno i politički superiornija Milanoviću, pa će ga već od prve sekunde, iz sjene predsjedničkog fikusa, zblenuti energičnim „lupanjem šakom o stol“. Ma, nema šanse. „Mene je izravno narod izabrao!“ – podviknula je samodopadno vladajućima. Kao, Milanovića i njegove – nije. I zato nju imaju slušati! Svjesno prelazi preko činjenice da ju tri četvrtine „naroda“ nije željelo ni na Pantovčaku niti u Visokoj 22. Bude li zaoštravala s premijerom, što joj ne služi na čast, a državi ni u čemu ne koristi, bit će svako malo prisiljena lizati rane i ponižavajuće gutati neugodne knedle. Javnost će je ismijavati kao prgavo žensko koje želi zabraniti mužu u terminu turske sapunice gledati nogometni tv-prijenos.

Opijena valjda licitarskim ugođajem reinkarnirane tuđmanovštine oko sebe – od same inauguracije do dolaska i odlaska s posla i samodopadnog glumatanja pred tv-kamerama – povlači potez za potezom, koji nemaju veze ni s najnužnijim predsjedničkim dostojanstvom, a kamoli s očekivanjima bijedom već totalno izbezumljenih žitelja ove nesretne zemlje. Nije izabrana na Pantovčak da se politikantski pjeni kao da je ovlaštena sudjelovati u kampanji „novog HDZ-a“ za parlamentarne izbore koncem godine. Nije izabrana za predsjednicu RH ni zato da se natječe s Milanovićem u pokazivanju političko-ideoloških mišića.

Osjetivši valjda kontraproduktivnost njezinog neumjesnog „lupanja šakom o stol“, njezin će politički očuh Tomislav Karamarko (otac je Ivo Sanader) na upravo minuloj proslavi 25. „rođendana“ HDZ-a pokušati prijetvorno pozvati na „potrebu smirivanja“ rata pismima između Ureda predsjednice RH i Banskih dvora. Inače, „novi HDZ“ i njegov čelnik drže da je Kolida Grabar Kitarović savjesno pristupila svojim dužnostima i da je počela ostvarivati svoja predizborna obećanja. Navodno, u pravu je kada zahtijeva hitnu tematsku sjednicu Vlade o mjerama za izlazak Bijedne Naše iz recesije, posjećuje svoje „hrvatske branitelje“ u savskom šatoru, ali ne i metar-dva udaljeno Ministarstvo hrvatskih branitelja…

Foto: Boris Kovačev/CROPIX

Izborni svibanj? Ipak ne!

„Oba će pasti“, ispisali su na šatorskom zidu buntovni puleni kolovođa Đure Glogoškog, Josipa Klemma i Ante Deura (indikativno, baš si je tog tipa uzela za službenog braniteljskog savjetnika). Znakovita parafraza ratnog usklika topnika sa Žirja, koji su oborili u more dva JNA-galeba u napadu na Šibenik, odnosi se na bivšeg predsjednika RH Ivu Josipovića i premijera Milanovića. Samo što, polupismeni kakvi već jesu, autori parole pojma nemaju da postoji i jezična/pravopisna razlika između borbenih zrakoplova i ljudi. Trebalo je napisati: „Obojica će pasti“. Ali oba, obojica… Jebeš jezik i pravopis kad smo mi genetski „Hrvati, domoljubi i katolici“!

I dogodilo se. Doduše, neočekivano, tek za šaku glasova, ali 11. siječnja pred ponoć prvi je pao, Ivo Josipović. Drugi će, Zoran Milanović, najvjerojatnije pasti sjeseni, na parlamentarnim izborima. Ako ih ne bude i prije jeseni, što baš i nije vjerojatno. Unatoč oporbenim špekulacijama, ali i došaptavanjima unutar vladajuće koalicije, kako bi se prijevremeni parlamentarni izbori mogli upriličiti već polovicom svibnja. Za tu verziju raspleta državne vlasti žestoko navija i Kolinda Grabar Kitarović neovlaštenom i ishitrenom galamom: „Milanoviću, daj ostavku!“ Tu već dosadnu i politički ofucanu melodiju trube Karamarko i „novi HDZ“ otkako je bivši Mesićev čovjek od povjerenja i špijunsko-policijski šef najurio iz stranke bivšu premijerku i predsjednicu HDZ-a Jadranku Kosor.

Foto: Cropix/Goran Mehkek

Ma nije toj prvostupanjski osuđenoj družini za pljačkanje vlastitog naroda toliko stalo do državnog prosperiteta i boljeg života svih građana koliko do osvajanja vlasti, a onda… Bože sačuvaj! Na nesreću Bijedne Naše, još će se najmanje dvaput-triput istresati parlamentarne izborne kutije u kojima će većinu dobivati jedna od dviju klijentelističkih kasti: HDZ-ova ili SDP-ova. Treće nema na vidiku, iako neke slabašne klice probijaju iz močvarnog političkog tla, ali ni sam vrag ne zna hoće li opstati i ojačati. Sada je valjda na redu politički šarena i vlasti gladna družina „novog HDZ-a“. Nastavit će isti posao kakav je u svom mandatu, totalno usravši motku, obavljala SDP-ova koalicija. Izbor Grabar Kitarović samo je korak bliže tom cilju, što znači da će idila između Banskih dvora i Pantovčaka svanuti iste sekunde ako i „drugi – padne“, jer će cilj biti ostvaren.

„Očekivali smo da će na relaciji Pantovčak – Markov trg povremeno biti napeto, da ceremonijalni kohabitacijski osmijesi neće uvijek biti doista srdačni, ali za ovo (predsjedničino pozivanje Milanovića na ostavku – op. M.V.) ipak nije moglo biti mjesta u radijusu ozbiljnih predviđanja“, zapisala je kolumnistica Sanja Modrić u riječkom Novom listu. „U tom je smislu uobičajeno da se tenzije i sporovi do kojih može doći između te dvije instance rješavaju u diskretnoj i nejavnoj diplomatskoj komunikaciji, dakle bez kamera, bez podizanja galame i raspaljivanja navijačkih strasti, a pogotovo bez pretvaranja državne pozornice u cirkus za nedolične igrokaze. Pritom je važno da nositelji obiju funkcija, a riječ je o najvažnijim pozicijama u zemlji, poteze uvijek vuku sa sviješću da oni predstavljaju institucije i da su stoga dužni paziti na obraz i demokratsku pozlatu tih institucija.“

Stječe se dojam da predsjednica RH upravo želi iskoristiti „obraz i demokratsku pozlatu“ svoje pozicije u državnoj vlasti za demagoško-populističku afirmaciju interesa svoje formalno bivše stranke i svjetonazorsko-ideološke opcije. Na toj crti prestaje svaka mogućnost i minimuma društveno-političkog konsenzusa o ključnim uvjetima ne samo izlaska RH iz gospodarske i moralne krize nego i budućnosti zemlje u novoj preraspodjeli europskih i svjetskih interesa i moći. Ako Hrvatska već jest uzorno dresirana pudlica Bruxellesa, Berlina i Washingtona, ipak ne bi smjela biti i „ptičji rezervat“, kako je Milanović nedavno rekao (pa odmah porekao!) njemačkoj kancelarki Angeli Merkel.

Kolinda Grabar Kitarović je izrazito suodgovorna za „obraz i demokratsku poznatu“ Bijedne Naše i o tome, kao predsjednica države ustavno ravnopravna premijeru, mora znatno više skrbiti od bezveznog/jalovog politikantskog prenemaganja slanjem nekih članaka Ovršnog zakona Ustavnom sudu RH na ocjenu ustavnosti. I njezin se prethodnik Josipović svojedobno istim poslom obratio istoj instanci, koja je četiri godine ignorirala predsjednički zahtjev tako da ga je napokon – povukao. Ako je Grabar Kitarović stalo, a očito nije ili nema pojma da bi moralo biti, do svojim ustavnih obveza čuvanja „obraza i demokratske pozlate“ institucije predsjednice RH, ne smije ni slučajno koketirati s nacifašizmom i klerofašizmom, što besramno i otvoreno čini.

Da nije tako, ne bi pozvala na svoju inauguraciju nadrižurnalista deklariranog neonacista i osuđenog dilera kokaina, optuženike za najteže ratne zločine protiv čovječnosti, šovinističke huškače na krvoproliće (u RH i BiH) iz najmračnijeg razdoblja Tuđmanovog režima i međunarodne izolacije zemlje, ratne profitere koji su muljažama prerasli u devizne multimilijunere, pretvorbene i ine kriminalce… Ne bi tako samoizdajnički prozirno, u znak zahvalnosti za odrađenu polovicu subverzivnog posla (dok i „drugi“ ne padne), časnim i unosnim savjetničkim mjestom braniteljskog savjetnika u Uredu predsjednice nagradila upravo Antu Deura, jednog od kolovođa i ključnih operativaca šatorskog/uličnog nasilja.

Tornado potopio zrelost

S takvima i s njom među njima nema niti može biti općega građanskog suglasja radi napretka zemlje i demokratskog zajedništva, o kojima je prijetvorno telalila na mjestu Gupčevog pogubljenja 1573. godine, „tako joj bog pomogao“! Grješno je zazvala svog boga upomoć, držala ruku na Ustavu RH te hadezeovski propisno odala počast državnoj himni, a nije se kanila držati temeljne ustavne obveze: u interesu države surađivati (ne svađati se i „lupati šakom o stol“!) s premijerom i Vladom, pridonositi društvenoj integraciji i smirivati napetosti umjesto da, lucidno primjećuje i kolumnistica Novog lista, „osobno izvodi teatralne egzibicije i potpaljuje političke krize“.

„Na žalost“, tvrdi Sanja Modrić, „sve je to u ovom slučaju palo u vodu. Mnogi su vjerovali da će predsjednica Grabar-Kitarović sada, kad je tornado kampanje prošao, započeti sa svojim mandatom mirno, zrelo i konstruktivno. Tim prije, zato što je svog protukandidata pobijedila za samo jedan korak. No njen izlazak iz HDZ-a bio je očito samo zakonom nametnuta gesta. Stvari se još mogu popraviti. Ali sve je teže očekivati da hoće.“

To da Kolinda Grabar Kitarović, bez obzira na posljedice, najvjerojatnije neće posustati u daljnjem nasrtanju na premijera i SDP-ovu vladu pod hinjenim uvjerenjem kako na to ima ustavno pravo, neizravno je potvrdila u srijedu navečer u intervjuu novinarki Ivani Petrović u večernjem Dnevniku Nove TV:

„Ne, nisam pogriješila (pozivom premijera na ostavku – op. M.V.). Napravila sam to svjesno, kako bih demonstrirala koliko je takva vrsta komunikacije uzaludna i kako takvim načinom komunikacije možemo samo izgubiti i jedni i drugi. Ovakvim načinom, na koji je premijer Milanović meni poslao pismo, a da ga ja uopće nisam dobila, nego sam o njemu čitala u medijima, dok sam ja istovremeno njemu najavila inicijativu za sazivanje sjednice Vlade sukladno svojim ustavnim ovlastima, i u kojem sam najavila nekoliko tema. (…) Odgovorila sam mu na takav način zato što svi mi u svemu ovome moramo surađivati. (…) Svatko od nas mora suspregnuti ego.“

Želja za suradnjom i pružanje ruke na način kako to čini Grabar Kitarović uopće ne odaje dojam kako je ona sposobna suspregnuti svoj ego. I, štoviše, držati se svojih ustavnih ovlasti, ne iskačući iz granica i značenja svog položaja u državnoj vlasti. O njezinom egu najbolje govori sklonost paradnom kazalištu (inauguracija u režiji Krešimira Dolenčića i nje osobno) te nastupu, kojima ne uspijeva zatomiti koliko uživa u vlastitoj „veličini i značenju“. Koliko je, međutim, Kolinda Grabar Kitarović važna Europi i svijetu i koliko međunarodna zajednica uopće drži do Bijedne Naše, svjedoče lista i rang stranih diplomata na njezinoj inauguraciji. Bijedno za neskromnu „ženu iz naroda“, koja u moralno i gospodarski propaloj zemlji želi glumatati englesku kraljicu s višestoljetnim pedigreom plave krvi!

Samo je njezinom idolu Franji Tuđmanu, inatljivom „inovatoru“ i plagijatoru završetka prisege („Tako mi Bog pomogao“), došlo na inauguraciju 1992. godine manje i beznačajnijih stranih diplomata od istog događaja 15. veljače 2015. Svijet je diplomatski najviše počastio inauguraciju Stjepana Mesića 2000. godine, pa Ive Josipovića 2010. Prisegu Kolinde Grabar Kitarović praktično su ignorirale i „prijateljica Njemačka“, i Europska komisija, i SAD, i NATO (zašto se oglušio njezin bivši šef Jens Stoltenberg?), i Ruska Federacija,  i Kina, i Australija i bilo koja iole važnija članica UN-a iz Afrike, Azije, Srednje i Južne Amerike…

O egu Grabar Kitarović ponešto govore i najavljeni posjeti Njemačkoj i SAD-u kamo je, istina, nitko živ nije zvao, pa je prava enigma kakve će RH imati od toga koristi. Bit će to bahato turističko trošenje novca poreznih obveznika kao što je nedavno bilo Josipovićevo (također u SAD, gdje se predsjednik Barack Obama ni iz elementarne pristojnosti nije udostojio pružiti mu ruku u susjednoj prostoriji Bijele kuće) i Milanovićevo (u Australiju i SAD). O „državničkom“ egu bez pokrića predsjednice RH možda više od ičeg svjedoči ponašanje za koje puk od starine ima prispodobu o seljanki koja je nenadano uskočila u cipelu, pa šeprtlja u hodu. Isto su pokazali Tuđmanovi izabranici kad su poslije državnog prevrata prvi put kročili u Hrvatski sabor, pa se spoticali po stepeništu i jedan o drugoga, surfajući razrogačenim očima po zidovima, tapetama, štukaturama, rukohvatima, lusterima i parajući nosovima stropove.

Simbolično je Grabar Kitarović odmah po dolasku na Pantovčak izvukla iz prašine u ostavi Predsjedničkih dvora Tuđmanov radni stol za kojim se iste sekunde dala slikati za javnost i dala znati novinarima da neće poštovati Tuđmanovu, nego Karamarkovu volju: bista maršala Tita leti iz predvorja! „Prva hrvatska predsjednica“, kako joj tepa politička desnica, kao i „prvom hrvatskom predsjedniku“ (što u slučaju samoukog povjesničara koji  nikad nije redovno stekao doktorat znanosti – nije točno), nepromišljeno je već naletjela na žestoke kritike medijskog mainstreama, neovisnih politologa i političkih analitičara. Kako je počelo, bit će toga još, pa nije za očekivati da će zbog prepotencije „žene iz naroda“ na Pantovčaku i inatljivog kukurikanja s Markovog trga doskora svanuti građanima Bijedne Naše neki bolji dani.

FOTO: BORIS KOVAČEV / CROPIX

Mačevanje glupostima

„S obiju strana ima naznaka da se ne žele držati zakonskih odredbi i ustavnih ovlasti i tu nastaje paljba različitim priopćenjima“, primijetio je prof. dr. Ivan Rimac s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, što je Večernji list prenio iz emisije Hrvatskog radija „U mreži prvog“. „Ne mogu podržati ideju HDZ-a da se predsjednici podnose svi računi. Ovo sve skupa liči na šator u Savskoj i vladanje državom iz šatora. Ovo nije Libija, a predsjednica nije Gadafi. Građani će u cijeloj toj situaciji izgubiti povjerenje u političare i politički sustav.“

Da, izgubiti!? Političari su to povjerenje odavno već izgubili, što nedvosmisleno potvrđuju sve ankete i istraživanja. Živi se sve teže i sve lošije, gospodarska, moralna i opća društvena kriza razdire zemlju po svim šavovima, a izvrsno potkoženi političari – laprdaju li, laprdaju! Do besvijesti! Uključujući novoizabranu predsjednicu Bijedne Naše, njezin svjetonazorsko-ideološki background iz „novog HDZ-a“ s klijentelističkim partnerima i šatora na Savskoj te društvo SDP-ove vladajuće koalicije. Pas s maslom ne bi progutao što je u stanju prevaliti preko usana – samodopadno i uvijek u tv-kamere! – svi ti „domoljubi“, „pastiri“ hrvatstva, ovih i onih „dostojanstava i digniteta“, „čuvari“ vjere i tradicije…

Umjesto da se mačuju glupostima, predsjednica RH sa suflerima i premijer sa svojima u vlasti morali bi odbaciti ratničku retoriku, vratiti hladno i vruće oružje u arsenale te se, zajednički i sporazumno, pozabaviti očajnom hrvatskom zbiljom. Ako se uopće još može što dobra učiniti!? HTV je u četvrtak ujutro izvijestio da Europska komisija uvodi Bijednoj Našoj znatno stroži nadzor, jer su se makroekonomski rizici u RH izrazito povećali, strukturne reforme su izostale, a javni dug je neumjereno porastao. Potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen najavio je postupak smanjenja prekomjernih makroekonomskih neuravnoteženosti, što će biti vrlo neugodno osjetiti građani RH.

To je još jedan test zrelosti za koji su podjednako odgovorni i Pantovčak i Banski dvori. Neće više biti izgovora jer, eto, druga strana „ne može zatomiti svoj ego“. Kakav vražji ego i slične budalaštine, u pitanju su životi 4,3 milijuna građana i sudbina balkanskog kiflića, čije konce drže u rukama dvoje prvih dužnosnika.