Poremećaj licemjerja

Povezani članci

• Željko Pavićević: U senci demokratije
• Tomislav Jakić: BAUK ZVAN RT
• Predrag Lucić: Jugoslavija je bila naša EU – sanjali su je najbolji, a srušili najgori
• Novopečeni Jadranski PIRATI primjenjuju “Obalno pravo” iz srednjeg vijeka?
• Kako upokojiti đavla
• Slučaj Cvjetni: Pogled u mrklo lice nadiruće budućnosti

Nije li licemjerje zapravo najveći poremećaj u ovom društvu?

Ako homoseksualnost nije poremećaj, zašto ne legalizirati pedofiliju i zoofiliju?, ustvrdila je Željka Markić na konferenciji „Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti“ koju je organizirala udruga U ime obitelji.

Od svih poremećaja na koje su nas navikli dušebrižnici u ovakvim i sličnim udrugama, poremećaj zvan licemjerje se najmanje spominje. Nije li poremećaj u ovom nesretnom društvu zalagati se za pravo na život od začeća, a istovremeno poslovati sa tvrtkom TEVA Pharmaceutical Industries koja proizvodi i testira kontracepcijska sredstva? Nije li poremećaj u javnosti stvarati sliku o sebi kao duboko moralnoj osobi, a u isto vrijeme u istim tim poslovima oko kontracepcije ubirati pozamašan profit? Nije li krajnje licemjerno stajati čvrsto uz najugroženiju populaciju u RH, dakle obitelji koje jedva krpe kraj sa krajem, dok u isto vrijeme tvoja tvrtka SERMON CRO d.o.o ostvaruje godišnju dobit preko 4 milijuna kuna?

Ako homoseksualnost nije poremećaj, zašto ne legalizirati vilu Željke Markić na Šipanu vrijednu nekoliko milijuna kuna, pašnjak i par tisuća kvadrata voćnjaka, na starom mlinu na kojem je sagrađena? Zašto ne legalizirati tih pet tisuća kvadrata među kojima je nogometno igralište, bazen okružen maslinama, inače kvadrata koji su otkupljeni ni manje ni više, već od same Crkve?

Nije li poremećaj, barem ravan onom homoseksualnom, o kojem Željka Markić danas lamentira vršiti klinička ispitivanja u tvrtki Neox čija je direktorica i osnivač? Obitelji Markić i Živković u svom vlasništvu imaju najmanje 6 tvrtki (Sermon d.o.o, Poliklinika Victus , Gea-Com d.o.o., Neox klinička ispitivanja d.o.o., Šampiko d.o.o. te Stada d.o.o) od kojih se barem jedna – Sermon d.o.o., u vlasništvu spomenute aktivistice U ime obitelji?
Nije li divan poremećaj biti tako uspješno i usko povezan s Katoličkom crkvom dugogodišnjim aktivnostima naslijeđenim od svog oca Marija koji je član Papinskog vijeća za obitelj u Vatikanu?

Nisu li to sve divni poremećaji, a najljepši od svih je današnji, onaj poseban i hrvatskoj javnosti nekako najdraži, poremećaj koji u svojoj suštini ima samo jedan cilj, a taj je da ograniči prava i slobode manjini koja je najviše ugrožena i na najvećem je udaru u društvu kojim dominiraju udruge i inicijative ovakvog tipa.

Nije li licemjerje zapravo najveći poremećaj u ovom društvu?

Kada vam o takvoj vrsti poremećaja govori osoba koja je bivša potpredsjednica udruge Grozd, članica udruge Obiteljsko obogaćivanje, osnivačica udruge Marijini obroci Hrvatska, bivša predsjednica stranke HRAST, (stranke koja se između ostalog otvoreno zalagala i zalaže za zakonsku zabranu pobačaja, uključujući i pravo na pobačaj u izvanrednim okolnostima).

Kada vam je javno lice svake takve inicijative, sada i formalno udruge, U ime obitelji ujedno i vlasnica tvrtke Sermon d.o.o. za kliničko ispitivanje lijekova, a potpisnica na računu navodi se izvjesna Maria del Carmen Calvo del Valle – koja je došla u Hrvatsku s misijom osnaživanja Opus Dei nije li to vrhunski poremećaj, upravo onaj koji najviše upada u oči, koji najviše smeta?

Poremećaj licemjerja, koje ide toliko daleko da svakom svojom inicijativom i oznakom poremećaja u društvu sebi automatski priskrbljuje pozamašnu imovinsku korist upravo na stvarima protiv kojih se zalaže.

Homoseksualnost, da se razumijemo, nije poremećaj. Poznajem popriličan broj homoseksualaca koji su divne osobe, čak i puno bolje osobe od mene samoga, koji sam poremećen na raznorazne načine. Homoseksualnost je kod njih, mojih prijatelja, kako životnih, tako i sportskih urođena i oni su je individualno, svatko na svoj način i svatko u svom životnom periodu otkrili kao svoju osobinu, svoje životno određenje i svoj životni put. Svrstavati takve osobe, osobe koje se ne diraju u nikoga već svoj život nastoje živjeti najbolje što mogu i ispuniti ga ljubavlju, među kriminalno poremećene pedofile monstruozan je čin i konstrukcija. Da kojim slučajem homoseksualne osobe upražnjavaju kontracepciju sumnjam da bi ih dušebrižnici iz tvrtke U ime obitelji osim kao poželjne korisnike i ciljanu skupinu, uvrštavali u duboko poremećene psihopate koji uživaju sa nasladom gledajući djecu.

Zar to nije divan poremećaj, takvo licemjerje koje u našem društvu buja nesmetano, bez javne osude, bez institucija koje bi se trebale baviti takvom vrstom licemjerja i osobne koristi proizašle iz izazivanja tuđe nesreće, označavanja drugih i drugačijih, stigmatiziranja bilo koga tko se ne izjašnjava kao hetero, kao katolik, ili kao poslušni obnašatelj uvriježenih moralnih standarda jedne Željke Markić?

Nije li vrijeme da se konačno ovo društvo jasno odredi prema stvarnim poremećajima kojima je izloženo?

Nije li vrijeme da se licemjerje osudi, prokaže i zabrani na javnoj sceni? Nije li vrijeme da ova nesretna zemlja konačno dozvoli svojim najugroženijim skupinama, ako već svjetonazorski nemaju zaštitu, da je imaju barem od institucija koje bi to zakonski trebale raditi, za što su plaćene u državi koja se diči svojim europskim standardima, sekularizmom i zaštitom ljudskih prava?

Nije li vrijeme da se svi mi zaštitimo od poremećaja licemjerja i takvim ljudima koji u svrhu stjecanja osobnog profita ugrožavaju one najnezaštićenije i najugroženije u našem društvu pokažemo da nisu naši glasnogovornici, da nisu naše ideološke perjanice i da se duboko moralno ne slažemo sa njima i osuđujemo ih kao ljudi, ako mehanizam za to već nemaju institucije?

Nije li vrijeme da svi mi malo više dignemo guzice iz naših udobnih fotelja i podržimo prosvjede, skupove protiv takvih licemjernih poremećaja? Zar to Hrvatska nije pokazala nedavno ustajući za zaštitu kurikularne reforme? Zar smo toliko kao društvo nesvjesni i onih kojima naša zaštita i naša pomoć treba, ako se neizravno i ne tiče nas samih, kao što se to ticala kurikularna reforma?

Nije li vrijeme da svi poradimo na svom aktivizmu, ne samo na statusima na društvenim mrežama, da se uključimo više u inicijative koje pokreću ljudi duboko svjesni težine problema u kojem se nalazi upravo LGBT populacija? Oni nas trebaju, naš glas, naš poremećaj, onaj ljudski, onaj pošteni i onaj koji ne donosi nikakava profit, ali donosi prokleto dobar osjećaj.

Osjećaj da ste licemjerima stali na put.