Amir Hrnjičević: Mojoj Fani sa Hvara
Povezani članci
- Darko Cvijetić gost pjesnik na “Slovu Gorčina” u Stocu
- Esad Bajtal: Obremenjeni bremenom onog nevidljivog, pitamo sebe o sebi, a odgovora ni na pomolu
- AHMIĆI
- Božica Jelušić: PEKARNICA U STAMBOLU
- NIETZSCHEOVO STABLO BUDUĆNOSTI
- Knjiga Bojana Marjanovića: „Politika, Pornografija, Poezija“ Emocija kao posljednje oružje
Foto: Yvette Depaepe
Mojoj Fani sa Hvara
Moje su noći bezmjerna tišina
odgođenih snova,
pa i prve ljubavi,
ja njoj i frojdinci kazah: bogami ja to tako mislim,
dobio degenek od moje učiteljice, i razumio lekciju
da je kazati bogami bogohuljenje.
Moja plemenita majka i moj otac su me kasnije tješili
ti si to što jesi i naša Kniga nas tako uči
da nikoga ne vrijeđamo i ne diramo,
a onda se sve kasnijm, i
neumitnim kolopletima završi
u dobroti moje nene,
mog svijeta nepismenosti i
bezgrješne duhovne netaknutosti
i zagrljaja.
Sve to sine, bude i prođe
osim Njegove svjetlosti,
a naše je da dobro činimo i
ljudima praštamo.