Božica Jelušić: O IDEJAMA

Božica Jelušić
Autor 6.8.2018. u 12:13

Izdvajamo

  • Svakako je loše kad čovjek zatre vlastitu dobru ideju u korist ega ili očuvanja projekcije o sebi, koja prerasta primarnu altruističku nakanu. Sebičnost i sebeljublje otrov su za dobre ideje, a kititi se tuđim perjem i prisvajati tuđe ideje, neizmjerno je odbojno. Poneke ideje treba zapisati, dok za njihovo ostvarenje ne sazriju uvjeti. S nekima se valja oprostiti, jer su ih drugi ostvarili, nevažno na kojoj utilitarnoj razini.

Povezani članci

Božica Jelušić: O IDEJAMA

Foto: FB

Treba biti pošten, istinoljubiv i hrabar, sposoban za svoju ideju navući bijes okoline, izgubiti čak “društvene poene” ili puhnuti na “sviđalice” kao na nevažno paperje i reći da ti uistinu nije stalo, jer je tvoja ideja tvoj najbolji drug i prijatelj. Nije lako pristati uz ideje drugih, kad su noge teške kao olovo i kad ti se ne sviđa više hodanje u istom pravcu. Tada jednostavno valja izuti cipele, krenuti bos po trnju, i raditi sve po svome, kao pravi “gospodar ničega”, što nije posve nova ni originalna ideja, ali je jedina kojoj bismo u ovom času dali potpuno povjerenje i čast.

Svatko tko prati javni, kulturni i društveni život, znade koliko su ideje skupocijena, možda čak i najskuplja roba na svijetu.Premda se čini da ih je relativno mnogo u optjecaju, one prave su poput kometa, i kad se jave, osvijetle veliki dio neba, izazovu neku vidljivu promjenu. Iza njih stoje naročiti ljudi, karizmatični, alertni, nemirni, skloni riziku, puni “svemirske struje”, koja u njima nalazi prave provodnike. Da bi bila sretna za čovječanstvo ideja mora biti prijemčiva, provedljiva na fizičkom planu, progresivna, inspirativna. Kao što smo to već rekli, možda i sama INTELIGENCIJA zahtjeva redefiniciju. Uzmimo da je ona sposobnost slobodnog kretanja u svijetu ideja, pri čemu edukacija nije presudan faktor. (Na ovom mjestu pamtim anegdotu, kako je DEGAS kukumavčio da ima sjajnih ideja za pjesme, a ne zna odakle bi počeo. Jedan iskusni literarni meštar na to se obrecnuo: “Ali Degas, pjesme se ne pišu IDEJAMA, nego RIJEČIMA!”. Toliko o zamjeni teza.).

Čovjek je izbirač ideja, poput medvjeda koji traži najslađe kruške ili poput ose, koja nađe najtanju kožu, da bi je probila vrućim rilcem. Ideje su zavodljive, pa kad ih obučemo u zamamano retoričko ruho, one kraljuju javnom scenom.Ljudi u tome vide mogućnost okupljanja, obrise vizije, vide bolji svijet, vedriju sutrašnjicu, šansu da proslave svoj zavičaj ili pak ljestve koje se spuštaju iz oblaka, čekajući najhrabrije da se po njima popnu do željena cilja. Ponekad se oko snažne i velike ideje splete mnogo energija, tvoreći originalno “duhovno stablo” u čijoj krošnji pjevaju dijamantne ptice i zvijezde se odmaraju, poslije noćnih poslova.

Sretan je trenutak doživjeti procvat i rast vlastite ideje, njenu inplementaciju u svijet, nadogradnju i preobrazbu, a teško je doživjeti opstrukciju i zabašurivanje vrijednih ideja, koje padaju zbog “faktora lijenosti”, zbog ljubomore, zavisti, mrzovolje ili naprosto stoga, što je ljudima draža njihova učmalost, plijesan i skrama dosade, pa sve ostalo otpisuju unaprijed, govoreći kako je nešto “neizvedivo” ili se jednostavno “ne isplati”. Neke ideje ljudi sade u buduće vrijeme, pa uspjevaju protegnuti crtu života preko zadanih karmičkih granica. Neke pak nadvisuju svoje tvorce, prelaze i premašuju njihov format i relativno brzo istječe im “rok trajanja”.

Svakako je loše kad čovjek zatre vlastitu dobru ideju u korist ega ili očuvanja projekcije o sebi, koja prerasta primarnu altruističku nakanu. Sebičnost i sebeljublje otrov su za dobre ideje, a kititi se tuđim perjem i prisvajati tuđe ideje, neizmjerno je odbojno. Poneke ideje treba zapisati, dok za njihovo ostvarenje ne sazriju uvjeti. S nekima se valja oprostiti, jer su ih drugi ostvarili, nevažno na kojoj utilitarnoj razini. Treba biti pošten, istinoljubiv i hrabar, sposoban za svoju ideju navući bijes okoline, izgubiti čak “društvene poene” ili puhnuti na “sviđalice” kao na nevažno paperje i reći da ti uistinu nije stalo, jer je tvoja ideja tvoj najbolji drug i prijatelj. Nije lako pristati uz ideje drugih, kad su noge teške kao olovo i kad ti se ne sviđa više hodanje u istom pravcu.

Tada jednostavno valja izuti cipele, krenuti bos po trnju, i raditi sve po svome, kao pravi “gospodar ničega”, što nije posve nova ni originalna ideja, ali je jedina kojoj bismo u ovom času dali potpuno povjerenje i čast.

Božica Jelušić
Autor 6.8.2018. u 12:13