Da, ali…

Povezani članci

• Pjesma o skupu u Neumu
• ZAŠTO SAM REŽIRAO ADAMA I EVU?
• Soba broj četiri
• Večeras predstavljanje knjige ‘Kazalište krize’ Snježane Banović u Mostaru
• Potraga za Magdalenom: Bosna i Hercegovina ne traži od Srbije svoje nacionalno blago
• BEĆA

(Balkanski trougao: Srebrenica – Krajina – Čelebići)

Piše: Goran Sarić

U granule srebra pretočena zrnca nevine krvi.

Nisu to (bili) nikakvi “Turci”,

niti je ovo kraj 13. vijeka,

ni saraj’ski Belešići, uostalom,

gdje,

kako ti onomad reče,

dok si krvnički razarao Grad,

“nema mnogo Srba”.

Nisu, da opet,

silniče prvi,

k’o pobjedu slaviš – težak poraz.

U izmaštanu prošlost

zagnjurena

glavo đeneralska!

Nije to bila ni,

u ljeto devdeset i neke,

briljantna vojna pobjeda,

kad ste,

drugi,

u Oluji,

na svojoj a njihovoj grudi,

nakon bitke,

u prah i pepeo pretvorili

na desetine sela,

na kućnom pragu “zakovali”

duše nevinih staraca,

da bi to poslije,

na Tvrđavi,

proglasili Zastavom.

I, ni, ne, ne,

ne bješe to nikakvo oslobađanje,

osim od pameti, morala, časti,

kad ste,

treći – a sreće nigdje –

spočetka zaista žrtve,

u selu Kod Dvojice Anta,

na granici Smoga i Sunca,

nakon brzog osvajanja,

u smrad i gar pretvorili domaćinske kuće,

odradili ratni plijen,

na pola zarobljenika “potrošili metke”,

a pola ih odveli u logor,

da ih tamo “častite” merhametom.

Sve će vas jednom stići nesan,

ružan i beskrajan,

Cacin, a Madžarev.

Kad-tad.

Na Dan ustanka, 27.7.2016.