DA LI SU OBNOVE PREMIJERE?

Povezani članci

• Izložba „Lično“ u okviru Modula memorije Festivala MESS
• Najskuplje za državu BiH, za pacijente i za BH zdravstvo je ostanak nesposobnih i nestručnih kadrova
• Poricanje je srce fašizma
• PROMJENA I OKAMINA
• Ministrica jedno, zamjenik drugo: Ima li u BiH ijedna institucija sa zajedničkim stavom
• Balkan Dance project Vol. 3

Piše: Gradimir Gojer

U svijetu nije nepoznata, u kazalištima je dosta primjenjiva, a o isplativosti i da ne govorim (?!?) praksa da se, posebice u oblasti operne i baletne umjetnosti, nakon izvjesnog broja repriza i pauze u igranju pojedinih predstava načine njihove više ili manje uspjele obnove.

Tako i ovih dana svjedočimo (nešto brojnije nego bi to bilo uobičajeno (!??!) takvim obnovama u operi i baletu Narodnog pozorišta Sarajevo. Ne ulazeći u ocjenu kvalitetne razine ovog i ovakovog podgrijanog repertoara valja ipak postaviti upit: da li ovako malobrojan repertoarni izbor trpi obnove pod logikom, a nažalost i naslovom premijera??! Nije li to još jedan od evidentnih (tko to ne vidi slijep je kod očiju) vidova gašenja i tihog umiranja kulture u glavnom gradu i kulturnoj metropoli Bosne i Hercegovine??? Valjda kao država, Bosna i Hercegovina, a i mi kao građani imamo pravo, bar (???) na dvije operne i dvije baletne premijere godišnje!?! To bi bio nekakav provincijski a ne europski standard! U protivnom znači da je država odlučila ugasiti poslije Zemaljskog muzeja još jednu od tapija na svoju državnost?! Nastavi li se logika podgrijanog repertoara u Operi i Baletu i tek malobrojnih premijera u Drami plašim se da je netko u Sarajevu odlučio promjeniti i namjenu Kuće na obali??? A to onda više nije samo niti kazališna, niti kulturna već eminentno politička stvar!

Obnove kao premijere govore o našoj (ne)kulturnoj politici i potpunom odsustvu svijesti trenutnih vlastodržaca da su Opera i Balet bitne legitimacije za euroatlantske integracije!!!

Posebno pitanje otvara se činjenicom da te podgrijane repertoare, jednako kao i dramski repertoar, neznatno brojniji (!) više ne prati nikakva kazališna i glazbena kritika??? Na taj način i sredstva javnog informiranja pripomažu provincijalizaciji i potpunom neeuropskom logiciranju sarajevske i bh. kulturne sredine. Onaj tko misli da naši europski i svjetski mentori ne vode računa i o ovim detaljima (ne)kulturne politike dobrano je u krivu, jer sjećam se dobro teksta negdanjeg opernog autoriteta, Dragutina Gostuškog, koji je iznimno tačno primjetio da su, uistinu, opera i balet legitimacije za Evropu!!!

Sve ovo govori samo o jednoj činjenici, koja je uzrokom odumirućeg stanja kazališne i svekolike kulture u Sarajevu, a to je potpuna nekompetentnost i nestručnost kako onih koji u političkom smislu (ne)artikuliraju kulturnu politiku, jednako i onih koji je potpuno nestručno, do srozavajuće razine primjenjuju, odnosno koji provode te (ne)kulturne naume!

Recept za promjenu ovakovog stanja ne treba tražiti, on je ugrađen u elemente kulturne tradicije u Sarajevu i BiH: treba dovesti stručne ljude na mjesta na kojima se kreira kulturna politika i na kojima se ona u produkcijskom smislu provodi!