DANILO REŠETAR – MISLITELJ PROSTORA

Povezani članci

• DOBITNIK GRAMMYJA – BILL FRISELL PREMIJERNO U SARAJEVU
• Elvedin Nezirović: Bajka o Snjeguljici – između tragike i sretnog završetka
• Tri nagrade za mostarsko pozorište lutaka
• ODLAZAK PROFESORA
• Počinje 44. sezona u eMTeeM – u
• Olga Lalić-Krowicka: “Mrvice vremena u prostranstvu”

Brojni su scenografi ispisivali raznoslojnu povjesnicu scenske likovnosti u mostarskom Narodnom pozorištu. Većina je, uglavnom, posebice posljednjih decenija, dolazila kao gost u paketu sa pojednim gostujućim redateljima. Jedan od onih koji je rijetko napuštao Mostar i bio stvaralački i domicilno permanentno vezan uz Narodno pozorište bio je Danilo Rešetar.

Rešetar je bio jedan od prvih fakultetski obrazovanih scenografa u BiH. Karakterizirala ga je rijetko seriozna studioznost u mišljenju prostora, stvaranju što funkcionalnijih prostornih ploha, koje bi redateljima omogućavale do kraja razvihoren i maštovit mizanscen.

Sa minimumom vertikaliteta i jednostavnošću opreme horizontaliteta Rešetar je stvarao oku ugodan, a igri glumaca podatan prostorni aranžman, pri čemu nikada nije nastojao da u prvi plan stavlja svoj scenografski ego niti u (pretjeranom!) korištenju boja, a niti nerealističnim tendenciozno atraktivnim spojevima okomitih i položenih scenografskih elemenata.

Danilo Rešetar je minuciozno mislio prostor, jednako kada su u pitanju bili žanrovi drame, komedije i tragedije. Bio je tradicionalist, u najboljem značenju toga pojma, ali ne može se za njegov stvaralački rukopis kazati da je svjesno bježao od inovacija, po svaku cijenu. Znao se Rešetar, kao vrhunski profesionalac, prilagoditi i novim tendencijama, poglavito kada su to od njega tražili redateljski koncepti.

Imao je posebno razvijen stvaralački senz za folklorno, za narodnosnu tradiciju, za etnografske elemente i njihovo, do briljancije često dovedeno inkrustriranje u konačni izgled kazališnog akta.

Ovaj diplomirani scenograf (završio je studij na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu, a rođen je u Brestovcu 1930.).

Svojim scenografskim ostvarenjima oplemenio je i teatarske činove u kazalištima Tuzle, Vršca i Zenice… Mostarskom Narodnom pozorištu bio je vjeran od 1954. do 1983.

Uzorna profesionalnost i poznavanje teatarskih suština, na najtankoćutniji način, dala su mu prigodu da se u jednom periodu oproba i kao vršitelj dužnosti direktora ove mostarske teatarske kuće.

Danila Rešetara pamtim kao posvećenika i nevjerojatnog strasnika kazališne umjetnosti, a njegov teatarski entuzijazam, žar i strast radinosti često u osobnoj vizuri poredim sa teatarskom stahanovštinom!