Darko Cvijetić: Oda lijesodjelji

Povezani članci

• “PISCI, RATNI PORTRETI”- Izložba fotografija Milomira Kovačevića Strašnog
• SANJIN KODRIĆ – IZGUBLJEN U KNJIŽEVNOJ POVIJESTI
• IN MEMORIAM BORKI PAVIČEVIĆ I SLOBODANU MILATOVIĆU NA MESS OFF PROGRAMU
• Izložba ”Šumske duše” autora Salke Zuke u galeriji Collegium Artisticum
• VIJEĆNICA JE SIMBOL POBJEDE NAD FAŠIZMOM I KULTUROCIDOM
• Collegium artisticum: Kemal Hromić – Izložba plakata COVID-19

Iz biografije:
mladi redatelj, rat je, godina 1993. režira DUPLO DNO Gorana Stefanovskog, u Prijedoru,
godinu nakon logora.
U kabinetima za biologiju gradskih osnovnih škola traga za vještačkim kosturima, koje kani
vješati u dnu scene, na zadnje cugove, kao aktivni dio scenografije.
Nalazi jedan
u kabinetu za biologiju Osnovne škole Mira Cikota.
Potpisuje revers.
Nosi kostur kroz čaršiju, do pozorišta.
Na ulicama svi bježe od njega.

Od obojice.

Nakon rata sav je fundus s rekvizitom pretražio.
Nigdje kostura iz DUPLOG DNA.
Kojega je dužan OŠ Mira Cikota.

Pa je škola promijenila ime.
Potom su oko grada počeli pronalaziti hiljade njih;
kostura.

U riječima za opisivanje nema dovoljno joda.
Nema ni kalcija u vještačkim kostima.
Ničijeg DNA nema.

Kosti Mire Cikote, koje su bile obješene dok su bile ona, odmah su iza rata (prošlog, svjetskog)
prenešene na
Partizansko groblje.

Lijesodjelje su u Bosni, usljed toliko exhumiranja i lažnih kostiju – nepoželjni.
Kao neki Đepeto koji je napustio drvodjeljanje i ušao u biznis s mesom.

Zauvijek neozbiljan pred svakom piljevinom.

Darko Cvijetić