Dino Mustafić: Za rasizam i razarujeće zlo i sami smo odgovorni

Izdvajamo

• Često se navodna demokratska prava i sloboda osvojena na izborima baziraju na govoru mržnje bez ikakvih pravnih, moralnih ili religioznih ograda i bez ikakve odgovornosti za njene posljedice. Malograđanski kič narodnih svetkovina poput vulkanske erupcije ušao je u naš javni život, ali i obiteljski sto, na našoj kućnoj adresi, gdje smo za rasizam i razarujeće zlo i mi postali odgovorni, ostavljajući za sobom duhovnu pustoš i nesnosno glup svijet.

Povezani članci

• Matica hrvatska za početnike
• Izložba “Obnovimo sinagogu u gradskom sjećanju”
• Božica Jelušić: Paljetkovanje jajašca
• NELE EKSPRES
• Procjenjujmo politiku prema djelima, ne prema riječima
• Mostar – dva sela koja glume jedan grad

U splitskoj Vili Dalmacija na Marjanu u srijedu u sklopu 63. Splitskog ljeta bit će održana premijera drame Predraga Lucića, jednog najvažnih južnoslavenskih pisaca i novinara, »Aziz ili svadba koja je spasila Zapad«.

Predstavu režira najvažni bh. i jedan od najvažnijih regionalnih pozorišnih režisera, Dino Mustafić.

U  izjavi  za Tačno.net Mustafić ističe: “Lucićev Aziz je tragikomična teatarska alegorija Evrope koja živi u strahu od različitog. Svjedočimo kako je  mržnja prema drugom društveno i javno tolerirana, a ponekad je i patriotska rabota. Ta nacionalna, vjerska i rasna mržnja, ukratko rasizam u svim njegovim vidovima i stupnjevima, od primitivno populističkog do profinjeno intelektualnog, od “evropski kultiviranog” do krvožedno huškačkog toliko je sveprisutno u medijskoj stvarnosti da s pravom sebe pitamo u ovoj predstavi je li nacionalizam postao državotvorna ideologija koji našu stvarnost toliko prožima u svojoj biti da smo postali rasističko društvo?

Često se navodna demokratska prava i sloboda osvojena na izborima baziraju na govoru mržnje bez ikakvih pravnih, moralnih ili religioznih ograda i bez ikakve odgovornosti za njene posljedice. Malograđanski kič narodnih svetkovina poput vulkanske erupcije ušao je u naš javni život, ali i obiteljski sto, na našoj kućnoj adresi, gdje smo za rasizam i razarujeće zlo i mi postali odgovorni, ostavljajući za sobom duhovnu pustoš i nesnosno glup svijet.”