Esad Bajtal: Muzej nije zaključan ključem, nego otimačinom i pljačkom društvene imovine

Štefica Galić
Autor/ica 8.8.2015. u 12:48

Izdvajamo

  • Zemaljski muzej je neporeciva, civilizacijski priznata zbirka tragova našeg zajedničkog življenja na koje se već dvije decenije baca klero-etničkim drvljem i kamenjem. Kamenjem zaborava. Kamenjem podjela. I drvljem mržnje. Očito, treba zatvoriti Zemaljski muzej, to eksponatsko svjedočanstvo hiljadugodišnjeg bh. zajedništva.

Povezani članci

Esad Bajtal: Muzej nije zaključan ključem, nego otimačinom i pljačkom društvene imovine

Zemaljski muzej je kuća sjećanja, mjesto kolektivne društvene svijesti, državotvorne svijesti, koju ključanjem valja potisnuti. A sve to u skladu sa poricanjem države i kontinuiranim veličanjem entiteta, tih patoloških, nasiljem skrojenih etno-tvorevina.

U sklopu velike građanske akcije Ja sam Muzej održavaju se svakodnevne dežure u Zemaljskom muzeju BiH. Dežuram za Muzej dio je akcije kojom se poziva na solidarnost s radnicima Zemaljskog muzeja BiH. Ova inicijativa okupila je brojne javne ličnosti, kulturne i sportske radnike, akademske radnike, učenike, studente i mnoge druge. Danas dežuraju radnici Fabrike deterdženata DITA iz Tuzle, koji su se godinama borili za očuvanje svoje firme i ponovno pokretanje proizvodnje, bh. novinarke Arijana Saračević, Sanela Prašović, Senka Kurtović, Merima Spahić i Zerina Džeko Kapo, te dr.sci. Esad Bajtal i dr. Elma Kovačević Bajtal.

11846192_10153185832458068_1760811800_n

11846326_10153185832213068_1067986604_n

Radnici DITE dežuraju za Muzej

Pitali smo dr. Bajtala da komentira akciju Ja sam Muzej koja je počela 3. augusta i trajat će do 4. oktobra s ciljem solidarizirati se s radnicima koji godinama čuvaju Muzej iako nisu primili 40 plaća te ga tako spasiti od daljnjeg propadanja i zatvaranja.

Akcija „Ja sam muzej“, zapravo je ljudski odgovor na neobjašnjivu situaciju pokušaja da se, zatvaranjem Muzeja, zaključa i potisne sa scene, nacionalna i državotvorna svijest građana ove zemlje. A potiskivanje je, psihoanalitički govoreći, najradikalniji mehanizam odbrane od neke neprijatnosti. Etno-politički gledano, potiskivanje Muzeja, u našem slučaju je pokušaj potiskivanja neprijatnosti zvane Bosna i Hercegovina, iz svijesti onih struktura koji je javno ili tajno ruše na sve načine. Pa i na ovaj antimuzejski.

Naravno, ka psihološki specifičan proces, potiskivanje se razlikuje od svjesnog odbijanja (negiranja) kako ga, glasno-sistematski zagovara i provodi onaj entitetski mrzitelj BiH. Utoliko je poraznije što se, institucionalnim dopuštanjem zatvaranja Muzeja, dotičnom Mrzitelju, svjesno ili nesvjesno pridružuju i oni koji se svakodnevno politikantski zaklinju u ovu zemlju. I koji, sasvim lagodno i bez grižnje savjesti, žive od njenog društvenog bogatstva tranzicijski, tj. sofisticirano otuđenog (resp. drsko opljačkanog), od bh. građana.

Upravo zato, solidarnost sa radnicima Muzeja, solidarnost je sa svima onima koji poniženi i uvrijeđeni, jedva sastavljaju kraj s krajem. A to je 50% građana BiH, što životare na ivici siromaštva, i još 27% onih što tavore ispod te granice. Ukupno, cca 80% nezadovoljnih žitelja Bosne i Hercegovine. Onih koji su istinski vlasnici ove zemlje i njenog muzeja.

Međutim, i zatvoreni muzej, još uvijek je Muzej, naš muzej.

Jasna svijest o tome ko smo i šta smo, čini da uprkos fizičkoj zaključanosti (koja bi da ga baci u zaborav), Muzej i dalje živi svoju punu otvorenost. Konkretno i psihološki neporecivo: Upravo s neprihvatljivom mišlju o njegovoj Zatvorenosti, mi ga, zapravo, držimo – Otvorenim. O tome najbolje govri sam naziv akcije: „Ja sam muzej“.

Pri čemu ovo Ja simbolički inkorporira u sebe ukupnu, kolektivnu svijest svih građana ove zemlje. Pa i svijest onih koji ga zaključaše. Ona je sada njihova Loša Savjest. I njihova Sramota. Bestidnost prolaznog etno-politikantstva, koju će Zemaljski muzej ne samo preživjeti, nego, i povijesno nadživjeti.

Uzalud ga, dakle ključaju.

inesibajtalovi

Elma, Zejn, Ines Tanović-Sijerčić i Esad Bajtal u Muzeju

Volonteri-čuvari imat će priliku da upoznaju zaposlenike Muzeja koji i dalje dolaze svakodnevno kako bi očuvali našu kulturnu baštinu, ali i da obiđu objekt koji je zatvoren od 2012. Smjene traju od 10 do 18 sati, a svakodnevno dežura od deset do 15 ljudi. Ova inicijativa namjerava ne samo ukazati na značajne probleme u Muzeju već i pokazati kako, i pored zatvaranja, Muzej i dalje ‘živi. Nismo baš vidjeli političara puno tamo iako samo oni mogu riješiti problem financiranja Muzeja.

Dakle, jasno i logički nedvosmisleno govoreći:

Muzej nije zaključan ključem, nego upravo enormnom otimačinom i totalnom pljačkom društvene imovine ove zemlje. Fizičko ključanje samo je opipljivo-vidljiva posljedica te otimačine. U tom smislu, finansije nisu nikakav problem. Novac neophodan za finansiranje Muzeja je tu. Na dohvat ruke. U odebljalim džepovima nezasitnih vlastodržaca. Svaka pravna država Muzej bi, vrlo jednostavno, i koliko sutra – otključala vraćanjem tog novca njegovom vlasniku – narodu. Dakle, pravni ključ je jedini ključ koji može otključati Zemaljski muzej i vratiti ga Zemlji i građanima.

 inesibajtal

Ines Tanović-Sijerčić i Esad Bajtal

Ines Tanović-Sijerčić je koordinatorica ovog sjajnog projekta iz Udruženja Akcija i Inicijative Kultura 2020. Svakodnevno je u Muzeju po cijele dane radi s ljudima koji dolaze da čuvaju muzej i sa ostalim aktivistima koji su u ovoj akciji.  Vjerujete li da će ovom akcijom građani uspjeti spasiti Zemaljski muzej? Da li stanje Zemaljskog muzeja oslikava potpuno odsustvo političke vizije zajedničke nam države Bosne i Hercegovine?

O tome se radi.

Zemaljski muzej je kuća sjećanja, mjesto kolektivne društvene svijesti, državotvorne svijesti, koju ključanjem valja potisnuti. A sve to u skladu sa poricanjem države i kontinuiranim veličanjem entiteta, tih patoloških, nasiljem skrojenih etno-tvorevina.

Odnosno, Zemaljski muzej je neporeciva, civilizacijski priznata zbirka tragova našeg zajedničkog življenja na koje se već dvije decenije baca klero-etničkim drvljem i kamenjem. Kamenjem zaborava. Kamenjem podjela. I drvljem mržnje. Očito, treba zatvoriti Zemaljski muzej, to eksponatsko svjedočanstvo hiljadugodišnjeg bh. zajedništva.

Treba zaboravom zbrisati povijest ljudskog bivanja ovdje, e da bi se otvorili etno-muzejčići, nakrcani lažima krvave B-H-S etno-demokratije. Demokratije masovnih grobinca, i zatucanih nacionalnih vođa koji ovu zemlju i ljude, politikantski smišljeno, vraćaju u srednjovjekovni mrak bespravlja, inkvizicije i neskrivenog klero-fašizma.

Štefica Galić
Autor/ica 8.8.2015. u 12:48