Goran Sarić: Napad na neviđeno

Povezani članci

• Kultura ambalaže
• ASIM MUJKIĆ: U BiH bačena ruska rukavica u lice Bidenovoj administraciji
• Kad porastem bit ću djevojčica
  Štikle broj 46
• Ako se volite smijati, dodjite u Kamerni teatar 55, da se smijemo zajedno, predstava ”LJUPAF”
• Stid me je!
• Naša stranka: Znaju li SDA, HDZ i DFŽK kakvu su Vladu FBiH dogovorili?

Prije nešto više od godinu dana imao sam malu polemiku s članovima jednog ovdašnjeg udruženja Bosanaca i Hercegovaca. Oni su, naime, na puno adresa poslali mail s molbom za pomoć pri izgradnji bogomolje u jednom holandskom gradu. Iako zvanično sekularno, to udruženje održava odlične veze sa duhovnicima religije čija se bogomolja imala izgraditi. U tome, naravno, nema ništa sporno.

Za mene je sporno bilo to što mail počinje vjerskim pozdravom. Jer, na dugačkoj listi primalaca vidjela su se i imena i prezimena koja, bez ikakve sumnje, ne pripadaju toj religiji. Uostalom, da li su i svi ljudi sa liste a jesu te nacionalnosti doista i vjernici? Zar i ja nisam ero-Srbin koji nikad u životu kao vjernik nije kročio u pravoslavnu crkvu? Ima valjda još takvih na ovoj planeti?

Elem, u kratkom odgovoru, zaželim inicijatorima uspješnu akciju i, na kraju – što sam mogao pažlivije – primijetim da mislim da vjerski pozdrav nije pristojan u pismu namijenjenom ljudima različitih nacionalnosti.

Dani koji su slijedili zorno su mi pokazali u kakvom okruženju živim. Uslijedila je prava lavina vrijeđanja, pljuvanja i psovanja, slična onima koje je doživio pjesnik M. Vešović kad su ga napali Džemaludin Latić i “kompanija”. U moju je odbranu, u daljoj prepisci, stala tek nekolicina, i to mahom ljudi koje ne poznajem. Svaka čast.

A ljudi koje sam poznavao, oni koji znaju koliko sam tekstova napisao protiv srpskog nacionalizma, ti ni prstom nisu mrdnuli. Ali, to je već stara priča: na muci se poznaju junaci.

Otprilike u isto vrijeme kad sam se oko toga nervirao, iz štampe je izašao moj prevod romana Kadera Abdolaha Poslanik. U namjeri da u ovoj ludoj atmosferi podvajanja i netrpeljivosti, sve sličnijoj “sudaru svjetova”, Zapadu približi islam i njegovu kulturu, ovaj ugledni holandski pisac iranskog porijekla je na književni način obradio život poslanika Muhameda i roman objavio kod ugledne izdavačke kuće De Geus. U uvodu ovog djela Kader izričito veli da se djelo ima čitati kao fikcija, a ne kao istorija.

Poznajem Kadera, i pouzdano znam da je roman pisao u najboljoj namjeri graditelja mostova. Veoma pažljivo, da ni jednom rječju ne uvrijedi vjernike. Uostalom, i njegova majka je praktični vjernik, pa je pri pisanju i o tome, sigurno, vodio računa.

Meni se roman dopao prije svega zato što sam u njemu poslanika Muhameda prepoznao kao živog čovjeka, osobu od krvi i mesa. Čovjeka sa svim svojim dilemama, vrlinama i manama. Tu je Poslanik – kako, uostalom, tvrde i mnogi istorijski izvori – i ratnik, i ljubavnik, i vješt političar, no, ponekad, i kolebljivac, očajan što mu ljudi oko njega isprva ne vjeruju… Ukratko, veoma plastičan, upečatljiv književni lik.

O estetskim vrijednostima Kaderovog Poslanika se, dakako, može polemisati. Ono što se sviđa meni, ne mora se svidjeti i drugome. Ali, jedno je sigurno: Muhamed a. s. u Kaderovoj interpretaciji je izrazito pozitivan lik. Uostalom, to pokazuje i odsustvo negativnih reakcija holandskih, ali i inostranih muslimanskih udruženja i društava. Jer, roman je već preveden na više stranih jezika.

Zbog svega toga sam se iskreno obradovao molbi Buybooka da i ovo njegovo djelo prevedem na bosanski jezik. Upravo zbog osjetljivosti materije, pri prevođenju i korekturi izdavač, lektor i ja smo bili još pažljiviji, oprezniji nego inače.

Roman je za nekoliko mjeseci konačno objavljen, a na moje docnije upite o reakcijama, iz Sarajeva, muk. Sa ove distance mi je izgledalo kao da je roman prešućen. Iskreno sam se tome čudio, i to s obzirom na temu, ali, po meni, i na kvalitet ovog književnog djela.

Zaokupljen novim knjigama i prevodima, skoro sam i zaboravio na Poslanika, kad mi juče od Buybooka stiže “pozamašan” mail. Jedan, pa drugi, treći. Sve sa istim “teretom” u attachementu: reakcije na Kaderov roman! Desetine i desetine, a skoro sve iste: ogorčene, žustre, pa čak, ponekad, i prijeteće!

Odmah sam posumnjao u to da su ti ljudi pročitali roman. Jer, veliki dio tih komentara je, blago rečeno, polupismen. Na osnovu takvog “stila” i jezika, siguran sam da skoro niko od tih ljudi nije rasklopio korice romana koji, prema jednom od njih, predstavlja “ustanak protiv svih muslimana svijeta”! Osim toga, otkud baš sad najednom ovakva “rafalna paljba”? Zar roman nije objavljen još prije skoro godinu i po dana?!

Kasnije sam saznao da je “inicijalna kapisla”za kampanju krenula od jednog skorašnjeg teksta objavljenog u islamskim informativnim novinama “Preporod”. U njemu se, na veoma oštar i neargumentovan način, napada Kaderovo djelo. Autorica, da joj ime ne spominjem, tvrdi da pisac u djelu “blati poslanika Muhameda”.

Nastranu što je Poslanik u Kaderovoj interpretaciji izrazito pozitivan lik. Ali, evo, sve i da nije tako: pobogu, zar nije u pitanju roman, fikcija? Može li se takva vrsta teksta uopšte optužiti za “netačnost”?!

Po meni, osim očigledno pretencioznog, jednosmjernog čitanja, ovdje se radi i o potpunom nepoznavanju prirode i karaktera umjetničkog teksta. I tu se sva priča završava. Neka gospođica prvo savlada tu lekciju iz petog razreda osnovne, pa ćemo onda pričati.

Kao prevodilac koji je tek ispunio želju izdavača, mogao bih se, naravno, ne miješati u polemiku između izdavača i brojnih gnjevnika. No, od onog slučaja s početka teksta znam kako je biti sam, na vjetrometini. Zbog toga, ali možda još i više zbog pisca i njegove knjige, neću da ostanem po strani. Znam da je Buybook, baš kao i Kader Abdolah, imao časne, plemenite namjere.

Nadam se samo da će se oglasiti i neki od brojnih čitalaca Poslanika koji su i ovaj, kao i druge Kadreove romane, pročitali s uživanjem, bez “obojenih naočala”.

Na kraju, još dvije važne napomene: za vrijeme rata Kader je kao intelektualac jasno i odlučno stao na stranu multietničke Bosne i Hercegovine. Osim toga, prošle godine, kad se vratio iz Sarajeva, sa promocije “Kuće imama”, napisao je divnu kolumnu u “Volkskrantu” u kojoj je izrazio nadu i vjeru u budućnost naše, zajedničke, zemlje.

Može li taj i takav Kader Abdolah doista biti neprijatelj islama, i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini?