HVALA TI ŽORŽ

Povezani članci

• Kada nema radosti
• Squid Game: Mini genocid za džak dolara
• Promocija knjige “Antikvarnica snova“, autora Želimira Altarca Čička u MC Pavarotti
• Ismet Smajlović: Zapis o pjesniku Sabriji Tucakoviću
• Sad će skoro 29. samo što nije…
• DEMANTI PRODUCENATA PREDSTAVE NAŠE NASILJE I VAŠE NASILJE

Na vijest o smrti Georgija Žorža Para, učitelja, prijatelja, vizionara i nenadmašnog redatelja

U zvjezdani planetarij odlepršala je duša kazališnog redatelja, dramaturga, intendanta, pisca, mog učitelja, jedinstvenog vizionara kazališnosti…

U svojoj osamdeset četvrtoj godini Georgij Žorž Paro konačno je prešutno priznao da se umorio…

A bio je redatelj koji je toliko toga unio u hrvatsku i jugoslavensku kulturu, koji je neumorno režirao, predavao na studijima režije u Zagrebu, ali jednako i na američkim sveučilištima, gdje se pamte i njegove režije, ali i pedagoški rad sa nekim od najprestižnijih imena filma u Americi.

Paro je podjednako sebe davao u profesionalnom teatarskom pogonu, ali i u vođenju festivalskih manifestacija, jer su njegove ere vođenja dramskog programa Sterijinog pozorja u Novom Sadu i Dubrovačkih ljetnih igara bile i najuspješnija godišta tih najznačajnijih festivalskih događanja kod nas…

Bio je posebno vezan za neke pisce, poput Krleže i Fadila Hadžića, ali podjednakom strašću i golemom umjetničkom imaginacijom darivao je svoj redateljski talenat i svjetskoj klasici i suvremenoj dramskoj književnosti, a njegov pregnantni rad na otkrivanju čitavih slojeva hrvatske dramske baštine rezultirao je vađenjem iz prašine zaborava čitavog niza pisaca i njihovih djela.

Bavio se Paro uspješno i medijima filma i televizije. Kao intendant imao je svoje uspješne sezone u središnjoj teatarskoj kući u Hrvatskoj, zagrebačkom HNK-u, a kao dramaturg i umjetnički direktor bitno je doprinio i profiliranju umjetničke vizije zagrebačkog gradskog kazališta Komedija. Nije se libio raditi sa malim kazalištima, režirati van teatarskih središta…

Sudjelovao je Paro u procesima saobražavanja naših teatarskih nakana sa najsuvremenijim tendencijama u svjetskom kazalištu, gdje je npr. u teatru tjelesnosti donosio inovativne procese rada sa koreoredateljicom Ivicom Boban.

Napisao je iznimno vrijedne knjige teatrologijske literature sažimajući u njima bogata znanja, ali, poglavito iskustva iz osobne kazališne prakse…

Njegove dramatizacije i scenske adaptacije vrijednih djela proznog karaktera zaslužuju najviše ocjene jer pokazuju podjednako vrhunsku literarnu i kazašnu senzibiliziranost ovoga stvaraoca da u literarnom pronađe elemente teatarski igrivog i interesantnog…

Bio je istinski vođa i učitelj.

Divio sam se njegovim rješenjima mizansceniranja, minucioznog rada sa glumcima, postavkama scenske likovnosti, ali ništa manje organizacijskim sposobnostima da uskladi sve komponente jednog teatarskog akta i funkcioniranje teatra kao složene umjetničke cjeline.

Sada je njegov živi strasni angažman već dio teatarske povjesti, ali neizbrisiv je Žoržov doprinos stasanju više generacija teatarskih ljudi.

Zato Žorž, hvala za sve čemu si nas godinama učio i razvijao teatarsku energiju…

Hvala i odmaraj dragi učitelju i istinski prijatelju.