Ismet Smajlović: Mediteranska

Povezani članci

• Iz neobjavljene zbirke poezije Zvjezdanim tragom
• Dva zaboravljena klasika avangarde
• SVE SE TO I ONAKO DOGAĐA U KRUGU (TREŠNJA)
• Dževad Karahasan: Strah je najpodesniji instrument za porobljavanje ljudi
• Kultna pjesnička Tribina Jutro poezije (2/3)
• REKONSTRUKCIJA PARTIZANSKOG SPOMEN GROBLJA U MOSTARU OTPOČELA PO PLANU

Stiješnjen, usudom, u brdima ovim;
sapet u ovoj  feudalnoj magli, ja pokretna meta,
snatrim za jugom, Mediteranom. Priviđa mi  se,
dozivlje me renesansna Zuzorić Cvijeta.

Leut, skaline, mažoretke, morski val;
„S ponistre se vidi Šolta“, vivo  vivace,
odjekuje sred ovog mog Balkana. Za jugom žal:
eno na školju Penelope, evo u srcu bonace.

More, moj brat  Posejdon, da. Ne  Dinara,
ni  Biokovo ne, ni  Kontinent,  al’  Otelo
i Hamlet sa Lovrijenca da, makar i bez madone
Ofelije. Jer, dozivlje me, ispod Minčete, Jusić Đelo.

Pa neka uđu, makar i krišom, u  ovu pjesmu:
tamarisi, Živogošće. A i Malu Dubu ne spomenuti nije fer
uz ovaj moj život, uz ovaj tako reći životić,
dok dozivlju me leut, skaline, mažoretke, morski val.

                             1994.