Kad sude guje
Povezani članci
- I Kaptol se uhvatio Uda
- HERCEG-BOSNA U HAAGU (10): I vojnici HV-a istjerivali su Bošnjake iz zapadnog Mostara
- Srbenka konačno međ’ Srbima
- Izložba “Muzička kutija Emira Osmića” u Zvonu
- Antifašistička liga traži da spomenik bude posvećen žrtvama ustaškog režima, a ne Holokausta
- GRAĐANI I DANAS TITA SMATRAJU NAJCJENJENIJOM OSOBOM HRVATSKE SVIH VREMENA – SKUPŠTINA GRADA TO MORA UZETI U OBZIR I NE MIJENJATI IME TITOVOG TRGA!
Foto: Boris Valedzho
Kad sude guje
Usred Erina grada stara
postoji velika bara,
Nasred bare je sprud
na kojem se smjestio sud.
Okružen prljavom vodom
u kojoj plivaju zvjerke,
sa svojim stranačkim vođom
sud je podesio mjerke.
Poskoci, žabe, komarci,
sve to tamo prebiva,
pravo te uhvate žmarci,
mjesto je jeza živa.
Sred ovog smrdljivog blata
gdje gamižu otrovne zmije,
strah sve sudije hvata;
suditi lagano nije.
Pravda je, dakako, slijepa
pa ne vidi pravo stanje:
stvarnost je nimalo lijepa
kad guje zvire kroz granje.
Potokom poti se lice
kadiji što kriomice
povez sa očiju skida.
Motreći zube svih gnjida,
ne žudi sudsku on slavu.
Bili vi pravi il’ krivi,
jezive misli pohode glavu:
oprezno – jednom se živi!
Ujed od ljutice šarke,
ostavlja tragove žarke!
Uostalom, što ti je, tu je
sad sam u službi guje!
Zbog čiste istine budi,
nekad tu živjehu ljudi
a mjesto ne bijaše barom,
no gradić pod Mostarom.
Mostovi spajahu ljude
što prebivali su tude,
a kada je pao “stari”
skroz se izmijenile stvari.
Sad ljutice čovjeku sude
kada ga ugrize guja;
za fasadom “časnoga suda”
otrovna močvara buja.
No, povijest pouku sprema
ako vam savjest zadrijema:
Tko krivo mjeri, tek sebi naudi,
jer će mu jednom presuditi Ljudi!
Ladislav Babić