Klub knjige na engleskom jeziku „Bookworm“ iz Tuzle vam preporučuje…

 Nadira Puškar Mustafić
Autor/ica 15.2.2018. u 09:59

Klub knjige na engleskom jeziku „Bookworm“ iz Tuzle vam preporučuje…

Foto: Picture alliance/AP Images/Grant Pollard/Invision/AP

„Zlatna kuća“ (2017.) trinaesti je roman britanskog pisca indijskog porijekla Salmana Rušdija. Rušdi se dugi niz godina bavi socijalno i religijski osjetljivim temama, a prvi veliki uspjeh doživio je sa romanom „Djeca ponoći“ (1981.), koji je dobio nagradu „Booker“ za najbolji roman na engleskom jeziku objavljen u Velikoj Britaniji. Nekoliko godina nakon toga objavljuje kontraverzni roman „Satanski stihovi“ (1988.) zbog kojeg mu je Zapad aplaudirao, a Istok ga mrzio. Iranski duhovni vođa izdao je fetvu u kojoj se tražilo Rušdijevo pogubljenje, dok mu je nekoliko prestižnih svjetskih univerziteta dodijelilo počasne doktorate. Pišući njemu svojstvenim stilom i posmatrajući savremeno američko društvo iz perspektive imigrantske porodice, mnogobrojne je kritike izazvao i Rušdijev posljednji roman „Zlatna kuća“.

Glavni likovi su pripovjedač Rene i članovi bogate emigrantske porodice Golden iz Indije. „Nemam ništa protiv emigranata“, rekao je Rušdi na jednoj od promocija svog romana. „I sam sam stranac cijeli svoj život. To je vrlo kreativna pozicija za jednog pisca.“ Roman počinje detaljnim opisima članova porodice Golden, oca Nere i njegova tri sina: Apua, Petje i Dija. Njihovi životi obavijeni su velom tajni i jedino što se o njima zna je to da su neizmjerno bogati. Raskoš u kojoj žive jedina je pozitivna stvar u njihovim životima, unutrašnjost „Zlatne kuće“, luksuzne vile u srcu elitnog dijela Njujorka, emocionalno je trula, a likovi su opsjednuti Indijom i događajima iz svoje prošlosti.

Najprominentniji ženski lik je Vasilisa, mlada ruska ljepotica, koja se zbog bogatstva udaje za mnogo starijeg Neru. Sučitra, Ubu i Ria uglavnom su prikazane kao pasivne partnerice tri muška lika. Poput likova iz grčkih tragedija, svi Goldenovi imaju svoje „hamartije“, greške koje su uzrok njihovih tragedija. Međutim, za razliku od grčkih tragedija, „Zlatna kuća“ nema heroje, pa se čak i modernom čitatelju, poprilično naviknutom na svijet lažnog morala i hedonizma, teško identifikovati s bilo kojim od likova. Ironično, svi potencijalni heroji mrtvi su već na početku romana, a živote gube u okolnostima koje Rušdi opisuje kao besmislene. Majka Goldenovih gine u terorističkom napadu na Bombaj, a Reneovi roditelji, koji su predstavljeni kao glas njegove savjesti, u saobraćajnoj nesreći.

Dosadašnje kritike romana su podijeljene. Publishers weekly smatra da je roman „ambiciozan i izrazito bogat epski prikaz emigrantskog iskustva“, a Library Journal hvali način na koji se prikaz miješanja mladog filmskog producenta Renea u život indijskog tajkuna Nere Goldena isprepliće s introspektivnim prikazima događanja u američkoj politici, od inauguracije Baraka Obame do danas. Booklist ocjenjuje „Zlatnu kuću“ kao odličan ep koji postavlja bezvremenska i filozofska pitanja koja su oduvijek proganjala čovjeka: „Može li osoba biti dobra i zla istovremeno? Da li je porodica sudbina? Stigne li nas uvijek prošlost?“

S druge strane, mnogi kritičari smatraju da „Zlatna kuća“ ne spada u kategoriju boljih Rušdijevih romana. Bookbrowse review sumira zamjerke kritičara, ističući da roman ima 200 stranica viška. Iz Independenta uočavaju da je radnja prenatrpana i puna besmislenih aluzija na tarot karte, grčku mitologiju i veliki broj događaja i ličnosti nerelevantnih za roman. Uz to, sve su geste opisane kao grandiozne, a sve emocije, bile one pozitivne ili negativne, kao istinske. „Sve je moguće, pa ništa nije važno“, zaključuju svoj prikaz iz Independenta. „To je veliki roman, širok ali plitak, toliko je širok da ima vlastitu meteorologiju. Prognoza: jak vjetar.“ (New York Times).

Uistinu, na trenutke djeluje kao da pisac gubi fokus u pokušaju da obuhvati što više tema, praveći digresije koje se odnose na američku politiku, indijsku mafiju i svjetsku i bolivudsku industriju filma. Većina ovih opisa esejskog su tipa i narušavaju dinamiku radnje, što kod današnjeg čitatelja anglo-američke književnosti, naviknutog na jezičku ekonomiju, preciznost u izražavanju i tzv. konkretni američki stil, izaziva konfuziju i dosadu. Zbog ovakvog stila, iako ga krasi izuzetno raznovrstan vokabular, kao i veliki broj raznovrsnih aluzija, metafora i uopšte figurativnog jezika, riječi koje pisac koristi za većinu svojih opisa često zvuče pretenciozno. Na trenutke se čini i kao da autor piše hvalospjev svom poznavanju svjetske filmske industrije i američke i indijske kulture, a aluzija na film „Kum“ jedna je od rijetkih koje su direktno povezane sa radnjom knjige. U romanu je primjetan i nedostatak objašnjenja pojedinih pojmova, događaja ili fraza na stranim jezicima, što povremeno dovodi do slabog razumijevanja Rušdijevih opisa kojima se čitatelju trudi dočarati pojedine događaje.

Međutim, uprkos negativnim kritikama, roman nudi i vrijedne uvide u različite teme kojima se naše društvo rijetko bavi. Rušdi kritički, kroz primjer jedne emigrantske porodice, analizira posljedice i uticaj globalizma, kapitalizma i neoliberalizma na porodične odnose, smještajući radnju u kontekst Američkog sna i pluralizma društva. Čitanje „Zlatne kuće“, stoga, može se shvatiti kao penjanje na visoku i strmu planinu, naporan, ali ipak vrijedan poduhvat. Ako želite drugačiji, intrigantan i kritički pogled na neke od najpopularnijih tema današnjice, naoružajte se strpljenjem i krenite u avanturu „Zlatna kuća“ Salamana Rušdija.

 Nadira Puškar Mustafić
Autor/ica 15.2.2018. u 09:59