KOPRODUKCIJOM NA PREŠUĆIVANJE

Izdvajamo

• Vušurović je napisao obiteljsku dramu gotovo antičke dimenzioniranosti sa tragičkom krivicom kao trajnom opomenom. Ne znam kome može odgovarati skrivanje tragičkih istina, ali bude li koprodukcijska predstava uspješnicom biti će to ne samo trijumf stvaralaštva nad ljudskom destrukcijom već i opomena svim političkim satrapima da laž i lažiranje na duži rok samo produbljuje tragediju naših zemljopisnih i političkih paralela!

Povezani članci

• Cjenovnik jednog šoviniste  
• Najveličanstvenija tekovina NOB-a
• Pismo kardinalu Bozaniću
• SEKULARIZAM I RELIGIJA: BIH I REGIJA
• Živeo sam lepše i bogatije od vas zahvaljujući patnji i mahnitosti
• Stephan Lupino od fotografije do skulpture: Bit ću veći od velikog Picassa

Redateljski zapis

Željko Vušurević, diplomom dramaturg, strašću novinar, samo toj profesiji, tako prikladnoj, napisao je kvalitetan dramski tekst Deportacija. To je prvo istinsko dramatsko i suštinski dramatično suočenje jednog literarnog stvaraoca sa zločinom koji je crnogorska tadašnja, a dobrim dijelom i sadašnja politička vlastela učinila nad nevinim Bošnjacima, koji su imali samo jednu grešku, što su bili druge vjere i nacije nego li upravo ta bahata i neodgovorna skupina političkih landohana neograničenih mandata do vječnosti ili njihovog zemnog nestanka!?!

Bošnjaci koji su spas od staro i novočetničkih kama potražili na teritoriji Crne Gore hapšeni su diljem ove povjesno junačke države uzvišenog etosa i pathosa, a potom bivali surovo, da surovije biti ne može, izručivani pravo u ruke krvoloka nadahnjivanih Karadžićevim umobolnim idejama, ali logisticiranih i poezijom Matije Bećkovića i sljedbenika mu, kod kojih je odsjeći Muslimanu glavu, kao kruha se najesti, pardon kruhom se omrsiti…

Te deportacije, kao svojevrstan prolog zločinima nad nevinim nesrbima, nikoga do Vušurovićeve drame Deportacija nisu pretjerano inspirirale da napišu u bilo kojem književnom žanru refleksiju na tragedije in continuo! Zato je već samo opredjeljenje ovoga mladog, čestitog, samosvjesnog i najboljim tradicijama crnogorskog čojstva i etosa pripadajućeg književno angažiranog antifašističkog gesta, jedan, ustvari antejski akt, za naša tradicijom impregnirana, ali time i limitirana i sputana društva, sa razvijenim tek jednim osjetilom, onim za mitologoiziranje svake, bukvalno svake pogani od čovjeka.

Ali cijela storija bila bi prenapuhani antifašizam zaodjenut manje ili više talentiranom literarnošću, da Željko Vušurović nije zapravo zasjekao u srčiku ove materije, a u stvari goleme bruke za tadašnje i sadašnje crnogorsko vrhovno vođstvo…

Vlastela se crnogorska, permanentno starala da Deportacija ne bude teatarski uprizorena i time pozornički zorno ne razotkrije sve grijehe iz prošlosti sadašnjih vladara Crne Gore.

Međutim, mladi direktor Centra za kulturu iz Novog pazara Husein Memić i direktor Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice Hazim Begagić pokazali su afinitet za ovu Vušurovićevu kvalitetnu dramu. Sama činjenica da će se koprodukcijskim projektom (Zenica – Novi Pazar), dakle poveznicom umjetničkog karaktera dviju kulturnih institucija iz dvije balkanske države odgovoriti na krajnje besmislenu namjeru aktualne crnogorske vlasti da skrije istinu o deportaciji i smrtnim presudama Bošnjacima, postoje ozbiljne šanse da se umjetničkim sredstvima razobliči tragična pragma suludog crnogorskog političkog establišmenta.

Vušurović je napisao obiteljsku dramu gotovo antičke dimenzioniranosti sa tragičkom krivicom kao trajnom opomenom. Ne znam kome može odgovarati skrivanje tragičkih istina, ali bude li koprodukcijska predstava uspješnicom biti će to ne samo trijumf stvaralaštva nad ljudskom destrukcijom već i opomena svim političkim satrapima da laž i lažiranje na duži rok samo produbljuje tragediju naših zemljopisnih i političkih paralela!

Glumci iz Beograda, Novog Pazara, Sarajeva i Zenice igrajući u Vušurovićevoj drami daju šansu da naši futuri budu daleko svjetliji od prošlosti koja je u povijest upisana kao rijetko krvava i krajnje nehumana!