LEGITIMACIJA SUVREMENOG TEATRA

Povezani članci

• Božica Jelušić: ČESTITKA ZA DAN ZEMLJE
• Srđan Kusovac: Tadićevo okupljanje Srba je nastavak anticivilizacijske politike Tuđmana i Miloševića
• Frljić briljira: Hasanbegović i Bujanec čestitali Dan antifašističke borbe
• Biti angažiran, danas
• GUDAČI SVETOG ĐORĐA
• TUCAKOVIĆEVA GODIŠTA ZENIČKE TALIJE

Foto: kurir.rs

Muza Pavlova „Lude noći nad Sovjetskim Savezom“, adaptacija i režija: Filip Gajić

 Dorćolsko narodno pozorište, Beograd

Predstava Lude noći nad Sovjetskim savezom pokazala je smisao redatelja Filipa Gajića da pronađe umjetničku refleksiju na naše današnje življenje preko teksta Muze Pavlove. Jer, u njegovoj predstavi zrcale iznimno tipični oblici totalitarističke svijesti, koja je decenijama, a nažalost i danas uništava živote ljudi na svim stranama svijeta…

Temeljnom vrijednošću ove Gajićeve postavke smatram kvalitet glumačke igre mladog ansambla na čelu kojeg s razlogom izdvajam igru Vahida Džankovića, suvremenu u mjeri bitnih doticaja sa našom svakodnevicom. U njegovoj kao i u igri Nedima Nezirovića, Mine Nikolić i Sanje Marković iščitava se redateljsko osjećanje za farsično i groteskalno u kazalištu, ali iznad svega osjetila se inteligencija i glumačka samosvijest, razuđivana iz scene u scenu raznoslojnim sredstvima u biti tragikomičkog valera.

Rasni talenat Sanje Marković u artističkim preobrazbama, a posebno visoki kvalitet govorne kulture ovog mladog ansambla, jednostavno moraju suvremenog gledatelja ostaviti bez daha. U sceni istinski vrhunskog partnerstva u plemenitom nadigravanju Vahida Džankovića i Sanje Marković progovarao je i artikulirao se u punom sjaju suvremeni teatar sa svim svojim kvalitetnim odrednicama.

Gajić je stalnom glazbenom podlogom tijekom izvedbe, sastavljenom od ruskih pjesama i ugodnih motiva fino potcrtavao ukupnu atmosferu predstave situirajući radnju na povremeno realističnom, a najvećim dijelom asocijativnom planu…

Gorki smijeh, ta odrednica suvremene povijesti i njene kazališne inačice ovoj predstavi osiguravaju dugotrajuću percepciju, a njoj će, siguran sam u to, ponajviše doprinijeti vrhunska glumačka igra u kojoj Nedim Nezirović emanira snažnu energiju drugoplanog, trpnog tipa, a Mina Nikolić ovoj izvedbi poderuje rafinirana glumačka rješenja, u kojima su energenti vezani uz vrela tragi-groteskne osjećajnosti.

Ova predstava u punom sjaju legitimira egzistenciju Gajićevog teatra na Dorćolu.