Literaturom brodeći
ČITATI KULENOVIĆA, OPET, NA OSAMI

Povezani članci

• Zadnja bosanska zima
• Brega, svoj Salijeri
• Riječi Ante Pavelića tresu Hrvatsku
• Važnost istraživanja lobiranja kao instrumenta moderne politike
• Igranje strahovima
• Martin Hajdeger: Put ka jeziku

ČITATI KULENOVIĆA, OPET, NA OSAMI" />

Ponovo sam se, u čitateljskoj osami vratio Sabranim djelima Skendera Kulenovića, koje je u povodu pjesnikove stogodišnjice rođenja izdala Bosanska riječ iz Tuzle.

Pisac kojeg s velikim razlozima nazivam pjesnikom, iako je bio i vrstan esejist, pripovjedač i romansijer, dramatik i komediograf, napisao je za jugoslavenske prilike grandiozan opus u kojem poput najkvalitetnije europske literature zrcale biljuri njegove pjesničke imaginacije (Pjesme). Od legendom ovjenčane poeme Stojanka majka Knežopoljka, preko Ševe do izbrušenih, pjesnički kongenijalnih Soneta Kulenović je majstor forme, ali ispunjene takvom sadržajnošću da čitatelj ima dojam da svakog trena prisustvuje pjesništvu čudesno neponovljive inovacije.

Biser njegove literarne meštrije Na pravi put sam ti majko izišo, kao poema nastala 1943. čekala je čak do 1981. godine da bude publicirana u časopisu Život.

Pjesnika koji je uz to bio i književni erudit, u što sam se uvjeravao i u izravnim kontaktima s njim, karakterizirala je golema misaona energija i rijetka kritičnost prema bukvalno svakom objavljenom retku njegove literature, a prava je šteta da njegova scenski intonirana poema Zbor derviša do današnjega dana nije našla redateljskog imaginatora koji bi joj udahnuo i scenski život.

U pjesmama Pred zurne i tapan, Ocvale primule (1-5) i Pisma Jove Stanivuka svojim bisernim virtuozitetom korištenja jezika i metaforskih sklopova donio je neobičnost u srpsku i bh. literaturu.

U sabranim djelima pjesnik je donio i pjesnički virtuozan vlastiti prepjev prvog pjevanja Ilijade.

Ljepota drugovanja s pjesništvom ovoga klasika bh. književnosti upotpunjena je uvijek sviješću da je birao sredine u kojima će svoju pjesničku snagu i virtuoznost životno-hedonistički nadgrađivati, pa je dio svojih životnih i pjesničkih nezaborava Skender Kulenović vezao za čarolijske ambijente Mostara, kojem je kao dramaturg Narodnog pozorišta poklonio i neka godišta svog ljudskog i pjesničkog strastvovanja.