Mile Stojić: Vrijeme je maskenbala, vrijeme karnevala

Povezani članci

• Posljednje priče Aleksandra Solženjicina uskoro na engleskom
• Antifašista Silard
• Bogat program drugog dana 14. Foruma dramskog pisca
• IZLET
• UMJETNOST ŽIVOTA I SMRTI
• Sarajevo: Od danas Vijećnica otvara vrata za posjetitelje

Vrijeme je maskenbala
Vrijeme karnevala
Krenimo u Rio, krenimo u Venedig
I tako ćemo, kao i uvijek do sada, stići tek
Do Čapljine.

Ja ću se prerušiti u Harlekina
ti u Colombinu.
Ti ćeš staviti zavodljivu masku Hetere, ja
Ću po običaju biti Pantalone
Ja ću postati Don Juan a ti Elvira
Ja ću biti zaljubljeni šekspirski knez
A ti zdvojna Julija
U vrtovima Narone.

Ja Car Antonije, ti neuhvatljiva
Kraljica Kleopatra.

Ljubit ćemo se na Nilu
Ljubit ćemo se na Tiberu i Dunavu
Ljubit ćemo se na Trebižatu i Lukoću
Ljubit ćemo se u vinogradu među trsjem
Zvjerski i pohotno, kako nikada
Nismo smjeli.

Krošnje jasena i graba
Šumorit će o našoj ljubavi.

Ljubit ćemo se u Pompejima
Trenutak prije no što pokulja lava.

Kušat ćemo najbolja svjetska jela:
Ćupter i suhe smokve, oskoruše i mukinje
Jegulju od Tete Olge, žablje batake na Hutovu
Janjetinu u Udovicama, med i kozji sir
Pit ćemo najbolja svjetska vina
Cabernet sauvignon iz Matića Drage
Blatinu Pere Buntića, berba 1999. godine
Tancat ćemo u koloni, igrat ćemo kolo.

Plesat ćemo tango argentino i bečki valcer
Grčevito i živcima, kao u danima našeg
progonstva. Igrat ćemo menuet, polku
Tarantelu i sarabandu. Pjevat ćemo
Pjesme koje nitko drugi ne umije pjevati
Pjesme patetičnih ljubavi i sporoga ritma.

Spalit ćemo princa karnevala
Princa svih naših uludo provedenih
Dana. Kneza tame, rata i užasa
Princa svih neostvarenih ljubavi
Princa oholosti i loših navika
Krezavog princa starenja
U ognju će izgorjeti
Sav čemer i jad naših života
Sve neispunjene nade, neostvarene želje
Sav alkohol i sva melankolija što nam je
Nagrizala jetru.

Ludovat ćemo dugo u noć
Uz sulude vatromete ispaljene iz naših
Obamrlih duša. Iz naših napuklih
Porculanskih tijela. Slušat ćemo odjeke
bezbroj skrovitih čežnja
U praskozorje, kad počinje novi dan
I vlakovi svojim hukom najavljuju odlaske
U nepoznate zemlje.

A onda ću te odvesti
U kamenu kuću na rubu vinograda
I skidati ti jednu po jednu masku:

Masku stida i masku “ne-ne”-a
Obrazinu od strahova
Make up od baruta i pepela
Sjenku nastalu od udaraca
Licem o asfalt.
Ožiljke od šibanja bure, usove
Brižni puder materinstva
Grimasu bola
Krabulju godina što su ti
Izborale obraze.

Lagano ću ti prstima skidati šminku
Sloj po sloj, sve dok ne spadne svo brašno
Sva prašina svijeta
Sve dok ponovno preda mnom
Ne sine lice djevojčice.

Sa usnama od zlata i kosom
Od srebra i mjesečine.