My name is Junuz

Halil Džananović
Autor/ica 1.12.2015. u 10:52

My name is Junuz

Foto: Flickr

(Domaća zadaća malog bosanskog izbjeglice, na temu: Napiši nešto o sebi)

 

Zovu me Junuz, i kad me ne zovu ja im idem uz klinac niz klinac. Dođem im pon(j)ekad do šlajpika- lovčanik. Svoji smo. Mama radi na crno. Babo je na socijali i na mami. Ne skida se! Čit’o sam da je to bigamija. Bigamija je, ako niste čuli, ono kad jašeš i svoju i tuđu. Babo je ovdje izglumio da je malo lud, a vala nije trebo ni glumiti. Kad se samo sjetim kakav je kad malo više popije, ma, to znaju oni u Tweede hand (druga ruka) malo malo, pa kupuje drugi trosjed. Začas provale. Babo kaže da je mama kriva. A nije. Nju su ispravili u bolnici i ugradili joj šipku u leđa.

Čuo sam je’noć babu da ih ‘suje zbog tog. Veli: mater im ‘bem saš’ me zbog te šipke čitav život jahati. Ne znam šta mu to znači jer je on glavni u kući. Glavni, i glavna škrtica, j’bo ga onaj ko mi ga navuk’o u život! Uv’o štednju, pogušismo se! Naročito ujutro. Tek kad zadnji završi smije se povuć voda u klozetu (WC)?!?

Jes, nabavio je on i onu masku, al’ probije jope’. J’biga, kad samo jedemo grah i krompir, doduše, uoči svakog petka je pita kljukuša. Valja se ljeti pokazivati u Bosni. Jednom ću mu sve one kondome probušit’, samo kad se naljutim! On kaže da su to leteći baloni, da on i mama s njima, u snu, lete i to pravo. E, ima da bušim pa nek padaju, nek i njemu šipku meću. K’o da ja ne znam šta rade, k’o da sam ja iz onog balona isp’o. He, zna Junuz, al’ još pravi strategiju. K’o naša stranačka stranka SDA. Joj, kako mi ovo liči na Ameriku, skroz smo blizu, telefonom za par sekundi.

Sestra je momentalno na bolovanju. Inače ide na kurs za popravku puknutih lutkica. Hoće u pisce. Već je i poznata. Ispala u n(j)akom Fejsbuku, ima i njena slika, s moreta, nije imala ni dva’es, i grudnjak, skinula da pocrni. Kako tad, tako i sad. Sad joj je povrijeđen jezik. Ne holandski, on joj dobro stoji, već bosanski. Probijala se n(j)ekim Piercingom il’ tak’ nešto, meni isto k’o ekser.

Buraz se dobro popravio. Otkako je u popravnom domu, ne krade po kući, a i nemere kad je daleko. Ja sam malo izgorio po glavi, ispod tuša, krenula vrela voda i ošuri me. K’o onog, ma, znate na kog mislim, al’ ne(j)mam veze ni s crkvom ni sa džamijom. Moji imaju, zvali su neku veče hodžinicu, da dođe, da im gleda u neku knjigu. Joj, dobra hodžinica, niko ne bi reko. Ala, Sani Armani, il’ ona Sandra Afrika, sve po posljednjoj modi.

Ne znam dal nosi tanga gaće, dal’ ih nosi uopće. Ma šta me briga, meni su i ove gole slike još dobre. Treniram s njima, kad mi babo ne da pare za teretane, treba mu za kondome, izbušiću ja to… Malo zubi cvokoću (dok treniram) al’ ide…

Kad porastem, ako se uspije s grahom i krompirom…Želja mi je da posjetim bivšeg Papu (Benedikt XVI) i da mu skinem kapu. Za onu izjavu u vezi n(j)aske, muslimana…Želja mi je da budem novinarsko pero, pa makar i kokošije, al’ samo pero. I da imam mobil…da globalno zagrijevanje malo zahladi i da kod one male pjegave, malo otopli…

Domaću zadaću napis’o: Junuz Havkić- Europljanin

Halil Džananović

Halil Džananović
Autor/ica 1.12.2015. u 10:52