Narodni heroji današnjice

Povezani članci

• Miroslav Krleža: Zločin i kazna (1) – Na rubu pameti (6)
• Jagoda Kljaić: Ljubav u magmi
• VALCER
• Preminuo glumac Mustafa Nadarević
• Arleta Ćehić izlaže na respektabilnom međunarodnom Salonu Réalités Nouvelles
• Veliki međunarodni skup o Rolandu Barthesu u Zagrebu

Piše: Petar Fehir

Pođoh onomad Crnom stazom prema Mliječnom restoranu, kad začuh zvižduk.

Okrenuh se, a ono, pogađate, Martin. Onaj moj, ludi Martin.

– Ma, gdje si, stari – evo me – kako ti Martine – onako, jebiga.

Sunce je baš krenulo na počinak negdje iza klaonice. Nekad smo, za onih dosadnih ljeta, kao djeca, ovuda išli na mali nogomet, kod osnovne.

Znaš kako se, pita me Martin, danas zove ova staza, koju smo nekad zvali Crna?

Nemam pojma, Martine.

Ni ja, uzvrati Martin. A sjećaš se, nekad, većina se ulica zvala po narodnim herojima.

Ma pusti ona vremena, velim mu, partizani su bili narcisoidni pa su sve “krstili” prema svojoj slici.

I ne samo ulice, nastavi Martin.

I sve one tvornice koje su izgradili – Đuro Đaković, Rade Končar, Josip Kraš, Vlado Bagat, Ivo Lola, Nada Dimić, Rudi Čajavec, Franjo Kluz, Marijan Badel, Veselin Masleša…

Tisuće hiljada radnika je zapošljavalo. I ne samo po imenima, već i datumima. Prvomajska, Treći maj, Dvadesetdevetog novembra, Četvrtog jula…

Pa kažem ti, čista narcisoidnost.

Volio bih ja, zajebava me Martin, da su i ovi poslije bili narcisoidni, pa po svojim junacima nazvali, neku novu željezaru, tvornicu obuće ili rublja, brodogradilište…

Al danas ti se, braco moj, narodni heroji zovu Lidl, Kaufland, Raiffeisen, Bauhaus, Tawer center, Westgate, Hypo….

Ma pusti, Martine. To ti je globalizacija, liberalno tržište, slobodno kretanje robe i kapitala, stvaranje nove vrijednosti. Konkurencija. Novi poredak. Kužiš?

Ne razumiješ ti to.

Joj, jedva dočeka Martin. Kad reče Tito!