O Etosu rodne ravnopravnosti – vrijeme je za depatrijarhalizaciju religijskih i kulturoloških narativa

Marko Vrljić
Autor 14.2.2017. u 18:39

O Etosu rodne ravnopravnosti – vrijeme je za depatrijarhalizaciju religijskih i kulturoloških narativa

Rodna ravnopravnost je aktualna, ali i kontroverzna tema i danas. Unatoč brojnim međunarodnim normama i domaćem zakonodavstvu koji jamče jednake mogućnosti za žene i muškarce u sekularnom društvu,  žene još uvijek nisu ravnopravne sudionice društveno-političkih procesa bh. društva. Razloga je mnogo, a tome doprinosi i spora promjena svijesti o zadatim rodnim ulogama i očekivanjima koje društvo postavlja pred žene i muškarce. Tradicija, kultura i religija igraju važnu ulogu u socijalizaciji spolova, pa je iznimno važno u diskurs govorenja o rodu i ravnopravnosti uključiti i religijsku perspektivu koja ima ambivalentnu ulogu u definiranju rodnih odnosa. 

Kako ostvariti rodnu ravnopravnost u sekularnom društvu, da li se oslanjati samo na pozitivne zakonske propise i politike deklarativnog zagovaranja ravnopravnosti ili pokušati uključiti sve resurse koje imamo na raspolaganu uključujući i religijske tradicije, pitanja su o kojima se raspravljalo na seminarima Etosa rodne ravnopranvosti koji su održanu u Tuzli i Mostaru.

Riječ je, naime, o aktivnostima koje se realiziraju u organizaciji Internacionalnog multireligijskog interkulturalnog centra (IMIC) Zajedno, TPO Fondacije i Omladinskog foruma iz Mostara, uz podršku Ekumenske inicijative žena. Seminari su namijenjeni za nastavnike/ce, pedagoge/ice, studente/ce kao i sve zainteresirane, koji se o ovim temama žele informirati iz perspektive znanosti i religijskih tradicija kršćanstva i islama. Namjera je otvoriti diskusiju o važnosti religije u sekularnom društvu, ali i njenim potencijalima za ostvarivanje egalitarne idealizirane kozmogonije rodnih odnosa, naglasila je voditeljica seminara doc. dr. Zilka Spahić-Šiljak koja trenutno radi kao istraživačica na Stanford univerzitetu. Ona je na seminaru u Tuzli i Mostaru održala uvodne vježbe o socijalizaciji rodnih uloga kako bi prisutne upoznala sa društvenim konstruktima i performativnosti spola i roda. Kroz prezentaciju četiri ključna teorijska koncepta učesnicama i učesnicima seminara je približila temeljne pojmove razvoja rodnih teorija u periodu 20. stoljeća: psihološka analitička teorija, teorija socijalnog učenja, kognitivna teorija i teorija rodne sheme. Na ovaj način prisutni su mogli pratiti kako se kroz naučna istraživanja posmatrao razvoj roda i rodnih uloga te kako su se naučna saznanja mijenjala.

Etos-foto-2

U drugom dijelu seminara govorilo se o antropologiji žene i muškarca u Bibliji i Kur’anu. Predavanje na temu „Biblijska antropologija žene i muškarca“ u Tuzli je održao je bosanski franjevac, teolog i publicista dr. sc. Drago Bojić koji je nastojao predočiti situaciju o podjeli rodnih uloga unutar Katoličke Crkve, ali i u kontekstu kršćanskih zajednica i duhovnosti. Posebno se osvrnuo na to kako se u časopisima katoličke teološke misli predstavljaju teme rodne ravnopravnosti i na koji način im se pristupa:

„Zaprepastio sam se s kojom se određenom vrstom isključivosti i negativnim stavom nastupa prema svakoj primisli kritičkoga govora o dosadašnjoj antropološkoj slici razumijevanja muškaraca i žena. Problematika antropologije žene i muškarca započinje već prvim poglavljem Knjige Postanka i onaj prvi izvještaj o stvaranju čovjeka je egalitarnog karaktera, koji ne ističe razlike. Ne stavlja ih u prvi plan. Drugi izvještaj ipak je postavljen hijerarhijski i on će snažno obilježiti teologiju prvih stoljeća kršćanstva pa sve do našega vremena”, kazao je u svom uvodnom izlaganju Drago Bojić.

Na seminaru koji je pak upriličen 9. februara u Mostaru o antroplogiji žene u kršćanstvu govorila je magistrica religijskih studija, Božana Ivelić Katava, koja djeluje u Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine i s mladima radi na projektima izgradnje mira. Ona je tokom seminara upoznala prisutne o teološkim postavkama rodne politike kroz nauk svetih otaca na koje je uveliko utjecala grčka filozofija a posebno Aristotelovo viđenje rađanja i razmnožavanja. Patrijarhalni konstrukti kreirani u svetopovijesnom naslijeđu kršćanstva održali su se sve do Drugog Vatikanskog koncila na kojem su po prvi put sudjelovale i žene, doduše kao posmatračice, ali je to bio znažan iskorak u odnosu na dotadašnje tumačenje položaja i uloge žene u Katoličkoj crkvi. Božana Katava je istaknula da biblijska antropologija ima potencijal za egalitarnu rodnu politiku, ali da do većih promjena neće doći sve dok i same žene ne budu aktivnije uključene u procese tumačenja i oblikovanja religijske tradicije i dok ne budu rodno senzibilizirane.

O antropologiji čovjeka – i žene i muškarca govorila je profesorica Zilka Spahić Šiljak istaknuvši da ne postoji jasno definirana muška ili ženska narav u Kur’anu, ali da postoje neke opće naznake o čovjeku koji je najsavršenija božanska kreacija, koji čitav univerzum sadrži u sebi, ali nije sam Univerzum, i ima mogućnost da bira, odlučuje, vjeruje ili ne vjeruje. Svoj kritički fokus posebno je usmjerila na patrijarhalnu idealiziranu kozmogoniju “gdje je Bog na vrhu, zatim slijede muškarac, žena i porodica”, koja je prevladavala u teološko-pravnim i kulturološkim diskursima muslimanskog svijeta sve do sredine 20 stoljeća. Progresivna i inkluzivna tumačenja Islama, prisutna još i ranije u  djelima Ibn al-Arabija, Ibna Hazma i drugih velikih mislilaca, u kasnim 1970-im pokazala su da egalitarna idealizirana kozmogonija rodnih odnosa može da se isčita u izvorima islama ali da je za snažniji iskorak potrebno veće prisustvo žena u interpretativnim procesima islamske misli. Profesorica Spahić Šiljak je posebno naglasila da je u društvima u kojima je religija važan dio identiteta prijeko potrebno uključiti diskurs o ljudskim pravima i ravnopravnosti spolova iz perspektive religije. Religija je intimno važna ljudima, a posjeduje resurse potrebna za očuvanje digniteta osobe, pravde i mira, pa je važno koristiti ih uporedo sa sekularnim resursima.

Refleksije učesnika/ca seminara su pokazale da se o ovim temama treba govoriti i upoznavati se s potencijalima religijskih tradicija za ravnopravnost. Da bi se jedno društvo nazvalo inkluzivnim, progresivnim, liberalnim i svim onim karakteristikama kojima se moderna društva nerijetko vole hvaliti, neophodno je razgovarati o rodnoj ravnopravnosti, kazala je jedna od učesnica seminara – studentica Aynura Akbaš te dodala:

“Čak i onda kada se takva misao i prihvati, ona se poima oprečnom u odnosu na religiju koja, kako to mainstream shvatanje nalaže, ženu smatra subordiniranom u odnosu na muškarca. Značaj ovakvih seminara leži upravo u demistifikaciji, redefniranju i razotkrivanju takvih pogrešnih pretpostavki”, naglasivši kako pored svega toga, ovakve inicijative imaju neiscrpan potencijal za lančanu reakciju međusobnog osnaživanja, međusobnog podučavanja, i razumijevanja koje je naročito značajno u etnički, kulturološki i religijski raznolikoj zemlji.

Učesnik seminara Mustafa Stupac kazao je da je imao velika očekivanja uoči seminara, dodajući kako ta očekivanja ne samo da su opravdana, već su – kako kaže – i više od toga:

“Etos rodne ravnopravnosti je seminar koji otvara oči, proširuje vidike i tjera vas da preispitujete sve što ste dosad učili i znali, jer mijenja temeljne poglede na narative na kojima počiva naše društvo. Impakt poslije predavanja je enorman, jer vas ostavlja sa znanjem koji ne samo da nadopunjuje stečeno znanje, već i produhovljuje pošto je predavanje koncipirano na taj način da preispitujemo i sebe i naše okruženje”, dodao je Mustafa pohvalivši pritom predavačice, koje ne samo da su prenosile svoje viđenje i znanje, već su – kako kaže – i kreirale prijateljsku atmosferu koja se nije samo bazirala na pasivnom slušanju, već i na aktivnoj participaciji učesnika. Sve to je, kaže, rezultiralo time da su svi bili veoma zadovoljni poslije učešća na seminaru.

Marko Vrljić
Autor 14.2.2017. u 18:39