Obrazovanje odraslih u BiH: Nova šansa za novi početak

Povezani članci

• Munib Delalić: Povratak u Ljubuški
• Mario Kopić: Ostavština Hansa Künga
• Logoraši iz ulice mog djetinjstva
• Izložba – ALU Trebinje u Collegiumu
• Država na dve i po hiljade kvadrata platna
• DABLINČEVA

Piše: Lidija Pisker

Kad je prije šest godina upisala srednju građevinsku školu, dvadesttrogodišnja Nataša Simić iz Prnjavora nije slutila da će s tom diplomom teško moći naći zaposlenje. „Oko godinu dana sam tražila posao u svojoj struci, ali nažalost ništa nisam našla,“ kaže Nataša, kojoj je odabir srednje škole, zasnovan na ljubavi prema tehničkom crtanju i građevinarstvu, umjesto posla iz snova donio mjesece provedene na birou za zapošljavanje.

Umorna od brojnih odbijenica, Nataša se na prijateljičin nagovor prijavila na obuku za rad u obućarstvu u fabrici obuće „Sanino“ u rodnom gradu. Iako se na početku kolebala, uskoro je imala razlog za radovanje. Nataša je, nakon savladane obuke, u „Saninu“ dobila posao na kojem radi već dvije godine. „Mislim da je moja odluka da se prekvalifikujem bila dobra“, dodaje.

Nataša Simić, izvor: www.PrilikaPlus.ba 

Nataša je jedna od brojnih mladih osoba koja je šansu za zaposlenje dobila zahvaljujući sve većoj i raznovrsnijoj ponudi programa obrazovanja odraslih širom Bosne i Hercegovine (BiH), baziranoj na potrebama tržišta rada. Donedavno neuređena oblast obrazovanja odraslih u zadnje vrijeme zakonski je uokvirena u većem dijelu zemlje, što odraslim osobama otvara mogućnost da steknu potrebne vještine i znanje za lakše zapošljavanje, a poslodavcima kvalifikovanu radnu snagu.

Prvi Zakon o obrazovanju odraslih u BiH dobila je Republika Srpska (RS) 2009. godine. Kao institucija nadležna za njegovu provedbu, Zavod za obrazovanje odraslih RS-a u proteklih sedam godina kreirao je programe obrazovanja odraslih za 94 zanimanja trećeg i četvrtog stepena složenosti, 35 programa osposobljavanja i 3 programa usavršavanja, koji su razvijeni u skladu s potražnjom na tržištu rada.

„Poslodavci imaju mogućnost da predlažu programe obrazovanja odraslih koji su neophodni, da učestvuju u njihovoj izradi i sadržini. Isto tako, poslodavci mogu u saradnji s organizatorima obrazovanja odraslih neposredno pružanjem praktične nastave učestvovati i u realizaciji programa obrazovanja odraslih“, kaže predstavnik Zavoda za obrazovanje odraslih Bojan Bajić.

Osim što razvija potrebne programe obuke, Zavod potencijalnim organizatorima obuka, odnosno zainteresovanim ustanovama na području RS-a, odobrava rad i nadzire njihov kvalitet. Odobrenje za izvođenje formalnih programa obrazovanja odraslih u RS-u trenutno ima 58 ustanova.

Jedna od njih je i Škola za obrazovanje odraslih „Primus Edu“ iz Gradiške. Škola nudi programe obrazovanja odraslih u oblasti zdravstva, poljoprivrede, saobraćaja, ekonomije i ugostiteljstva, a među polaznicima su najpopularnije obuke za zanimanja medicinskog tehničara, fizioterapeutskog tehničara i farmaceutskog tehničara. „Kod nas dolaze polaznici koji znaju koja zanimanja su deficitarna na birou i s kojim zanimanjem će se najlakše zaposliti ovdje ili u inostranstvu“, kaže zamjenik direktora škole Žarko Šurkalović.

Zbog zastarjelog obrazovnog sistema, nezaposlena radna snaga u BiH često nema potrebna znanja i vještine, što poslodavcima koji, nakon izlaska BiH iz recesije, imaju sve veću potrebu za osposobljenim radnicima stvara veliki problem. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH iz jula ove godine, preko 27 posto ukupnog broja nezaposlenih u BiH čine osobe sa srednjom stručnom spremom, najčešće iz oblasti za koje ne postoji potražnja na tržištu rada. Stopa ukupne registrovane nezaposlenosti u BiH u junu 2016. godine iznosila je 41,6 posto, koja u zadnjih nekoliko mjeseci ove godine blago opada.

Obrazovna struktura nezaposlenih u BiH, izvor: Agencija za rad i zapošljavanje BiH

S namjerom da podstakne zapošljavanje, a prateći potrebe privrede, Unsko-sanski kanton (USK) je slijedio primjer RS-a i prvi u Federaciji BiH (FBiH) usvojio Zakon o obrazovanju odraslih 2013. godine. Ovaj zakon omogućio je da organizatori obuka odraslih, osim škola i univerziteta, mogu biti i druge ustanove, što je firmi „Miral“ iz Velike Kladuše dalo vjetar u leđa da osnuje Trening centar za proizvodnju i montiranje PVC i aluminijske stolarije i obučenim osobama u USK pruži šansu za zapošljavanje.

Nakon USK, slijedio je Zeničko-dobojski kanton, Bosansko-podrinjski kanton, Zapadnohercegovački kanton, Tuzlanski kanton i Kanton Sarajevo. Iako okvirni državni zakon ne postoji, kantonalni zakoni su harmonizovani s „Principima i standardima u oblasti obrazovanja odraslih u BiH“, koji je Vijeće ministara BiH usvojilo 2014. godine, i na taj način su i međusobno usklađeni.

Posavski kanton, Srednjobosanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Livanjski kanton i Brčko distrikt još uvijek nemaju usvojene zakone, ali ih pripremaju. Obrazovanje odraslih u ovim područjima regulisano je zakonima o osnovnom i srednjem obrazovanju ili pravilnicima o obrazovanju odraslih.

Ipak, polovična zakonska rješenja nedovoljna su za potpuno iskorištavanje svih prednosti sistemskog obrazovanja odraslih, što najbolje znaju vlasti u Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK).

Kad je firma „Prevent“ Goraždu ponudila da zaposli 600 šivača auto presvlaka, Služba za zapošljavanje i Ministarstvo obrazovanja BPK našli su se u problemu, jer na birou nije bila evidentirana nijedna osoba kvalifikovana za ovaj posao, niti su škole obučavale ovakve kadrove.

Tada još uvijek bez zakona o obrazovanju odraslih, vlasti u BPK su odlučili ne propustiti priliku i prateći mogućnosti Zakona o srednjem odgoju i obrazovanju regrutovali nezaposlene osobe drugih profesija, obučili ih za rad i obezbijedili im posao u „Preventu“. Nedugo nakon ovog uspjeha, BPK je krenuo s izradom Zakona o obrazovanju odraslih kako bi mogao sistemski podržati privredne investicije, a nezaposlenima ponuditi akreditovane programe dokvalifikacije i prekvalifikacije za tražena zanimanja.

„Mi smo u Službi, u toku implementacije projekta, obavili preko 3.500 individualnih razgovora s nezaposlenim osobama. Pokušali smo ih prvo informisati, motivisati i ohrabriti za osposobljavanje i prekvalifikaciju i na kraju za posao”, kaže direktorica Službe za zapošljavanje BPK Nafija Hodo, koja je u augustu ove godine evidentirala 3.594 nezaposlenih, što je najmanja zabilježena brojka u toku proteklih osam godina.

Iako je, prema riječima Hodo, značajan broj nezaposlenih osoba u BPK u početku bio skeptičan prema ideji o doškolovavanju i prekvalifikaciji, stanovnici BiH generalno su voljni vratiti se u školske klupe kako bi stekli vještine i znanja koja im mogu obezbijediti zaposlenje.

Online anketa web stranice www.Uciradi.ba o spremnosti na dodatnu stručnu obuku ili promjenu zanimanja ukazuje da je preko 90 posto ispitanika zainteresovano za sticanje novih vještina ili zaposlenja, dok samo jedan posto misli da je to gubljenje vremena. Prema mišljenju direktora Agencije za rad i zapošljavanje BiH Muamera Bandića, interes građana BiH za obučavanje potvrđuje i posjećenost web baze podataka o programima obrazovanja odraslih u BiH www.Obuke.ba, koja je nastala prije tri godine kroz saradnju institucija iz cijele zemlje. „Recimo, tokom prošle godine, kada je urađen redizajn stranice, pa do danas, stranicu posjeti oko 50 osoba dnevno“, kaže Bandić.

Anketa o spremnosti za doobučavanje i prekvalifikaciju građana BiH, izvor: www.Uciradi.ba 

A upravo motivacija za prekvalifikaciju ključna je za pametan izbor novog zanimanja.

Šurkalović iz „Primus Edu“ navodi da su odrasli koji se prekvalifikuju često zainteresovaniji da uče od učenika u redovnim školama: „Polaznici koji dolaze kod nas su odrasli ljudi koji znaju šta hoće i posjeduju već određeno iskustvo, pogriješili su jednom pri izboru škole i sada hoće to da isprave i veoma se trude“.

Dvadesetosmogodišnji Damir Pervanović iz Brčkog jedan je od njih. Kao tinejdžer koji tad još uvijek nije bio siguran čime se želi baviti u životu, Damir je mislio da će, upiše li smjer carinskog tehničara u Ekonomskoj školi u Brčkom, lako naći zaposlenje. „Carina pred nosom, što bi rekao naš narod, a ja sam bio odličan učenik. Međutim, ispostavilo se da je, kako godine od rata odmiču, situacija u Bosni i Hercegovini sve gora, i ako nemate jaku vezu, zadnja stanica vam je Zavod za zapošljavanje“, kaže Damir.

Godine čekanja i neizvjesnosti Damira su natjeraleda uzme stvari u svoje ruke. „S ekonomskom školom nisam mogao ništa i toga sam bio svjestan“, kaže Damir, koji je, odlučan da nađe posao, u šestomjesečni kurs za njegovatelja završio u Bijeljini, a razliku ispita i praksu za medicinskog tehničara položio u Mješovitoj srednjoj školi u Gračanici. Nekoliko godina kasnije, Damir živi u Lajpcigu u Njemačkoj gdje radi kao medinski tehničar: „Ja jednostavno nisam htio više čekati bolje sutra, nego sam otišao ka boljem sutra.“

Jedna od obuka Socijalno-edukativnog centra, izvor: Socijalno-edukativni centar

Ipak, sa sve većim brojem programa obrazovanja odraslih širom BiH rastu i sumnje u njihov kvalitet.

U februaru ove godine medicinski radnici u RS-u pokrenuli su peticiju protiv programa prekvalifikacija za medicinska zanimanja smatrajući da jedino redovno srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje nudi potrebno znanje i vještine za rad u struci. „Mislim da je najviše strah od konkurencije razlog za potpisavanje peticije“, kaže Šurkalović iz „Primus Edu“, tvrdeći da obrazovni proces u ustanovi u kojoj radi nimalo ne zaostaje za redovnim javnim školama. Šurkalović navodi da je broj časova praktične nastave i u njegovoj i u redovnim školama u RS-u jednak, dok su kabineti za praktičnu nastavu u „Primus Edu“ opremljeniji.

S druge strane, i sami organizatori obuka obrazovanja odraslih žale se da imaju nelojalnu konkurenciju. Značajan broj ustanova za obrazovanje odraslih osnovanih širom zemlje, smatraju, nude znanje upitnog kvaliteta. „Tvrdim da smo imali stotine zainteresovanih polaznika koji kada čuju koliko traje školovanje kod nas i da moraju dolaziti na nastavu odustanu i otiđu u pojedine kantone i tamo završavaju školu za dan, mjesec ili dva u zavisnosti od cijene koju su spremni platiti i ne moraju pokazati nikakvo znanje“, dodaje Šurkalović.

Broj časova teoretske i praktične nastave, dužina trajanja obuka i ishodi učenja razlikuju se od regije do regije, pa certifikati o položenim obukama ponekad ne vrijede izvan područja u kojima su dobijeni.

Ali same diplome manje su bitne od znanja i vještina za rad u novoj struci, tvrdi direktor organizacije DVV International u BiH Emir Avdagić „Problem našeg društva je nezrelost, jer se još uvijek više cijeni ‘papir’ od znanja, i sve dok se to ne promjeni u svijesti naših ljudi,  građani će plaćati dugoročno ‘bezvrijedne papire’ koje im neće garantirati ni nuditi odgovarajuća znanja i vještine potrebne tržištu rada.“

S njim se slaže i Tanja Raič Turkuči, direktorica organizacije „Emaus“ Mostar i voditeljica podružnice Socijalno-edukativnog centra (SEC) u Mostaru, specijalizovane ustanove za stručno obrazovanje odraslih za socijalna zanimanja: „Znakovito je to da značajan broj onih koji već imaju certifikat koji spominjete (njegovatelja) nabavljen na nekom od tih sivih tržišta, na kraju opet dođu k nama na tu istu obuku“.

Napominjući da je oko 70 posto bivših polaznika SEC-ovih obuka zaposleno, Raič Turčuki dodaje da je pri zapošljavanju presudno – znanje. „Dakle, papir već imaju, ali dolaze da prođu naš proces obuke, prakse i mentorskog rada kako bi stekli vještine koje negdje piše da već imaju, jer su shvatili značaj tih vještina za zaštitu sebe tijekom rada, učinkovitosti i kvalitete poslovnih odnosa“.

Kao i SEC, izvrsne rezultate postiže i program Prilika Plus, koji je od 2011. godine potpomogao osnivanje osam trening centara za obrazovanje odraslih u cijeloj BiH. „Na osnovu naših evidencija, preko 70 odsto svršenih polaznika direktno s obuke ide na posao. Suština je da se obuke vrše na osnovu prethodno izraženih potreba proizvodnih preduzeća, bez obzira da li se radi o obuci za CNC operatere, fasadere, radnike u tekstilnoj ili auto-industriji“, kaže predstavnik programa Emir Dervišević.

Iako još uvijek nije do kraja razvijen, zakonski okvir u BiH na dobrom je putu da nezaposlenima širom zemlje pruži novu šansu za novi početak. Ali, smatraju stručnjaci, pri tome mora osluškivati potrebe rastuće privrede. „Kad je kvalitet u pitanju, najvažnije je da kompanije budu uključene u proces planiranja, izvođenja i evaluacije programa obuke. Kad to osiguramo, svi ostali aspekti će doći na svoje mjesto“, dodaje Dervišević.