OD NIČEGA UMJETNOST

Povezani članci

• SDU: “Ovom presudom stavljena je tačka na karakter rata u BiH i iz javnog diskursa diskvalificirane tvrdnje o građanskom ratu”
• Gratz: Izjednačiti prava bez obzira na izvor invaliditeta
• Promocija knjige Almira Basovica “Maske dramskog subjekta”
• IDIL kuca na vrata zaboravljenih asova
• Marko Vešović: Ne postaje sumanut onaj nad kojim se vrši nasilje, već onaj koji nasilje vrši
• Darko Cvijetić: Jedna iz Save Kovačevića 15

Foto: nacional.hr

Izložba „Maske i oltari“ autora Osmana Arslanagića u galeriji Zvono

Nastavlja Osman Arslanagić Oma, scenograf, likovni umjetnik i profesor na sarajevskim i osječkim univerzama svoju poetiku, ali nastavlja i plodonosnu suradnju sa galerijom Zvono u Sarajevu…

Pisao sam o njegovoj izložbi Maske i totemi u istom galerijskom prostoru, a sad iskazujem divljenje za Arslanagićev talenat i mar iskazan u novom ciklusu likovnih tvorbi Maske i oltari. Arslanagić sakuplja ono što ljudi i more odbace i praktično iz ničega stvara svoj urlik nad besmislenošću življenja s početka dvadeset prvoga stoljeća. Ta likovna sadržajnost ima nešto od likovno-performativnog istrajavanja, a svaki Arslanagićev rad je i slika i svojevrsna skulpturalnost, likovni zapis o obesmišljenosti doba koje živimo, ali, istovremeno to je i stvaraočev lirični lament zašto se ne može napraviti snažniji iskorak u prostore čiste slobode, one misaonosti koja jamči da likovnost u svojoj zaošijanoj ustreptalosti nema limita ni u pogledu žanrovskih određenja, ni u pogledu tehnika kojima se likovna energija ostvaruje, niti materijala kojima se postvaruje…

Arslanagić, stvaralac sa zamašnim brojem scenografija, sa izložbenom djelatnošću prestižnog karaktera sada bira oltar, ali ne kao vjersko religijsku okaminu, niti sankrosanktnost bilo koje vrste, dapače, Arslanagićevi oltari imaju bezmjernu iskrenost kao mjesta likovne ispovjednosti, kao otisci osobnog (ne)zadovoljstva stvaraočevog, zapravo kao svojevrsni bijeg iz inferna i najrazličitijih infernalija svakodnevice.

Ovu izložbu doživljavam kao zakutak rezervi, brižno očuvanih rezervi zdravorazumlja u svijetu općeg predapokaliptičkog nerazuma…

Još jedan prilog tragalaštvu i likovnom nekonformizmu u galeriji Zvono.