ODLAZAK ZABAVLJAČA
Izdvajamo
- Kod Štefančića sam cijenio izvornost njegovih apsolutno autentičnih histrionskih poriva i emocija, Podsjećao me kompletnim ljudskim habitom na negdanje siromahe, koji su na trgovima igrali za hranu ali, prije svega, za pljesak. Živjeli su za pljesak i od pljeska.
Povezani članci
- “Težnje za slobodnim i pravednim društvom ravnopravnih građana, koje predstavljaju temelj istinskog antifašizma nisu definitivno ispunjene nikad”
- Berlinski poučak o Hrvatskoj – željeti nije znati i moći
- Mlaz stvaralaštva i ujedinjenja
- U povodu lektirne makulature
- DUBROVČANIN KOJI OBOŽAVA SARAJEVO
- HDZ je ostao đubre do kraja
Foto: SEEbiz.eu
Umjesto posljednjeg zbogom Vladi Štefančiću
Piše: Gradimir Gojer
U mojoj teatarskoj karijeri malo je ljudi ostavilo tako snažan dojam podjednako na profesionalnom i ljudskom planu kao što je to učinio Vlado Štefančić. Nismo se družili za vrijeme njegovoga režiranja u sarajevskoj Operi, ali smo se jednostavno, narodski kazano, mirisali na daljinu.
Znam i razlog toj koegzistenciji naših mišljenja. Kod Štefančića sam cijenio izvornost njegovih apsolutno autentičnih histrionskih poriva i emocija, Podsjećao me kompletnim ljudskim habitom na negdanje siromahe, koji su na trgovima igrali za hranu ali, prije svega, za pljesak. Živjeli su za pljesak i od pljeska.
Vlado Štefančić je prije svega bio glumac i pjevač, a sažeo je tu divnu i rijetko tačnu riječ: zabavljač, kako je nazvao i svoju monografiju…
Štefančić je izvrsno godinama i umjetnički i organizacijski vodio Kazalište Komedija, u kojem je glumio režirao, živio… Ali svih tih blistavih godišta Komedije, najznačajnijeg teatarskog organizma na južnoslavenskim prostorima kad su mjuzikl i opereta kao žanrovi u pitanju, nikada nisam čuo od najrazličitijih teatarskih ljudi niti jednu ružnu riječ o njemu.
Nije lako biti kazališni direktor a ne zamjeriti se nikome od u principu sujetnih ljudi. Štefančić je to znao i umio. Pamtiću dvije njegove filigranski tačne a žanru pristajuće razigrane predstave mjuzikle Dundo Maroje i Dan od Amora. Obje po dubrovačku, ali od purgera maštovito i moćno režirane. Sjećam se i Kabiljovog fenomenalnog dugovjekog mjuzikla Jalta-Jalta i stotina drugih Vladekovih predstava, pa onda njegovih uloga, voditeljstava, glume na radiju, TV filmovima…
Otišao je s ovoga svijeta ZABAVLJAČ, onaj koji nam je navlačio osmijeh na lica.
Hvala Vladek za sve trenutke uživanja i teatarskog hedonizma koje si nam godinama nesebično darivao.