Prikaz knjige “Stakleni dvorac” autorice Jannette Walls

Povezani članci

• Promocije knjige Gradimira Gojera “Akvarel koji pjeva: o likovnom svijetu Fuada Arifhodžića” u Mostaru
• Međunarodni književni karavan „Neretvanske Vedrine“
• Zadnja bosanska zima
• Halil Džananović: SREBRENIČKI RULET
• Pavle Stanišić: Nadam se
• Naći mjesto pod suncem

Klub knjige „Bookworm“ na engleskom jeziku Udruženja građana „Projekt ABC“ iz Tuzle vam preporučuje…

Žanet Volz (Janette Walls)  rođena je 1960. godine u Feniksu, glavnom gradu savezne države Arizona (SAD). Diplomirala je novinarstvo kao jedna od najboljih studentica na uglednom njujorškom „Barnard“ koledžu, što joj je donijelo prestižnu karijeru u nekoliko novinskih kuća, uključujući i „Njujork magazin“. Njen roman „Stakleni dvorac“ (The Glass Castle) iz 2005. godine četiri godine zaredom bio je na listi bestselera novina „Njujork Tajms“, ušavši tako u američki kanon i postavši jedna od preporučenih školskih lektira.

Roman je nastao iz Žanetine potrebe da ispriča svoju neobičnu i tešku, ali istinitu i izuzetno inspirativnu životnu priču koja afirmiše Američki San. Radnja romana odvija se u Njujorku, Nevadi i Arizoni. Žanetini roditelji, boemi Rouz Meri i Reks Volz, žive nomadskim stilom života, a pored Žanet imaju još troje djece (Lori, Brajana i Maurin). Meri Rouz je po profesiji učiteljica, a Reks električar. Često gube poslove jer se ne uspijevaju uklopiti u sistem koji ograničava njihovu viziju slobode. Meri Rouz mašta o karijeri slikarice, a Reks o pronalasku zlata pomoću kojeg svojoj porodici želi izgraditi „stakleni dvorac“. Ekscentrična majka Meri Rouz godinama sjedi na naslijeđenom bogatsvu, dok njenoj porodici nedostaje pristojan krov nad glavom, često i hrana, a život bez struje i ostalog ‘luksuza’ se skoro podrazumijeva.

U romanu se smjenjuju nepredvidive epizode koje čitatelje tjeraju da čas mrze, a čas vole Volzove. Žanetino djetinjstvo i odrastanje potpuno su lišeni glamura, ali se njen život često i iznenada pretvara u avanturu. Otac Reks, alkoholičar, ali i okorjeli romantičar, izrazito je načitan i inteligentan čovjek koji u nedostatku novca uspijeva naći načina da obraduje svoju djecu. Provodi mnogo vremena sa njima, priča im uzbudljive priče iz svog života, daje im nezaboravne lekcije o astronomiji i fizici, a dok druga djeca za blagdane dobijaju igračke, on svojoj djeci poklanja slobodu, zvijezde i planete. Žanetina majka često posjećuje biblioteke, a kući se vraća s hrpama romana Heminvgveja, Folknera i drugih, koje čita sa svojom djecom, budeći njihovu maštu i umjetnički duh.

Tako Francis Prose iz Njujork Tajmza primjećuje da „Volzova ima smisao za pripovijedanje detalja. Osim toga, ima nešto vrijedno divljenja u njenom privlačnom i nenakićenom stilu, u njenom odbijanju da se podvrgne amaterskoj psihoanalizi i definiše se kroz žargon disfunkcionalnosti ili teoretisanja. Ono što je najbolje je njena lakoća obmanjivanja kroz koju nam pokazuje kako su ona, njene sestre i brat bili ubijeđeni da je njihov turbulentini život bio sjajna avantura“ (Prose, The New York Times, 2015.).

Pišući svoje memoare, Žanet je doživjela katarzu, a kako i sama kaže, „Istina me oslobodila. Shvatila sam da ispričati svoju priču znači pružiti ruku onima koji imaju slične ili gore priče nego mi, odnosno otvoriti oči onima koji nas osuđuju. Nisam oprostila svojim roditeljima, jer im nisam imala šta oprostiti. Oni su bili ono što jesu i voljeli su nas na svoj način. Ja sam ovo što jesam zbog njih. Dugo sam se stidila svog porijekla i onoga što moji roditelji jesu. Kada sam se nakon jednog od glamuroznih njujorških prijema vozila u taksiju, ugledala sam svoju majku, beskućnicu, kako rovi po kontejneru i traži hranu. Sagnula sam se kako me ne bi vidjela i počela dozivati. Zbog te ću se ružne epizode stidjeti cijeli svoj život.“

„Stakleni dvorac“ izuzetan je roman koji govori o porodičnim i ljudskim vrijednostima i izazovima pred kojima se one danas nalaze. Ovaj roman može biti i odličan vodič za odgoj naše djece jer sadrži važne lekcije koje ponekad nedostaju odgoju zasnovanom na materijalnoj sigurnosti…lekcije o ljubavi, sanjarenju, maštanju, vjeri u sebe i svoje snove koje su Žanet pomogle da nakon mnogo godina prihvati sebe i svoju porodicu.