Prikrivena povijest. Brojni članovi Bečke filharmonije pod Hitlerom sudjelovali u nacističkom režimu

Nenad Obradović
Autor/ica 12.3.2013. u 06:29

Prikrivena povijest. Brojni članovi Bečke filharmonije pod Hitlerom sudjelovali u nacističkom režimu

Pojedinosti o suradnicima Hitlerovog nacističkog režima i dalje zaokupljaju svjetsku pozornost a posljednji je slučaj u javnost dospio nakon brojnih pritisaka i optužbi na račun prešućivanja povijesti Bečke filharmonije. Objavljeni su šokantni podaci da je najpoznatiji orkestar svijeta imao važnu ulogu u nacističkoj propagandi jer je veliki broj njegovih članova šutke prelazio preko deportacija i smaknuća kolega Židova.

Piše: Nenad Obradović

Jedna od žrtava nove ,,arijevske politike” bio je violinist Viktor Robitsek, član Bečke filharmonije, smijenjen ožujka 1938, nakon staža od 35 godina, samo zato što je bio Židov. On i njegova supruga poslani su u logor Łódź (Ghetto Litzmannstadt). Robitsek je ubijen u lipnju 1942, a njegova supruga umrla je u logoru tri tjedna ranije. Sličnu sudbinu imao je i Armin Tyroler, profesor i jedan od najslavnijih glazbenika ranih tridesetih, koji se 1940. godine sa suprugom prisilno povlači iz javnosti, da bi nakon nekoliko logora koje je prošao, u listopadu 1944. bio deportiran u Auschwitz gdje je otrovan plinom.

Prema dosada neotkrivenim podacima ukupno 60 od 123 člana orkestra bili su 1942. godine članovi nacističke stranke ili su željeli postati njezini članovi, a dvojica su bili pripadnici SS-a, vojnog krila nacističke stranke. Svi Židovi, članovi orkestra, ubijeni su u logorima za istrebljenje ili su deportirani. ,,Preostalih 11 članova orkestra, koji su bili u braku sa Židovima ili su stigmatizirani kao “polu-Židovi” živjeli su pod stalnom prijetnjom otkazom zbog ovoga ,,posebnog dopuštenja”, bilježi povijesničar Oliver Rathkolb u tekstu objavljenom na sajtu Bečke filharmonije.

Skupina povjesničara, na čelu s pomenutim Oliverom Rathkolbom, istraživala je razdoblje u povijesti Bečke filharmonije između 1938. i 1945. godine jer je taj ratni period do sada bio gotovo neistražen. Prije 20 godina Clemens Hellsberg, sadašnji predsjednik filharmonije, napisao je knjigu Demokracija kraljeva, koja tematizira povijest filharmonije ali ne uzima u obzir sada objavljene činjenice.

,,Mnogi su se članovi filharmonije pridružili njemačkoj nacističkoj stranci koja je u to doba u Austriji, prije pripojenja (Anschlussa) 1938. godine, bila ilegalna. Nakon rata, u doba ,,denacifikacije”, otpuštena su samo četiri člana orkestra, a šestero ih je umirovljeno”, navode mediji. Kurt Drexel, predavač na Institutu za glazbu na Sveučilištu u Innsbrucku, kaže: ,,Bilo je toliko skladbe za nacističke stranke i institucije. Njima je bilo potrebno puno glazbe. U tome razdoblju, ako ste postali skladatelj blizak vlasti imali ste priliku zaraditi novac, postati poznat i imati svoju glazbu u javnosti. Bila je to dobra prilika za uspjeh u karijeri.”

Fritz Truempi, autor knjige Politizirani orkestar (Politisierte Orchester) objavljene 2011. godine, jedine studije o vremenu bečke i berlinske filharmonije pod nacizmom izjavio je: ,,Dugo su vremena pokušavali održati strogi nadzor nad svojim ,,brandom” ali je, na kraju, politički pritisak postao takav da je najbolje rješenje bilo otvoriti arhiv.” Truempi je iznio i zapažanje da su ovakvi postupci nacističke vlasti bili planski smišljeni jer se, kako je to izjavljivao Joseph Goebbels, austrijska prijestolnica morala doživjeti kao grad ,,kulture, glazbe, optimizma i radosti”.

Najnovija otkrića povijesničara na površinu su iznijela i dugo čuvanu tajnu o nagradi filharmonije u vidu počasnog prstena koji je 1942. godine primio nacistički guverner Beča Baldur von Schirach. Pojedinosti o tome slučaju također je otkrio bečki povjesničar Oliver Rathkolb, koji tvrdi: ,,Po vjerodostojnim svjedocima, prsten mu je predao trubač Helmut Wobisch, tadašni ravnatelj orkestra i bivši pripadnik SS-a.’

Poslijeratna Austrija dugo je odbijala priznati svoju središnju ulogu u Hitlerovom Trećem Reichu i mašineriji smrti koju je taj režim prozvodio, ali najnovija otkrića još jednom suočavaju austrijsko društvo s nerazriješenim povijesnim naslijeđem. Sudbina ljudi koji su završili pod stravičnim torturama logora samo zato što su bili pripadnici  ,,nepoželjne zajednice” stavila je pred iskušenje nove generacije. U tome smislu, znakovit je i slučaj Alme Rosé, nećakinje skladatelja Gustava Mahlera i kćerke koncert-majstora Bečke Filharmonije Arnolda Rosé, koja je kao dirigentica morala voditi hor u logoru Auschwitz-Birkenau kako bi uspunjavala zahtjeve svojih mučitelja. Umrla je 4. aprila 1944. u logoru i ostala upamćena kao ,,dirigentica jedinog ženskog orkestra u nacističkim logorima smrti’’ koja je svojom glazbom sačuvala živote brojnih članica orkestra. Stoga, najnoviji slučaj Bečke filharmonije otvara pitanje koje se tiče svakog od nas – koliko smo zapravo svjesni da se svaki prikriveni užas prošlosti vraća kao bumerang u trenutku kada se najmanje nadamo i kada smatramo da smo tragove prošlosti odavno već pregazili?

Nenad Obradović
Autor/ica 12.3.2013. u 06:29